|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Izgrađen je 1795. Sada je u privatnom posedu i trenutno se rekonstruiše.
Dvorac je okružen gustim rastinjem i žicom, tako da je fotografisanje, osim pročelja, sa drugih strana bilo nemoguće.
Osetili smo se pomalo nelagodno zbog tabli sa preterano oštrim upozorenjima zabrane prilaza.

Izgrađen je 1793, a renoviran 1976. godine. Gradila ga je jedna od dve najbogatije porodice u Kneževcu. Zaštićen je kao kulturno dobro od velikog značaja. U njemu su sada prostorije javne uprave.


Naziv ulice je promenjen, sada je Ađanska.

U okviru poseda su vila i prostor na kome je nekada bio teniski teren. Duboko u dnu (ili je to drugi plac, bez ograde) nalazi se prizemna stambena zgrada.
Posed od ulice odvaja ograda kojoj nedostaje metalni deo i improvizovani snopovi šiblja kao zamena za ogradu.
Sa zgrade polako otpada farba i malter, ali sama zgrada nije (još) ugrožena i dala bi se lako renovirati.
Mislimo da ličnost vlasnika, Vilima Konena, zaslužuje dostojno pamćenje.


Izuzetno interesantno, potpuno razigrano pročelje, žuto-zeleno, ispresecano horizontalnim linijama sa balkonom koga pridržavaju dve antičke figure.


Prostor na kome su objekti je podeljen na dva dela - katolički i pravoslavni.
Granica koja deli vodice je obeležena niskom ogradom pored ulazne staze sa katoličke strane.
Originalni izvor se nalazi na toj strani, ali postoji izvor i na pravoslavnoj.
Vodice su kultno mesto sa učestalim posetama i skupovima. Izgrađene su dve kapele, jedna zidana i jedna pod natstrešnicom, dva objekta za smeštaj, prostor za skupove na otvorenom, kao i drveni most preko malog kanala. Sa obe strane se nalazi po jedan izvor sa pumpom.
Kod nas nikad kraja podelama. Čak i pijaću vodu razdvajamo.






Izgrađen je 1806, a 1993. temeljno je renoviran.
U dvorcu se nalazi Muzej Bačke Topole.
U susedstvu je jedna od najviših katedrala u Vojvodini.

Građena za potrebe županijske uprave u vreme kada je Sombor u sastavu Bačko-Bodroške županije u Somboru, danas je u njoj Skupština grada.

Velika zgrada na Trgu Koste Trifkovića, sa lepom fasadom i još lepšim ulaznim holom.

Zgrada je podignuta za potrebe Kancelarije za kolonizaciju Nemaca. Kasnije je u njoj bila smeštena pošta.
Interesantan je široki kolski ulaz sa balkonom na spratu.

Podignuto je u toku Drugog svetskog rata za potrebe visokog nemačkog oficira. Ima status spomenika kulture. U objektu se sada nalazi hotel sa restoranom.

Zgrada, osim nekoliko privatnih stanova u prizemlju, deluje da je bez namene.
Okolo su parkirane poljoprivredne mašine.
Krokanj - slatko vino, malo previše za moj ukus, ali treba ga probati.

Veliko područje koje zahvata ulice koje izlaze na centralni gradski trg obuhvaćeno je ovom zaštitom.
Tu je skoncentrisan veliki broj zgrada koje su arhitektonski, istorijski ili na drugi način značajne za grad.

Veliki blok sa pročeljem prema centralnom trgu.
Secesija je ostavila značajan broj šarmantnih fasada sa puno (ponekad suviše?) neuobičajenih i razigranih detalja. Ovo pročelje obiluje i detaljima i horizontalnim i vertikalnim podelama.

Pap Pavle je aktivno učestvovao u pripremi i organizovanju ustanka tokom 1941. godine, ali je vrlo rano, već u avgustu 1941. uhvaćen i streljan.

