|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Ostatke predstavlja konzervirana osnova nevelike crkve iz (pretpostavlja se) prve polovine 18. veka.
U okolini crkve je konstatovano više naselja iz srednjeg veka, a uz samo crkvu se nalazi nekropola iz istog vremena. Pošto se parcela uz crkvu obrađuje, često se na površini mogu naći iskopane ljudske kosti.
Zatekli smo par kostiju davnašnjih pokojnika na postolju krsta.

Nalazi se između zadnjih seoskih kuća u glavnoj ulici.
Lokalitet je nedavno temeljno istražen. Na lokaciji se uočavaju osnove objekta (verovatno bazilike) i iskop nevelike nekropole. Po rečima meštana koji je radio na ispomoći arheološkoj ekipi, sveštenici manastira su verovatno stradali prilikom najezde tokom 9. ili 10. veka.
Imali smo sreću da u pustim ulicama sela nabasamo na pravog čoveka za informaciju. Odveo nas je do lokaliteta, njegova je kuća baš uz njivu sa ostacima, a on sam je pomagao u radu arheolozima.
Tako smo saznali puno interesantnih detalja, a uz to i njegove stihove posvećene postradalim sveštenicima.

Lokacija crkve je čudna, dok se ne pročita njena istorija.
Ona sada stoji usamljena, okružena zasejanim njivama, a kilometrima unaokolo nema ni kuće, kamoli nekog naselja.
U vreme gradnje bila je okružena velikim naseljem. Ceo posed je, kao poklon, predat despotu Stefanu Lazareviću. Kasnije - razoren od Turaka, raseljen i nikada više nastanjen.
Crkve, pokrivene krovom, slične su međusobno. Kada su bez krova, delimično urušene, svaka dobija sopstveni karakter - moj je utisak.
Ovaj objekt je potpuno jedinstven. Dimenzije pročelja, unutrašnji lukovi, lukovi prozora čine intrigantan sklad, idealan za fotografisanje.

Prema navodu na vikipediji, ovo su ostaci manastira Savinac sagrađenog u vreme Nemanjića.
Po rečima meštana, ovde se odskoro, svakog maja održavaju liturgije. Takođe, kažu da su se ranije mogle videti i freske, odnosno dve ikone na ulazu.
Neobično iskustvo - ostaci srednjevekovnog pravoslavnog manastira i isposnica u steni nedaleko odavde, u istom danu.

Ostaci bazilike nalaze se u suterenu. Danas je u prostoru savremenog kafića, ali su ostaci odeljeni staklom i dotupni pogledu svakom posetiocu.
Pultovi kafića su, prirodno, postavljeni oko zaštitnog stakla. Sediš, piješ kaficu, pogled uperen u kamenje... meditiraš o davnom vremenu - nirvana.
---
Prilikom druge posete (maj 2021) ceo prostor je bio zatvoren, kafić nije radio.

Na lokalitetu Manastir na Kičeru (gps: 44.4544, 19.8462) nalaze se ostaci nepoznate crkve, a na lokalitetu Crkvine (gps: 44.4631, 19.8339) se nalazi urušena crkva sa grobljem iz 18. beka.
Pretpostavlja se da je crkva građena još pre dolaska Turaka.
Kompleks čine ostaci crkve, konaka i trpezarije.
Plato na kome je manastir je okružen šumom i pogodan je za izlete, koliko i za obilazak ostataka manastira. Do vrha Kosmaja vodi šumska staza.
Manastir je obnovio despot Stefan, a ostaci su iskopani nedavno.
Putokaz u Nemenikućama na mestu gde se skreće prema manastiru, postoji. Na mestu zadnjih kuća, gde se sa asfalta prelazi na makadam nema oznake. Makadamom se vozi 200-300 m.
Ceo ambijent zaboravljenog manastira okruženog ne previše gustom šumom tankih visokih stabala je vrlo inspirativan, stvara potpuno jedinstvenu atmosferu. Treba ga osetiti.

Oko temelja rimske tvrđave uočavaju se ostaci zemljanog bedema dimenzija 250 × 400 m. Stotinak metara istočno nalazi se viši prostrani plato.
Na lokaciji se uočavaju tri levkasta udubljenja, udaljena međusobno po desetak metara. Dva su manja, prečnika oko 2,5 m, dok treće ima oko 4-5 m.
Za ova udubljenja je pretpostavljeno da su služila žrtvenim obredima, što je i potvrđeno analizama koje su ustanovile fosilizovanu krv životinja na kamenom dnu levaka (prema navodima kustosa na tvrđavi Ram).
Izvanredno mesto i van zanimljive arheologije.
Odavde puca pogled na Dunav, kanal DTD, banatsku ravnicu, selo Ram i okolna brda.
Kolima se može prići do na 300 m. Ostalo peške, nisko rastinje i žbunje još uvek nisu ovladali.

