|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Crkva je opisana kao objekt skladnih proporcija i reprezentativnog izgleda.

Veliki klasicistički portal na prizemnoj zgradi u malom selu - pomalo neuobičajen prizor. Fasada nije autentična, izmenjena je nestručnim intervencijama.

U burnim događajima 1848. godine, prvobitni objekt je veoma oštećen.
U obnovi 1851. godine objekt je znatno promenio izgled.

Gradnju su započeli bračni par Marcibanji, ali je završena tek posle više preprodaja 1880. godine. Poslednji vlasnici bili su Ledereri, koji su zgradu ispunili velikim brojem umetničkih dela.
Zgradu okružuje bogati, negovani park.

U unutrašnjosti crkve je kripta u kojoj su sahranjeni članovi bogate porodice Marcibanji koja je pomogla izgradnju crkve.

Jednostavna prizemna zgrada sa velikim klasicističkim tremom u centru sela.

Sjajnom ikonostasu ove crkve su doprinela tri čuvena slikara svog vremena. Pored ikonostasa, oslikan je i svod crkve.

Spratna zgrada širokog pročelja nalazi se na glavnom gradskom trgu. Zasenjna je drvoredom, a hladovinu koriste prijatni lokalni kafići.
Jedinstvenu građevinu čine ustvari dva objekta građena u razmaku od godinu dana.


Ikonostas je prema pretpostavkama radio poznati slikar Jovan Popović.

Crkva je velikih dimenzija, tako da verovatno premašuje potrebe sredine, ali deluje vrlo upečatljivao.
Podignuta je 1822, po doseljavanju 400 mađarskih reformističkih porodica.
Crkva je bila zatvorena, tako da nismo mogli proveriti njen unutrašnji volumen (procena dimenzija spolja često omane).
U porti crkve raste ogroman hrast.

Izgrađen je 1818. godine.
Dvorac je u lošem stanju, bez vrata i prozora.
Iza dvorca je veliki park sa uređenim šetalištem.
U parku smo konstatovali dva ogromna hrasta, jedan uz samu zgradu dvorca.
Otvori zgrade su zakovani, nadamo se da predstoji renoviranje.

Velika zgrada na Trgu Koste Trifkovića, sa lepom fasadom i još lepšim ulaznim holom.

Zgrada je od svog nastanka nekoliko puta proširivana dodavanjem novi krila.
Zauzima ceo blok između dva velika gradska traga.

Nalazi se u glavnoj (pešačkoj) ulici odmah do pravoslavne crkve.

Dvorac je delimično renoviran. Renoviranje je prekinuto i traži se novi kupac.
Ovaj ambijent svatovi iz kraja obavezno koriste za fotografisanje, s malim doterivanjem onog što će se naći u kadru - tek za potrebe slikanja.
Tik do same zgrade izrasla je gusta šumica i zgradu je nemoguće snimiti sa bilo koje druge strane.

Ovo je jedna od tri "sestre" po izgledu. Pošto su sve tri radili isti projektanti, braća Šmaus, ova i crkve u Bečeju i Čurugu su vrlo slične.

Današnji izgled crkva je dobila obnovom 1836. godine.
Crkva vrlo živopisne unutrašnjosti, bogato dekorisanog ikonostasa sa velikim brojem ikona.
Iako je večernja služba bila u toku, jedna od časnih sestara nam je odobrila fotografisanje, ponudila je da se upali svetlo (nije nam bilo nepohodno), čak nas je uputila da slikamo i oltarski prostor.

Monumentalni objekt opravdano je pod zaštitom.
Fasada pročelja, kao i bočnih zidova izdvaja se estetikom od sličnih rešenja.
Izvanredno bogato su ukrašeni oltar i predikaonica, slikom, stubovima i kipovima.
Tavanica je oslikana, a okolni zidovi prijatno dekorisani.

Podignuto je u toku Drugog svetskog rata za potrebe visokog nemačkog oficira. Ima status spomenika kulture. U objektu se sada nalazi hotel sa restoranom.

Nastao je verovatno početkom 19. veka. Trenutno je bez namene. Od februara 2019. nalazi se u statusu spomenika kulture.
Dvorac je, inače, od graditelja, župana Hertelendija, kasnije otkupio bogati trgovac, baron Todor Bajić. Todor je inače bio zet kneza Miloša.

