|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Zgrada je najnovijom intervencijom u sklopu rekonstrukcije železničke pruge, dubokim kanalom potpuno odvojena od pruge.
Svi otvori, i vrata i prozori su potpuno zazidani.
Izgleda da je ovde bilo dosta nepoželjnih posetilaca.


Gradnju su započeli bračni par Marcibanji, ali je završena tek posle više preprodaja 1880. godine. Poslednji vlasnici bili su Ledereri, koji su zgradu ispunili velikim brojem umetničkih dela.
Zgradu okružuje bogati, negovani park.


U okviru poseda su vila i prostor na kome je nekada bio teniski teren. Duboko u dnu (ili je to drugi plac, bez ograde) nalazi se prizemna stambena zgrada.
Posed od ulice odvaja ograda kojoj nedostaje metalni deo i improvizovani snopovi šiblja kao zamena za ogradu.
Sa zgrade polako otpada farba i malter, ali sama zgrada nije (još) ugrožena i dala bi se lako renovirati.
Mislimo da ličnost vlasnika, Vilima Konena, zaslužuje dostojno pamćenje.

Izuzetno interesantno, potpuno razigrano pročelje, žuto-zeleno, ispresecano horizontalnim linijama sa balkonom koga pridržavaju dve antičke figure.

Jedan od dva objekta koje je posedovala porodica Manojlović, oba u glavnoj ulici.








Lepa porodična vila na početku ulice Korzo, jedne od najlepših ulica Srbije.

Radionica predstavlja mali muzej koji obuhvata kovački i kolarski alat, kao i kovačke druge proizvode.
U vreme naše posete, kuća je bila zatvorena.
Posete su moguće uz dogovor.

Građena za potrebe županijske uprave u vreme kada je Sombor u sastavu Bačko-Bodroške županije u Somboru, danas je u njoj Skupština grada.

Karlo Bjelicki je bio strastveni bibliofil, ali i predani rad na prikupljanju i organizovanju književnog fonda namenjenog javnosti. Glavni je pokretač i organizator gradnje biblioteke u Somboru, a zatim i dugogodišnji rukovodilac.

Prizemlje je adaptacijama za potrebe poslovnog prostora izgubilo autentičnost.
Zgrada se nalazi u glavnoj ulici, u nizu vrednih objekata.

Prizemlje nije sačuvano u autentičnoj formi, razlog su adaptacije za potrebe poslovnog prostora.

Prilično velika za stambeni objekt, nalazi se na početku glavne pešačke zone.
Zbog zbrke u nizanju kućnih brojeva i naziva ulica, namučili smo se da pronađemo objekt koji nam je odmah u početku bio "ispred samog nosa".

Kuća se nalazi na prostranom centralnom trgu.
Ispred kuće je kip Lazin u ležernoj pozi - čitač na klupi.

Podignuto je u toku Drugog svetskog rata za potrebe visokog nemačkog oficira. Ima status spomenika kulture. U objektu se sada nalazi hotel sa restoranom.

Nalazi se u bloku zgrada koje zatvaraju jednu stranu centralnog gradskog trga. Blok je kompaktan, tako da je sve što se moglo prikazati - fasada zgrade.

Novija crkva je podignuta na mesto mnogo starije, građene 1770. godine.
Novu crkvu je oslikao Uroš Predić, rođen u ovom mestu, a gradnju je pomogla njegova familija.

Veliki deo ikona oslikao je Jovan Popović jedan od naših najznačajnijih ikonopisaca.


Enterijer kuće je urađen po nacrtima Dragutina Medenjaka, velikog zagovornika srpskog stila u primenjenoj umetnosti.

Ranije Dom JNA, pre toga kafana pa hotel.


Zgrada na uglu dve ulice, sa erkerom koji naglašava ugaoni deo.
Ispred pročelja su postavljene biste šestorice osnivača Matice.

Objekt spolja odlikuje jedinstveni ugaoni deo sa izraženim kubetom ukrašenim bogatom masivnom platikom.
Najveću vrednost objektu daje spolja oslikana ornamentika koja se trenutno krije ispod kasnije malterisanih površina.

Dvorac je podigao 1898. godine tadašnji vlasnik beočinske cementare. Posle Drugog svetskog rata u dvorcu su se izmenjali mnogobrojni korisnici, a bio je i poligon za snimanje mnogih domaćih filmova.
Nadamo se da će se naći rešenje, velika bi šteta bila da ostanemo bez ove lepotice.

