Građen je u vreme podizanja poljoprivrednog dobra na pustari kod Malog Horgoša.
Unutrašost čini jaka drvena konstrukcija sa prostorom za smeštaj žita. Brojni otvori, raspoređeni na oba sprata, pokrivaju se metalnim kapcima. Veoma ritmičan raspored, idealan za fotografisanje.
Trenutno, kompleks služi kao kamp za izbeglice (2020 godina).
Izgrađen krajem 19. veka, po stilu je najava moderne u arhitekturi.
Starije genracije vrlo dobro pamte čarape Vukica Mitrović. Ovo je bio prvobitni pogon fabrike, sada bi trebalo da posluži kao primer industrijske baštine sa početka prošlog veka.
Ogromna stara zgrada svedoči kakva je žitnica Vojvodina bila još pre dva i po veka.
Pre Drugog svetskog rata ovo je bio Mlin za papriku. Posle rata zgrada je služila kao skladište nekog arhiva. Nema podataka o vlasniku i vremenu kada je sagrađena.
Dat je predlog da se zaštiti kao objekt industrijskog nasleđa, ali nadležne službe opštine nisu odgovorile na predlog. (informacija: Svetislav Hadnađev)
Jedna je u blizini crkve, a druga na mestu bivše pijace.
Podignut je od strane Češke radi skladištenja proizvoda koji se otpremaju Dunavom.
Danas se i magacinski objekti štite kao kulturno dobro (industrijsko nasleđe) pošto su imali svoju određenu ulogu u industrijskom razvoju zemlje.
Objekt je u dobrom stanju i u upotrebi je. Sada služi kao skladište knjiga Biblioteke Matice srpske.
Prva nafta u ondašnjoj Jugoslaviji potekla je ovde, daleke 1952. godine.
Memorijalni plato je uredio i opremio Gazprom po preuzimanju NIS-a.
Posle prve bušotine, nastavljeno sa otvaranjem novih, a poslednjih godina eksploatacija nafte je intenzivirana. Sada na području Jermenovaca ima više od trideset bušotina.
U blizini ovog mesta, iz nekih od prvih bušotina, potekla je topla voda. Iskorišćena je za uređeno kupalište sa dva bazena. Danas su bazeni zarasli u travu, a kupališta mlađi naraštaj i ne pamti
Pazi, ja i bušotina - ispisnici!
Izgrađen je u blizini luke, kao objekat za vojne potrebe i kao takav ima svoje značajne konstrukcione osobenosti. Do danas nije promenio namenu, i dalje se koristi kao magacin.
Poslovna zgrada Svilare pored istorijskog ima značaj i kao jedinstveno arhitektonsko i konstrukciono rešenje.
Objekt je očigledno vrlo star. Zidovi su čvrsti, ali je krov delimično oštećen. Metalni kapci na otvorima su kompletni.
Pristup nije moguć, prostor ispred zauzimaju udžerice.
Pivara je najstarija na Balkanu, a deo kompleksa koji čini zgrada sa dimnjakom izgrađena 1722. godine predstavlja najstariji industrijski objekt u Vojvodini.
Pomenuti objekti čekaju na restauraciju, dok je upravna zgrada (novijeg datuma), nedavno renovirana.
Objekt je predstavlja titpičan primer arhitekture - ekonomska zgrada u području Vojne granice na prelazu iz 18. u 19. vek i kao takav, velika je retkost.
Zgrada trenutno nema namenu (2020. godina).
Spolja se ne čini ugroženom, ali su ulaz i hodnici zatrpani đubretom i neprohodni.
Zamenila je staru dorćolsku centralu koja je bila prva električna centrala u Srbiji.
Radila je do 1969. godine.
Preduzeće je poslovalo veoma uspešno od osnivanja (1905.), zatim po izgradnji ovog kompleksa (1924.), pa sve do Drugog svetskog rata. U poratnim godinama njene mašine su poslužile za početak rada fabrike na Adi Huji.