Građen 1846, renoviran je 1980. i 1991. godine. Trenutno je deo privatnog poseda i nema funkciju. Nosi status spomenika kulture od velikog značaja. Ovu zgradu su, kao svoj dom ili poslovni prostor koristili: prijatelj porodice Karađorđević pripadnik belogardejaca, opština Beodra za potrebe osnovne škole, dom za decu palih boraca, dom za besprizornu 'žensku mlade' i na kraju, fabrika deterdženata (zrenjaninheritage.com).


Sagradio ga je Lazar Dunđerski, krajem 19. veka. Velelepna zgrada i veliki park oko dvorca, po malo su zapušteni. U dvorcu se nalazi i soba Lenke Dunđerski.
Zgrada dvorca je (verovatno) služila kao zgrada poljoprivrednog dobra, a trenutno nije u upotrebi.

Zgrada, osim nekoliko privatnih stanova u prizemlju, deluje da je bez namene.
Okolo su parkirane poljoprivredne mašine.
Krokanj - slatko vino, malo previše za moj ukus, ali treba ga probati.


Izgrađen je 1898. godine. Na fasadi se uočava interesantan raspored prozorskih otvora. Izlaz sa južne strane je malo bogatiji dekoracijom od ostatka zgrade.
U zgradi se nalazi osnovna škola.

Izvanredno oslikana crkva, ikonostas pleni i ikonama i duborezom. Zabat iznad ulaznog portala je (skoro) jedinstven u skupu pravoslavnih crkava.

Veliki deo ikona oslikao je Jovan Popović jedan od naših najznačajnijih ikonopisaca.

Dvorac je izgrađen 1925. godine. Ima status spomenika kulture od velikog značaja. U središtu je poljoprivrednog dobra i velike odgajivačnice trkačkih konja. Fantast je bilo ime najpoznatijeg šampiona.
Pored zgrade dvorca i niza konjušnica, atrakcija je i bazen priličnih dimenzija koji je izgrađen zajedno sa dvorcem. Najveća znamenitost je, naravno, kapela koju je oslikao vlasnikov veliki prijatelj, čuveni slikar Uroš Predić, a u kojoj je trebalo obojica da budu sahranjeni.
Danas je ovo ugostiteljski kompleks.
Kompleks je zatvoren poslednjih par godina (januar 2013.).


Crkva je monumentalni objekt sa karakterističnim širokim pročeljem na kome se ističu trem poduprt sa četiri stuba i tri barokna tornja na vrhu. Ovakvo rešenje postoji još na dva mesta, crkve u Bežeju i Sivcu su bliznakinje sa čuruškom.
Druga, ne manje važna vrednost su slike na ikonostasu koje je radio poznati slikar Đorđe Krstić.
Unutar crkve nije dozvoljeno fotografisanje.

U okviru kompleksa, u okviru nekadašnjih ekonomskih zgrada, nalazi se Poljoprivredni muzej.
Svojevremeno ovaj su dvorac posećivali članovi kraljevske porodice.
Izuzetno ljubazni Filip Forkapić, kustos, primio nas je i proveo, iako je radno vreme bilo davno isteklo.

Pored dvorca, tu je i izuzetno lepi park. Lep ukras predstavlja i zidana ograda od kovanog gvožđa.

Građen je od 1797. do 1811. godine, renoviran između 1834. i 1836. Bočnu stranu karakterišu dve kolonade, jedna iznad druge. Danas zgradu koristi JP Vode Vojvodine.

Crkvu karakteriše ikonostas sa vrednim ikonama, deo kojih je radio veliki majstor Teodor Kračun. Ikonostas je uokviren izvanrednim duborezom. Pored toga pročelje crkve se izdvaja po kolonadi trema, četiri stuba nose na sebi toranj, odnosno zvonik.

Prekoputa crkve nalaze se i dva spomenika iz Drugog svetskog rata.
Jedan je posvećen žrtvama pokolja u januarskoj raciji 1942. godine, a drugi borcima palim tokom NOB 1941-1944. godine.
Od Vilova prema Titelu, put ide podno Titelskog brega, velike lesne terase, za Bačke uslove prilično visokog objekta.
Put vijuga, prateći padine brega, tako da, kad se put ispravi na 5 km pre Titela, vožnja postaje krajnje monotona.