Tvrđava sa podgrađem je zaštićena kao prostorna kulturno istorijska celina od izuzetnog značaja.
Centralna kula je potpuno obnovljena i pretvorena u izložbeni i muzejski prostor.
Delovi bedema su restaurirani. Prilaz i drveni mostić, potkrovlje - vidikovac, kao i informacioni punkt čine celinu potpuno funkcionalnom.
Na najvišoj platformi kule, koja je vidikovac pod krovom, pri sunčanom danu, izuzetna je igra svetlosti i drvene strukture tavanice.

Izgradili su ga krstaši 1169. godine, na temeljima još starijeg hrama. Za manje od jednog veka (1241.) potpuno su ga opustošili Mongoli. Još mnogo puta kroz istoriju je bio uništavan i obnavljan. Danas je zaštićen kao spomenik kulture.

U zgradi se sada nalazi srednja škola.

Istorija gradnje počinje još u vreme Rimljana, a trajala je neprestano, sve do 19 veka. Posle Drugog svetskog rata nema više vojnu namenu. Po površini (112 Ha) druga je tvrđava po veličini u Evropi.

Nalazi se odmah ispod pravoslavne crkve. Godina gradnje je upisana na zabatu. Na zabatu je u plastici izveden i znak koji se može različito tumačiti.
Do ove nalazi se kuća skoro identične, ali zapuštene fasade.

Pretpostavlja se da je služila ili kao letnjikovac ili kao školska zgrada.
Kuća deluje impresivno, starost je na prvi pogled neupitna.
Razlikuje se od svega što sam dosad obišao.
---
Nismo lako našli kuću, iako smo imali adresu. Problem je što se Gortanova ulica nastavlja na ulicu Čajkovskog, pa u nastavku opet menja ime, a obe su jednosmerne u suprotnim smerovima (pogledati na mapi).


U zgradi radi Tehnička škola Milena Marić.

U zgradi radi hotel Tisa.

Monumentalni dvor dominira reprezentativnim objektima raspoređenim oko centralnog trga u Sremskim Karlovcima.
Ovo mesto je bilo ključno za održanje pravoslavne prekodunavske zajednice.
Mesto se preko staza i hladova Stražilova produžava u Frušku Goru.
Krivudave urbane ulice ovog mesta su slika i prilika Srednje Evrope.
Za ovo mesto, gimnaziju i Lenjinovu 11 me vežu i lične uspomene.

Mirna, decentno ukrašena fasada gleda na trg ispunjen ugostiteljskim objektima. Krov je karakterističan za zgrade sa prelaska iz 18. u 19. vek.

Lepa prizemna, poduža kuća sa ritmičnim uparenim prozorima. Plastika nad prozorima bojenjem malo prenaglašena.
Kuću je u dva navrata posetio Albert Ajnštajn.
Stara anegdota: tast mu je prilikom svake posete govorio - Sve ti je to relativno, moj Alberte.

Objekt spolja odlikuje jedinstveni ugaoni deo sa izraženim kubetom ukrašenim bogatom masivnom platikom.
Najveću vrednost objektu daje spolja oslikana ornamentika koja se trenutno krije ispod kasnije malterisanih površina.

Od kuće smo videli samo fasadu, kuća je privatni stambeni objekt i nije predviđena za razgledanje.

Kuća je pretrpela velike izmene i njena fasada više nije autentična.
Na zgradi se ne uočava ni jedan detalj koji bi upućivao na njenu veliku starost. Čekamo eventualnu rekonstrukciju.

Izgrađena je 1777, zaštićena je kao spomenik kulture.
U dvorcu se danas nalaze prostorije poljoprivredne škole.
U susedstvu je veoma žive Futoške pijace.
Osim što u samu zgradu nismo ulazili, obišli smo ceo kompleks škole.
Posed je poveliki i obuhvata prostor za konje, krupnu i sitnu stoku i pernate životinje. Puno toga i puno praktične nastave i zabave za učenike škole.

Veliki kompleks ima spoljno i unutrašnje dvorište. U spoljnom je veliki lepo uređeni park sa širokom stazom između dve kapije.
I u unutrašnjoj porti ima lepo negovanih stabala. Oko crkve u centru prostor zatvaraju tri velika konaka i toranj sa zvonikom.
Našli smo se ovde tokom liturgije, tako nismo fotografisali unutrašnjost. Par fotografija smo napravili krajnje diskretno.