Kompleks čine objekti: rodna kuća M. Pupina, muzej, Narodni dom i spomenik. Sve se nalazi u porti crkve, osim kuća koja je izdvojena, nedaleko, u istoj ulici.
Preduzimljivi, mladi, direktor muzeja nam je organizovao razgovor za gospodinom Glišićem, učiteljem iz sela. Gospodin je veliki poštovalac i promoter Pupina i njegovog dela, proučavao je njegov život do detalja.
Njegova priča je trajala preko dva sata, a da nama pažnja ni za sekund nije popustila.

Građeni su - stariji dvorac 60-tih godina 19. veka, mlađi na prelazu iz 19. u 20. vek.
U velikom dvorcu danas je osnovna škola.
Mali nema namenu i stoji zapušten. Po postavljenim (bez sijalica) svetiljkama i uređenim (sada zapuštenim) stazama, reklo bi se da je pre izvesnog vremena bio reprezentativno mesto.
Naoko, manji dvorac je bio potpuno ograđen, ograda zaključana.
Ali, uz malo nelagode u provlačenju kroz rupu u ogradi i gusto žbunje između dva dvorca i prilasku (kroz šikaru) avetinjskoj zgradi uspeli smo da napravimo pristojne sličice.

Kuća ima istorijski značaj, s obzirom da su u njoj boravili Milan Ćurčin i Branislav Nušić.
Pored istorijskog značaja, poseduje i stilsko-arhitektonske vrednosti.

Zgrada poseduje ambijentalnu vrednost, jer se svojim izgledom uklapa u blok starih kuća u ulici Svetozara Miletića, kao i u ambijent ulice Dimitrija Tucovića na čijem se uglu nalazi.

Izgradio ju je Đorđe Vajfert od 1922. do 1923. godine.

Uzdignuta je na brežuljku. Kratke stepenice i široka popločana staza kroz drvored vode do ulaza.
Crkva je nedavno renovirana.

Miran trg u centru između porodičnih kuća starih do dva veka. Malo ispod, ulicom koja vodi do kuće Borislava Mihajlovića Mihiza, lepa crkva Sv. Nikole koju karakteriše visoki toranj.
Po mom prisećanju, ovo je (pored centra Sremskih Karlovaca, kao i nešto mlađeg Tešnjara u Valjevu) jedina ovako velika i potpuno autentična prostorna celina sačinjena od objekata starih od 100 do 200(+) godina.
Preporuka: ako se ikada nađete u Rumi ili Vrdniku, a imate slobodnih sat-dva, obavezno nađite načina da obiđete i ovaj mali trg.

Zidovi su oslikani malim brojem (izvanrednih) ikona. Ostala površina je pokrivena besprekornom dekoracijom - dobro osmišljenom, skladnom i dovoljno smirenom da ne odvlači pažnju.

Na ovom mestu se u rimsko vreme nalazio centar mesta, bila je to zanatska četvrt sa širokim kolovozom, pečačkom zonom i vezom sa lukom. Na lokaciji su otkopani temelji najmanje pet velikih objekata.
---
Kompleks je naknadno, uz protivljenje struke, opremljen mobilijarom za skupove i auditorijum.
Pri poseti 2021. godine, čekalo nas je ne malo iznenađenje: polovina ostataka je nadgrađena (do visine od metra) i konzervirana, a druga polovina - pokrivena konstrukcijom za održavanje skupova.
Ima li kraja našoj 'kreativnosti'.

Lako uočljiva zgrada - svetlog tona, gleda na tri ulice. Bogata plastika i ritmične horizontalne linije i vertikalne podele čine fasadu veoma živom i prilično jedinstvenom.

Svaka od nekoliko desetina kuća u tri ulice koje okružuju trg je potpuno uklopljena u ambijent.
Skoro svaka od njih je potpuno autentična, dok je skoro svaka druga, po svojoj fasadi, estetska priča za sebe.
Neverovatan ambijent.


Objekt se nalazi u sklopu Bolnice Loznica.
Sada je u njemu odeljenje psihijatrije i neurologije.

Najživlja ulica Srbije. U današnje vreme poznata uglavnom po prodavnicama. Međutim, ako u šetnji pogled sa izloga podignete na više spratove, ugledaćete potpuno novi i lepši, za većinu prolaznika nepoznat prizor. Skoro svaka od zgrada je zaštićena zbog svoje arhitektonske, po neke i zbog istorijske vrednosti.