Crkva je izgrađena 1797. godine, na mestu nekoliko prethodnih građenih od trošnih materijala.
Crkva čuva ikonu Uroša Predića Bogorodica sa Hristom, koja je svojevremeno izazvala velike polemike.

Mirna, decentno ukrašena fasada gleda na trg ispunjen ugostiteljskim objektima. Krov je karakterističan za zgrade sa prelaska iz 18. u 19. vek.

Izgrađena je 1777, zaštićena je kao spomenik kulture.
U dvorcu se danas nalaze prostorije poljoprivredne škole.
U susedstvu je veoma žive Futoške pijace.
Osim što u samu zgradu nismo ulazili, obišli smo ceo kompleks škole.
Posed je poveliki i obuhvata prostor za konje, krupnu i sitnu stoku i pernate životinje. Puno toga i puno praktične nastave i zabave za učenike škole.

U porti ograđenoj niskim zidom sa kovanim gvožđem nalaze se crkva i zgrada parohijskog doma.

Dvorac je izgrađen 1890. godine. Nosi status spomenika kulture od velikog značaja. Danas je u njemu zdravstveni objekt zatvorenog tipa, tako da nije otvoren za posetioce.

Izgrađen je 1835. godine.
Preuređen je u ugostiteljski objekt namenjen organizovanju skupova. Dvorac ima status spomenika kulture od velikog značaja, a park dvorca je zaštićeni spomenik prirode.

Dvorac se nalazi u sklopu poljoprivrednog dobra i zajedno sa okolnim ekonomskim zgradama u dobrom je stanju.
Oko dvorca je park koji se uredno održava.
Postoji velika sličnost sa dvorcima Dunđerski u Kulpinu i Čelarevu.

Kompleks čine objekti: rodna kuća M. Pupina, muzej, Narodni dom i spomenik. Sve se nalazi u porti crkve, osim kuća koja je izdvojena, nedaleko, u istoj ulici.
Preduzimljivi, mladi, direktor muzeja nam je organizovao razgovor za gospodinom Glišićem, učiteljem iz sela. Gospodin je veliki poštovalac i promoter Pupina i njegovog dela, proučavao je njegov život do detalja.
Njegova priča je trajala preko dva sata, a da nama pažnja ni za sekund nije popustila.

U zgradi se sada nalazi muzej. Inače, posete se primaju po najavi.
Nismo ulazili, jer muzej zbog renoviranja ne radi do daljeg (septembar 2018.)


Postoje samo nagađanja o nastanku manastira. Prvo kaže da je osnivač Arsenije Bogdanović Hilandarac (1225. godine), a drugo, verovatnije, da je to despot Jovan Branković (krajem 15. veka). Oštećivan je i popravljan više puta.
U manastiru su boravili vršački episkopi nakon seobe.
Manastir u svojoj riznici čuva veoma značajne rukopisne i štampane knjige.
U porti - lep mali park i puno cveća.
U crkvu nismo ulazili, bilo je u toku venčanje.

Izgrađen je u prvoj deceniji 19. veka.
Zgrada se nalazi u centru sela, pored crkve. U zgradi se sada nalazi mesna kancelarija.
Parcela na kojoj se nalazi je prilično velika livada, bez rastinja i očigledno je bila deo vlastelinsko poseda. Na njoj se nalazi i velika, napuštena zgrada, pretpostavljamo konjušnica, staja ili magacin.
Očigledno je ovo nekada bio bogat kraj, a sada - malo mesto na kraju puta. Malo dalje je - granica.

Ovaj spomenik kulture od velikog značaja trenutno je prepušten sudbini. Izgrađen je 1859. godine, a trenutno osim nevoljnika, drugih stanara nema.
Pošto je urušen veliki deo krova u centralnom delu zgrade, a nema naznaka skoroj intervenciji, ovu zgradu skoro sa sigurnošću možemo otpisati.

Izgrađena je i bila je vojna sve do ukidanja Vojne granice kada postaje građanska bolnica.
Između dva svetksa rata zvala se Varoška građanska bolnica.
U ovoj zgradi je rođena Olja Ivanjicki.
Zgrada je sada mešoviti poslovno-bolnički objekt.
Ispred zgrade je postavljen spomenik Stevanu Šupljikcu (rad Olje Ivanjicki), kao i bista Paje Marganovića.

Građena je kao sedište Banatske vojne granice.
Prizemni deo usled adaptacije za poslovni prostor nije sačuvao autentični izgled.