Tipični fruškogorski manastir sa lepom starom crkvom, smešten pod zadnjim padinama Fruške Gore okrenutim Dunavu.
Rakovac je inače, pun istorijski vrednih objekata i spomenika.

Zahvaljujući lošem tajmingu nismo imali vremena da upitamo meštane za tačnu poziciju kapele Vodice. Na googlovoj mapi neko je postavio dva markera, prvi kao "Uzdinski krst", a drugi kao "Krst vodica" od kojih ni jedan nije nalik objektu opisanom od strane ZzZSK. Zaustavili smo se i snimili onaj prvi, a pravi ćemo potražiti sledećom prilikom. Ranije sam zapisao, ali ne znam iz kog izvora: "Ostatke objekta okružuje visoki zid trske, tako da je teško primetan iako se nalazi uz sam put".

Mirna barokna zgrada sa zelenim krovom i kajom i ogradom od kovanog gvožđa izgleda impresivno.
Danas je u njoj sedište episkopa i zbirka vrlo vrednih umetničkih dela.

Izvanredna kombinacija secesije i baroka na visokoj, skoro dvospratnoj, fasadi ove zgrade svakako bi dominirali centralnim gradskim trgom, da je kojim slučajem, renovirana.
Ovako, ostaje da pretpostavljamo i žalimo slučaj.

Postoje samo nagađanja o nastanku manastira. Prvo kaže da je osnivač Arsenije Bogdanović Hilandarac (1225. godine), a drugo, verovatnije, da je to despot Jovan Branković (krajem 15. veka). Oštećivan je i popravljan više puta.
U manastiru su boravili vršački episkopi nakon seobe.
Manastir u svojoj riznici čuva veoma značajne rukopisne i štampane knjige.
U porti - lep mali park i puno cveća.
U crkvu nismo ulazili, bilo je u toku venčanje.

Okružen petrohemijskim kompleksom i velikim poslovnim parkingom, jedva je vidljiv čak iz neposredne blizine. Šta više, fotografisanje nije dozvoljeno zbog osetljive industrije u susedstvu.

Na kraju malog trga izlazi na dve ulice. Interesantan je ugaoni deo sa naglašenim spratnim delom i balkonom.

Blok zgrada u centru deluje kao deo mnogo većeg mesta. Pored crkve i spratnih objekata, tu je i niz skladnih, starovremskih kuća, široki trotoar i visoki drvored.

Prvobitno je građen kao letnja biskupska rezidencija, a odmah po izgradnji više puta je menjao namenu. Služba u hramu se vrši na staroslovenskom i rusinskom. Sem hrama zdanje ima i dva vrtića, a jedan je za decu sa specijalnim potrebama. U zgradi su i sobe za učesnike raznih manifestacija Šidu. Zdanje ima status spomenika kulture od velikog značaja.

Manastirska crkva, Saborna, inače spomenik kulture od izuzetnog značaja, nije jedina u porti manastira. Ima ih još tri i mada su novijeg datuma, estetki se potpuno uklapaju u manastirski kompleks.

Veliki fruškogorski manastir, po koncepciji sličan nekolicini drugih - konaci i pomoćne zgrade okružuju portu i samu crkvu. Dobar način da se uštedi na gradnji bedema. Vrlo živ i veoma posećen manastir. Po pričama, osnovan je još u 14. veku od strane kralja Dragutina.

Veruje se da je izgrađen u 13. veku od strane Stefana Dragutina.
Sadašnja crkva je podignuta krajem 16. veka. Predstavlja spomenik kulture od izuzetnog značaja na osnovu svoje arhitekture i istorijske uloge u kulturi, prosvećivanju i političkim događajima.

Osnovao ga je despot Đorđe Branković.
Stara, nevelika crkva i kula zvonara, mnogo veća stoje na ledini, malo poviše je i konak. Pomalo neuobičajeno, bez ograde i ulazne kapije, put prolazi kroz prostor porte.