Veoma uspela reinterpretacija starog industrijskog objekta. Zadržana je skoro autentična fasada, a opet, izgleda kao da je projektovana za hotel u nekoj minimalističkoj, akademskoj varijanti. Ambijent celog bloka je prijatan i jedinstven.
13-ta po redu u Srbiji
Josip Broz je 1926. godine dobio zaposlenje AD "Jasenica", kasnije "Goša" u Smederevskoj Palanci.
Visoka dvospratna zgrada sa suterenom jedinstven je objekt po svojoj arhitekturi.
Trenutno je bez namene, ali postoje ozbiljni planovi da se renovira i oživi (mart 2023.).
Hidrocentrala ponovo radi. Generator je naizmenični, noviji; prvobitni je bio za jednosmernu struju.
Privatni vlasnik održava originalnu zgradu u dobrom stanju, a instalacija za proizvodnju struje je funkcionalna.
Pored je ribnjak, a pedesetak metara uzvodno - Degurićka pećina.
Interesantan detalj je betonski kolektor koji je bio deo konstrukcije prvobitnog projekta pruge, a koja je kasnije preusmerena na suprotnu obalu Gradca.
Imali smo sreće da nabasamo na vlasnika objekta, koji nam je pokazao objekt i instalaciju, a zatim i okolinu. Uz detaljnu priču.
Hidroelektrana neprekidno radi, od svog osnivanja sve do danas.
Jedina je, uz HE Gradac kod Valjeva, hidroelektrana u Srbiji koja je finansirana i poslovala neko vreme u privatnom aranžmanu.
Nalazi se u krugu Gamzigradske banje, okružena je nekolicinom provatnih vikendica.
Zgrada mlina je u odličnom stanju, mačinski sistem takođe, ali mlin ne radi već par godina zbog finansijskih problema.
Mlin je izgradio 1920. godine pradeda sadašnjeg vlasnika Nikola Božinović, inžinjer, inače češki đak. Prirodno, tehnologija unutar mlina je bila češka.
Ceo sistem, osim pogonskih mašina i dela transportnog mehanizma je izrađen od ili upakovan u drvo. Stepenište i galerije (dva sprata) su takođe drveni. Sve to zajedno daje jedinstveni vizuelni utisak.
Pored mlina, predmet zaštite je, kao ambijentalna celina, ceo porodični posed na kome se nalaze još pradedina vila i tri velike porodične kuće koje je pradeda namenio sinovima.
Ceo mašinski kompleks na tri nivoa, sve u drvetu - neviđeno!
Izgrađena je 1900. godine. Rađena je po Teslinom principu, kao prva takva u Srbiji.
Hidroelektrana od 2000. godine ponovo radi.
U objektu se nalazi i Muzej tehnike.
Hidroelektrana podignuta 1908. na principu Tesline naizmenične struje. Nažalost, posete ovom objektu se moraju unapred najaviti, tako da smo mogli samo da se slikamo ispred kapije.
Nažalost, posete ovom objektu se moraju unapred najaviti, tako da smo mogli samo da se slikamo ispred kapije.
Hidrocentrala je upisana u listu svetske baštine tehnike.
Izgrađena je 1903. godine i dan danas proizvodi struju.
Od tri generatora, dva su originalna, dok je treći dodat naknadno (1939. godine). Sva tri su u funkciji.
Voda se uzima iz Vučjanke. Potreban veliki pad se dobija tako što je uz vertikalne stene Kukavice izgrađen kanal 1.5
Imali smo sreću da uz našeg mladog prijatelja, meštanina, obiđemo sve što je vezano za ovo postrojenje: samu zgradu sa generatorima, donji vodotok sa kupalištem, ali i gornji deo vodotoka. Videli smo ne samo originalne generatore u radu, a stare preko 100 godina, već smo i hodali stazom pored kanala-jaza, na vrhu okomitih litica.