Crkva poseduje veoma vredan i bogato ornamentisan ikonostas.
Dobrotvorni prilog za izgradnju dao je čak i Karađorđe.
U porti, na mestu gde se pre izgradnje Uspenske crkve nalazila crkva brvnara, postavljen je spomenik osnivačima Pančevačke gimnazije.

Prvobitno je namenjena za sedište Magistrata, ali je pre useljenja namena izmenjena. Danas je u njoj sedište Opštinskog sindikalnog veća.

Nalazi se na glavnom gradskom trgu.
Zidana je za potrebe gradske uprave, a danas je u njoj smešten gradski muzej.


Vredan primer svojevremske gradske kuće uz značajne ambijentalne vrednosti

Blok zgrada u centru deluje kao deo mnogo većeg mesta. Pored crkve i spratnih objekata, tu je i niz skladnih, starovremskih kuća, široki trotoar i visoki drvored.

Ikonostas sa vrednim ikonama bogato je izrezbaren i ukrašen. Crkva je u skorije vreme sređivana. Mobilijar je restauriran.

Osim prozora nad kojima su blagi lukovi, na fasadi su sve ostale linije preve i pod pravim uglom.
Objekt se nalazi na malom nasutom uzvišenju.

Miran trg u centru između porodičnih kuća starih do dva veka. Malo ispod, ulicom koja vodi do kuće Borislava Mihajlovića Mihiza, lepa crkva Sv. Nikole koju karakteriše visoki toranj.
Po mom prisećanju, ovo je (pored centra Sremskih Karlovaca, kao i nešto mlađeg Tešnjara u Valjevu) jedina ovako velika i potpuno autentična prostorna celina sačinjena od objekata starih od 100 do 200(+) godina.
Preporuka: ako se ikada nađete u Rumi ili Vrdniku, a imate slobodnih sat-dva, obavezno nađite načina da obiđete i ovaj mali trg.

Velika građevina u pešačkoj zoni grada.
Pored monumentalnog enterijera, krase je i orgulje.

Ovo je jedna od najstarijih baroknih crkava u Vojvodini.
Zvonik je nestandardno viši i masivniji u odnosu na brod crkve, ali sa njim takvim, ceo objekat deluje elegantno izdužen.

Veliki manastirski kompleks.
Elegantna crkva, puna impresivnih detalja na fasadi. Visoki toranj i visoka kupola.
Veliki manastirki konak, jednim delom još u rekonstrukciji.
Nažalost, unutar crkve se nije moglo, u toku je bila poseta nekog od crkvenih velikodostojnika.

Jake vertikalne linije (pilastri) čine pročelje ionako visokog objekta još vitkijim, a horizontalnu dinamiku stvaraju naglašene stope i završeci (kapiteli) pilastara.

Crkva je izgrađena 1810. (1811.) godine, a župni dvor 1827.
Nalazi se u mirnoj ulici sa puno hladovine i malim trgom.
Na trgu je mali park sa kipom Svetog trojstva, a na drugom kraju trga se nalazi Grko-katolička crkva.

Po izgradnji, očigledno ne potpuno završenoj, crkva je doziđivana/dorađivana više puta. Dozidan je zvonik, krov je naknadno pokriven crepom.
Crkva ima balkon za hor.

Veoma visok zvonik, bogato izrezbareni pozlaćeni ikonostas sa mnoštvom vrednih ikona i dekorisana unutrašnjost.
Porta uglavnom popločana sa Spomenikom žrtvama 1912 - 1918 i kosturnicom iz istog vremena.

Kuća osim svoje starine poseduje i istorijsku vrednost. U njoj je tokom Austrijsko-turskog rata (1788) boravio i sam austrijski car Josif Drugi, a tokom Mađarske revolucije (1848) u njoj je zasedao Glavni srpski odbor.




Adresa: Magistratski trg 3

Adresa: Zmaj Jovina 26



Konačnoj izgradnji ovog objekta prethodila je duga istorija prethodnih na istom mestu.
Objekt iz 18. veka rušen je, obnavljan i menjan dugim objektima tokom uzastopnih promena gospodara posle tursko-austrijskih bitaka.
Tek po objavljivanju Hatišerifa otvara se mogućnost planiranja i izgradnje ovog objekta.

U kući se danas nalazi Muzej pozorišne umetnosti.