Miran trg u centru između porodičnih kuća starih do dva veka. Malo ispod, ulicom koja vodi do kuće Borislava Mihajlovića Mihiza, lepa crkva Sv. Nikole koju karakteriše visoki toranj.
Po mom prisećanju, ovo je (pored centra Sremskih Karlovaca, kao i nešto mlađeg Tešnjara u Valjevu) jedina ovako velika i potpuno autentična prostorna celina sačinjena od objekata starih od 100 do 200(+) godina.
Preporuka: ako se ikada nađete u Rumi ili Vrdniku, a imate slobodnih sat-dva, obavezno nađite načina da obiđete i ovaj mali trg.

Sagrađen je verovatno na prelazu iz 15. u 16. vek.
Manastirska crkva je građena u više faza. Prvobitna je bila od primitivnog i jeftinog materijala. Današnji, konačni oblik dobila je 1811. Tada su u nju prenete i kosti kneza Lazara.

Manastir je izgrađen 1736. godine, na mestu koje nije mnogo udaljeno od lokacije na kojoj se nalazio manastir Stari Jazak. Stari manastir potiče iz 15. veka, a gradio ga je despot Jovan Branković. U stari manastir su, tokom velike seobe, prenete i kosti cara Uroša. Iz nepoznatih razloga kosti su prebačene u drugi manastir, ali su vraćene po izgradnji novog.

Jedan od najuređenijih manastirskih kompleksa u Srbiji.
Skladni su i elegantni objekti, kapije i prolazi, visoki toranj crkve i trem manastirskog konaka. Uredne su staze u porti, kao i okolne, a manastirski posedi brižljivo obrađeni.

Svi objekti se nalaze u dubini manastirskog kompleksa. Do njih sa kapije stiže dugom stazom koja deli travnatu livadu i park.
I ovde se crkva nalazi okružena sa sve četiri strane zgradom konaka, što uvek maksimalno otežava kadriranje same crkve.
Interesantno da je toranj priljubljen za konak, a ne za crkvu. Dobra stvar pri tome je što je pročelje crkve, odnosno zid pod tremom, bilo slobodan za oslikavanje, tako je prostor oko i nad ulazom u crkvu ispunjen divnim ikonama.
Mali detalj: sunčani sat iznad prozora na apsidi.

Interesantan detalj je čelo koje izlazi do linije ulice, a urađeno je u stilu kućnog pročelja. Ambar krasi i bogato rezbarena dekoracija.
Nismo zatekli nikoga u domaćinstvu. Slike smo snimili preko zida. Nadamo se da se vlasnici neće ljutiti, snimali smo samo čardak.

Veliki manastirski kompleks.
Elegantna crkva, puna impresivnih detalja na fasadi. Visoki toranj i visoka kupola.
Veliki manastirki konak, jednim delom još u rekonstrukciji.
Nažalost, unutar crkve se nije moglo, u toku je bila poseta nekog od crkvenih velikodostojnika.

Svaka od nekoliko desetina kuća u tri ulice koje okružuju trg je potpuno uklopljena u ambijent.
Skoro svaka od njih je potpuno autentična, dok je skoro svaka druga, po svojoj fasadi, estetska priča za sebe.
Neverovatan ambijent.

Zajedno sa trgom Ćire Milekića i Gradskim parkom okružuje najuže gradsko jezgro. Na trgu je najznačajnija pravoslavna crkva, a od njega kreće i pešačka zona, odnosno ulica kafića koja vodi do sledećeg trga.

Na putu do manastira, prvo se nailazi na česmu Devet Jugovića, vrlo bogato vrelo, gde je uvek povelika gužva za točenje vode.
U dvorištu manastira pored crkve i konaka, nekoliko starih nadgrobnih ploča, zatim posveta Kondi bimbaši. Takođe, tu je i muzej posvećen Vukovom školovanju u manastiru.

