|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Izgrađena je 1896. Danas je u zgradi - dom penzionera.
Naknadno: čitam da je objekt 2018. godine proglašen za spomenik kulture i da je još 2010. urađen konzervatorsko-restauratorski projekat za obnovu. Da li će do obnove ikad doći?

Ogromna dvospratna zgrada, koja teško može da stane u jedan kadar, dominira naspramnom obalom rukavca reke.
Pored veličine zgrade, pri neuspešnom pokušaju da je snimim u jednom kadru, imao sam kao problem i sunce. Bilo je nisko na suprotnoj strani fasade.

Podignuta je kao jodno kupatilo sa statusom lekovite banje.
Danas se u kompleksu nalazi Specijalna bolnica za reumatske bolesti.

Izgrađen je 1835. godine.
Preuređen je u ugostiteljski objekt namenjen organizovanju skupova. Dvorac ima status spomenika kulture od velikog značaja, a park dvorca je zaštićeni spomenik prirode.

Dvorac se nalazi u sklopu poljoprivrednog dobra i zajedno sa okolnim ekonomskim zgradama u dobrom je stanju.
Oko dvorca je park koji se uredno održava.
Postoji velika sličnost sa dvorcima Dunđerski u Kulpinu i Čelarevu.

Veliki značaj zgradi, kao objektu kulturne baštine, daje činjenica da je to prva školska zgrada u Srbiji izgrađena po planu i u stilu moderne (zapadne) arhitekture.
Značajna je i za razvoj prosvetiteljstva kod nas, čuvanjem uspomene na prvu gimnaziju u Srbiji (iz 1836. godine).
Prvobitno školski objekt, krajem 80-tih godina prošlog veka dobila je novu namenu. U nju je smešten gradski muzej, dok se zgrada gimnazije nalazi u istom kompleksu, uvučena iza zgrade muzeja.

Građena za potrebe eparhije, neko vreme je služila svojoj nameni, potom je u njoj bila gimnazija, zatim ponovo eparhija, a od 1954. godine do danas u njoj se nalazi bibloioteka.

Dvospratna zgrada sa naglašenim horizontalnim ritmom i istaknutim centralnim delom (rizalitom) koji se završava kubetom. Fasada obogaćena sa dosta plastike, ukusno ne prenagašeno.
Zgrada je dvojnica sa Zgradom Okružnog načelstva.

Zgrada nije sačuvana u autetičnim obliku.
Nad ugaonim delom fasade bila je izgrađena kupola koja je uništena tokom Prvog svetskog rata.
Osim poslovnog prostora u prizemlju, u zgradi se na spratu nalaze prostorije Geodetske uprave uz nekoliko stambenih jedinica.

Objekt se nalazi u sklopu Bolnice Loznica.
Sada je u njemu odeljenje psihijatrije i neurologije.

Kuća je i dalje u vlasništvu porodice. Tokom godina stvorena je velika zbirka kako umetničkih dela, i oružja, kao i značajan arhivski i bibliotečki materijal. Kuća prima posete, a ljubazni domaćin je uvek voljan da informiše posetioce o svim aspektima zbirke, kao i o istoriji porodice.

Građena kao porodična kuća, kratko vreme je služila i kao dvor Kraljevine Srbije.
U njoj je 1918. godine proglašeno ujedinjenje u Kraljevinu SHS.

Građena je kao poslovno-stambena zgrada.
Špalir lođa i arkada na prvom i drugom spratu, kao i dva kubeta na ivicama, čine ovo zdanje veoma upečatljivim.

Više puta je renovirana i dograđivana, tako da je od prvobitne građevine malo toga ostalo.







Najveća kafana/restoran u najužem centru grada.
Posle Drugog svetskog rata dugo je nosila bratstvo-jedinstveni naziv "Zagreb" i radila kao ekspres-restoran.








Kupatilo je građeno u više faza oko turskog kupatila, amama, koje potiče još iz 18. veka.






Lepe uspomene na studentske dane.