Danas se u zgradi nalazi Pedagoški muzej

Zgrada starija od dva veka stisnute između dve velike višespratnice, deluje potpuno neupadljivo.
Svojevremeno je stajala u neposrednoj blizini Varoš kapije i svojim položajem ocrtava liniju davnašnje ulice.

Jedini veći objekt u ambijentu Topčiderskog parka. Kao dvor kneza, bio je mesto važnih političkih i društvenih događaja.

Nalazi se uz Sabornu crkvu, u sklopu crkvene porte.
U novije vreme građene su, čak u dva maha, novije zgrade dvora, s tim što je samo zgrada građena 1990-tih dobila predviđenu namenu.

Zgrada dominira centralnim trgom grada.


Upečatljiva bela zgrada u samom centru grada.
U parku iza zgrade postavljen je lapidarijum od desetak spomenika iz 18. i 19. veka. Spomenici su preneti sa gradskog groblja.


Neuobičajeno dugačka prizemna zgrada.
U zgradi se nalazi Medicinska škola.
Dugo pročelje zaklonjeno zelenilom potpuno onemogućava sagledavanje zgrade u celini.

Jedna od gradskih zgrada izvedenih kao prelazak sa tradicionalnog stila na evropske uzore gradnje. Nalazi se na prostoru koji je svojevremeno bio dvorski kompleks.

Prva kuća u Svilajncu koja je imala struju, vodu i grejanje.
Unutrašnjost je bogato uređena i dekorisana.

Zgrada predstavlja deo slike našeg zdrvstva sa početka dvadesetog veka.
Pored lekarske ordinacije, bolnica je raspolagala sa šest bolesničkih soba.

Neveliki objekt, vrlo interesantne fasade.
Bez namene je, delimično oštećen, pristup je zaprečen žicom. Na pročelju istaknuto upozorenje o opasnosti od urušavanja.
Koliko se iz partera može sagledati, kuća je bez krova.

Zgrada se nalazi u strogom centru, između crkve, Gospodar Jevremovog konaka i Ekonomske škole.
Prilično jednostavna, izdužena spratna zgrada.
Jedno krilo koristi Muzej grada, a ostali deo zgrade Međuopštinski arhiv.

Jednostavan prizemni objekt krasi spomen ploča posvećena majoru koji je izdao čuvenu komandu vojnicima neposredno pred žestoki nemački napad na Beograd 1915. godine.

Izuzetno dekorisana fasada čini ovaj objekt veoma šarmantnim. Na malom prostoru spratne fasade dinamična igra - nanizani prozorski otvori lučno nadsvođeni i naglašeni balustradama ispod i lažni tornjići na vrhu, uz još puno dekorativnih elemenata.

Veliki prizemni porodični objekt sa dvorišnim krilom i elegantnim pristupom na otvorenu terasu, nalazi se na uglu dve ulice.
Nedavno je renoviran i u odličnom je stanju.

Do pojave fabrike FAP, u drugoj polovini 20. veka, Priboj je bio malo mesto. Ubrzani rast fabrike doveo je do priliva radne snage i proširivanja mesta na drugu obalu Lima - sadašnji Novi Priboj.
Neveliko staro jezgro grada obeležava nekoliko spomenika kulture.
Jedan od njih je i ova kuća podignuta početkom 20. veka u stilu secesije.

Kuća je legat profesora Vujice Jevđevića, svetski priznatog hidrologa.
U kući je smešten deo postavke zavičajnog muzeja.

Zdanje je nedavno renovirano.
Za sada nije otvoreno za posetioce.

Nevelika, a simpatična kuća nad koju se nadvila betonska višespratnica.
Van svih pravila, betonska zgrada je licem naslonjena na zid ove, manje kuće.

Fasada pročelja je trodelna, simetrična. Na bočnim delovima prozore krase po tri figure.
Prostorije koristi gradski zavod za zaštitu spomenika kulture.

U ovoj zgradi su danas smešteni Kulturni centar Gradac sa bibliotekom i galerijom, kao i muzej. U okviru muzeja je postavka Raška, ratna prestonica Kraljevine Srbije, posvećena 13-dnevnom boravku vlade tokom povlačenja 1915. godine.


Zgrada se nalazi na broju 3 u Prijezdinoj ulici. U zgradi je sada hotel.


Trospratna ugaona zgrada karakteristična po isturenom ugaonom delu nalazi se u samom centru grada.

Naslovna strana