U kući se čuvaju lični predmeti naučnika, biblioteka i zbirka etnografskih predmeta.
U dvorištu je postavljena Cvijićeva bista.



Pretpostavlja se da su raniji manastir na ovom mestu podigli kraljevi Dragutin i Milutin. Izgrađen je 1282. godine, ima status spomenika kulture. Pred polazak u oslobađanje Beograda, 1806. godine, deo ustanika se okupio kod ovog manastira.

Pored arhitektonske, kuća ima i istorijsku vrednost.



Od izgradnje do danas, zgrada je nekoliko puta dograđivana, rakonstruisana i preuređivana. Sve vreme je zadržala svoju prvobitnu namenu.
Zadnjom rekonstrukcijom povrćen je autentični izgled jednog dela zgrade.

Veliku zgradu sa dva krila od najužeg centra grada odvaja samo omanji park.



U vili se danas nalazi Kulturni centar.

Dom je podignut uz učešće više zadužbinara.
U Domu su tokom 1941. održavane konferencije KPJ-a i SKOJ-a, Što je i zapisano na spomen ploči postavljenoj na fasadu.

Objekt je 1941. godine, u tada oslobođenom Čačku, dobio svoju namenu o čemu svedoči spomen ploča na pročelju.
Iako smo grad posetili u godini u kojoj je imao ulogu prestonice kulture, sve kulturne institucije su bile zatvorene tokom vikenda. Ova galerija takođe.

Najveći objekt na glavnom gradskom trgu (osim višespratnog savremenog hotela) čini monumentalni spratna zgrada sadašnjeg suda, a nekadašnjeg Okružnog načelstva.
Fasada velelepne zgrade prad kojom se prostire gradski park skoro potpuno je zaklonjena zelenilom parka.
Lepo za oko, loše za foto-dokument.

Naziv škole je izmenjen, škola se sada zove OŠ Desanka Maksimović.
U istoj ulici se sada nalaze, jedna pored druge, dve osnovne škole - ova i OŠ Ljuba Nešić.

Veliki prizemni porodični objekt sa dvorišnim krilom i elegantnim pristupom na otvorenu terasu, nalazi se na uglu dve ulice.
Nedavno je renoviran i u odličnom je stanju.

Nevelika, a simpatična kuća nad koju se nadvila betonska višespratnica.
Van svih pravila, betonska zgrada je licem naslonjena na zid ove, manje kuće.

Nalazi se nedaleko od Trga Svetog Save.
Objekt je u solidnom stanju, ali fasadi je potrbno sređivanje.

U ovoj zgradi su danas smešteni Kulturni centar Gradac sa bibliotekom i galerijom, kao i muzej. U okviru muzeja je postavka Raška, ratna prestonica Kraljevine Srbije, posvećena 13-dnevnom boravku vlade tokom povlačenja 1915. godine.

U zgradi je sada Skupština Grada Kruševca.

Zgrada ima veliki istorijski značaj, u njoj je primljen telegram objavi rata Jugoslaviji od strane Austrije. Takođe, ispred nje je održana poslednja parada okupacionih jedinica 1917. godine.
Zgrada je monumentalna i apsolutno dominira levom obalom Nišave.


Kupatilo je nastalo na ostacima turskog amama. Zaštićen je kao najstariji objekt profane arhitekture na području Niške Banje.


Osnivanje Zavoda bio je vrlo važan događaj, kako za područje Niša, tako i za srpsku medicinu.
Osnovan je samo 12 godina posle prvog takvog u Parizu, a daleko pre sledećeg u Srbiji, novosadskog.

Nije nam dozvoljeno fotografisanje, pošto se radi o vojnom objektu.
Zato smo snimili samo kapelu Prve bolnice koja se nalazi uz kompleks Ćele kule.


Mnogi značajni ljudi su posećivali ovu kuću.


Nevelika, ali skladna i šarmantna zgrada, okrečena prijatnom, retko viđenom nijansom ružičaste boje.


Zgrada je u zapuštenom stanju. Na njoj niti oko nje nema nikakve informacije o zaštićenom objektu.
Zgradu, koliko se da zaključiti, koriste stanari.



U zgradi se sada nalazi osnovna škola "Nikodije Stojanović Tatko", poznatija kao Tatkova škola.





Naslovna strana