Velika dvospratna ugaona zgrada dominira širokim okolnim prostorom.



Preduzeće je poslovalo veoma uspešno od osnivanja (1905.), zatim po izgradnji ovog kompleksa (1924.), pa sve do Drugog svetskog rata. U poratnim godinama njene mašine su poslužile za početak rada fabrike na Adi Huji.







Sadašnja zgrada Vlade Srbije.

Izgrađen je 1926. godine. Nosi status spomenika kulture. Trenutno je u renoviranju. Zgrada, koja je gorela, obnavlja se iz temelja.
U međuvremenu je objavljena vest (25.05.2018.): Dom je, posle požara ranijih godina, rekonstruisan i prodaje se. Prema navodu, rekonstrukcija je urađena prema zahtevima i uz odobrenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture, pod čijim je okriljem.
Danas je u domu privatni ugostiteljski objekt.
Dom je, posle požara ranijih godina, rekonstruisan.
Prema navodu, rekonstrukcija je urađena prema prema zahtevima i uz odobrenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture, pod čijim je okriljem.
Danas je u domu privatni ugostiteljski objekt.



Zgrada je izgrađena 1884. za potrebe Austrijskog poslanstva i vezana je za događaje oko izbijanja Prvog svetskog rata.


Ispred zgrade podignut je veliki Gradski park, dobro pošumljen i obogaćen velikim brojem poprsja i skulptura značajnih ljudi.



Upečatljiva bela zgrada u samom centru grada.
U parku iza zgrade postavljen je lapidarijum od desetak spomenika iz 18. i 19. veka. Spomenici su preneti sa gradskog groblja.

Skladnu neveliku zgradu izgradio je industrijalac Klefiš preko puta svoje klanice koja je takođe zaštićeni spomenik kulture.
Zgradu sada koristi uprava grada.

Zgrada je ostala jedino svedočanstvo. Pruga i peroni su uklonjeni, a zgrada stoji na malom trgu opkoljena blokovima savremenih zgrada.
Lako prepoznatljiv objekt za sve nas koji smo putovali tih davnih, šezdesetih-sedamdesetih godina prošlog veka.
Sve je tu od onog što pamtimo, samo jedno nedostaje - nema šina, ni perona. Nova stanica i pruga su sada daleko. Više od dva kilometra.



Veliku zgradu sa dva krila od najužeg centra grada odvaja samo omanji park.

Mnogo detalja na malom prostoru čini ovaj neveliki spratni objekt veoma zanimljivim.
U prizemlju objekta je poslovni prostor, a na spratu je stambena jedinica.

Dom je podignut uz učešće više zadužbinara.
U Domu su tokom 1941. održavane konferencije KPJ-a i SKOJ-a, Što je i zapisano na spomen ploči postavljenoj na fasadu.

Zgrada mlina je u odličnom stanju, mačinski sistem takođe, ali mlin ne radi već par godina zbog finansijskih problema.
Mlin je izgradio 1920. godine pradeda sadašnjeg vlasnika Nikola Božinović, inžinjer, inače češki đak. Prirodno, tehnologija unutar mlina je bila češka.
Ceo sistem, osim pogonskih mašina i dela transportnog mehanizma je izrađen od ili upakovan u drvo. Stepenište i galerije (dva sprata) su takođe drveni. Sve to zajedno daje jedinstveni vizuelni utisak.
Pored mlina, predmet zaštite je, kao ambijentalna celina, ceo porodični posed na kome se nalaze još pradedina vila i tri velike porodične kuće koje je pradeda namenio sinovima.
Ceo mašinski kompleks na tri nivoa, sve u drvetu - neviđeno!




Prvobitno Niška banka, zatim beogradska Građanska banka. Od 1929. Niška trgovačka omladina, tj. Dom Niške trgovačke omladine. Od 1939. godine Direkcija državnih železnica, a potom Peta armijska oblast.




Upečatljivo monumentalno ugaono zdanje asocira u velikoj meri na naš srednji vek.

Naslovna strana