Kuća osim svoje starine poseduje i istorijsku vrednost. U njoj je tokom Austrijsko-turskog rata (1788) boravio i sam austrijski car Josif Drugi, a tokom Mađarske revolucije (1848) u njoj je zasedao Glavni srpski odbor.


Adresa: Magistratski trg 3

Adresa: Zmaj Jovina 26

Adresa: Gospodska 14



Građena kao porodična kuća, kratko vreme je služila i kao dvor Kraljevine Srbije.
U njoj je 1918. godine proglašeno ujedinjenje u Kraljevinu SHS.


Zgrada starija od dva veka stisnute između dve velike višespratnice, deluje potpuno neupadljivo.
Svojevremeno je stajala u neposrednoj blizini Varoš kapije i svojim položajem ocrtava liniju davnašnje ulice.



Najveća kafana/restoran u najužem centru grada.
Posle Drugog svetskog rata dugo je nosila bratstvo-jedinstveni naziv "Zagreb" i radila kao ekspres-restoran.







Pored arhitektonske, kuća ima i istorijsku vrednost.



U vreme pred obnovu crkve na istom mestu se nalazila crkva brvnara.
I obnovljena crkva i sobrašica su podignute u isto vreme (1841-1847) i zaštićene kao spomenik kulture.
Sobrašica je u jako lošem stanju i koristi se samo kao skladište.
Trenutno se radi rekonstrukcija tornja na crkvi.
Sobrašica je u jako lošem stanju i koristi se samo kao skladište.

Prostrani kompleks na kome su crkva, stari konak, novi konak i Karađorđev konak.
U starom konaku je muzej oba srpska ustanka.
Karađorđev konak je pod zaštitom države.
Veliki parking i napolju, i u okviru kompleksa.
Okolni prostor je zaštićen kao prirodni spomenik pod nazivom "Prirodni prostor oko nepokretnog kulturnog dobra Manastir Bogovađa".

Izgrađen je 1734, ali je prema predanju, na istom mestu postojao srednjevekovni hram iz 14. veka.

Mnogo detalja na malom prostoru čini ovaj neveliki spratni objekt veoma zanimljivim.
U prizemlju objekta je poslovni prostor, a na spratu je stambena jedinica.

Izuzetno dekorisana fasada čini ovaj objekt veoma šarmantnim. Na malom prostoru spratne fasade dinamična igra - nanizani prozorski otvori lučno nadsvođeni i naglašeni balustradama ispod i lažni tornjići na vrhu, uz još puno dekorativnih elemenata.

Nalazi se u ataru sela Banjica, odmah uz granicu sa atarom sela Ježevica.
Za razliku od srednjevekovne crkve, nakadno građeni toranj izveden je u baroknom stilu.
Postoje dva konaka, stariji je omalen i jednostavne građe, dok je noviji veći, građen u tradicionalnom stilu.
Portu čini velika zelena livada sa padinom na zapadnoj strani i zbirkom nadgrobnih spomenika na ulazu.
Pod pokroviteljstvom manastira je 1812. godine počela sa radom najstarija svetovna škola u čačanskom kraju o čemu svedoči spomenik u manastirskoj porti.

Ceo kompleks manastira - crkva i veliki konaci stisnut je na vrlo malom prostoru.
Neveliku portu ispunjavaju brižljivo negovani travnati tepih i geometrijski pravilne aleje cveća.
Sestrinstvo je, za današnje prilike veliko, čini ga 16 monahinja.
Van zidina je ekonomija sa velikim stadom ovaca.
Ograničeni životni prostor čini atmosferu u porti veoma intimnom.
Fotografisanje u crkvi nije dozvoljeno.

Nevelika, a simpatična kuća nad koju se nadvila betonska višespratnica.
Van svih pravila, betonska zgrada je licem naslonjena na zid ove, manje kuće.





Zgrada je, po izgradnji bloka višespratnica, a na osnovu nekorektno prepravljenog urbanističkog plana, ostala potpuno skrajnuta u uskoj slepoj uličici.
U zgradi se danas nalazi privatna medicinska ustanova.

Naslovna strana