Na lokaciji se mogu videti: konzervirane isposnice, informaciona table i ostaci manastira i kaskadni potporni zidovi.
Sa druge strane istog brda postoji još jedan usek sa crkvom koju narod zove Mitropolija, a istoričari smatraju da je starija od prve.
Nema mnogo mesta za parkiranje sa strane, skoro sav prostor zauzima kolovoz puta. Pedesetak metara posle objekta, postoji ispust na koji jedva da mogu da stanu dva automobila.


U nedavno otkrivenom objektu u krugu manastira Merkšinac, nađeno je olovno slovo srednjevekovne štamparije.
Po tome je objekt identifikovan kao deo Mrkšine crkve u kojoj je jeromonah Makarije odštampao nekoliko važnih crkvenih knjiga.
Ktiror je nepoznat, a pretpostavlja se da je prvobitna crkva građena krajem 13. ili početkom 14. veka.
U podzemnoj prostoriji prislonjenoj na pročelje crkve, nađena su tri kamena sarkofaga. Postoji pretpostavka da su u sarkofazima tela Jerine i Đurađa Brankovića, kao i jednog od njihovih sinova.

Na konzerviranim osnovama srednjevekovne crkve, podignut je savremeni objekt zidan opekom.
-----
Ispod crkve, u nivou potoka, nalazi se spomenik poginulima u ratovima 1912 - 1920, podignut 1925. godine.
Koliko ovaj skoro ozidani objekt može da evocira na srednjevekovni, procenite sami.

Nalazi se na starom seoskom groblju (novo, veće groblje nalazi se na kilometar dalje). Nema podataka o gradnji, vreme se procenjuje na prelaz između 14. i 15. veka. Po svojim dimenzijama, ovo je u svoje vreme sigurno bio vrlo značajan objekt.
Posle 6 godina ponovo sam obišao ovu crkvu, u pratnji dvojice "novajlija". Ništa se značajno nije promenilo, osim mog novog aparata koji je pomalo "unapredio" naslikano.

Manastir se prema sadašnjoj teritorijalnoj podeli nalazi u ataru sela Manojlovci, ali je najbliži kužama u Jarmenovcima.
Na privatnoj parceli nalaze se značajni ostaci srednjevekovne crkve.
Prema informaciji iskopavanje je delimično finansirao i vlasnik parcele.
Na donjem kraju parcele preko potoka je postavljen drveni mostić za pristup mestu za okupljanje i odmor.

Na lokalitetu se nalaze ostaci crkve brvnare i nekropola, nastali pre 16. veka.
Ostatke crkve čine samo osnove, odnosno podloga u punom obimu.
Uz ostatke je postavljeno više info panoa sa važnim detaljima.

Srednjevekovna, omanja crkva nalazi se na groblju. Zidovi crkve su opstali u visini od oko 1,5 metar.
U Bečevici je rekognosciranjima terena otkrivena utvrda Klik (https://njnjnj.ikragujevac.com/vesti/31782-neverovatno-kragujevac-lezi-na-zakopanom-blagu.html).
U blizini su stari grad Borač i Gružansko jezero.
Pogled sa uzvišenja na kome se groblje nalazi je izuzetan.

Do manastira se dolazi dobrim makadamskim putem, kroz usku dolinu rečice Crnice. Nalazi se na oko 1 km od centra sela.
Ostaci manastira su konzervirani. Po rečima meštana iz lokalnog udruženja Mala Sveta Gora predstoji i kompletno renoviranje. Isto udruženje je preduzelo korake za zaštitu i drugih značajnih objekata u okolini.
Pored manastira, na istom platou, odnosno proširenoj zaravni koju deli tok reke je uređeno izletište. Usku dolina je uglavnom u senci okolnih brda pod šumom. Zaravan je zasejana travom, trava ošišana.
Natkriveno odmorište sa stolovima i klupama za boravak do 100 ljudi ima i mesto za pripremu jela, čak i ograđenu peć za pečenje.
Odatle kroz šumu uzbrdo vodi uređena staza do ostataka srenjevekovnog grada Petrusa, zatim velike pećine, odnosno do vidikovca na vrhu brda odakle se pogled pruža daleko na sever ili, na jugoistok - do Paraćina. Na drugu stranu put vodi do ostataka manastira Sv. Marije Blage.
Mesto je pogodno za izlete i manje skupove. Zatekli smo se baš kada se održavao skup - drugi dan jedne lokalne svadbe. Tako smo i dobili priliku da porazgovaramo sa lokalnim poznavaocima i aktivistima.

Najskrivenija je od nekoliko crkava (i starog manastira) ove male Svete gore. Vodič je neophodan ako ne poznajete kraj.

Smatra se da je osnovan početkom 15. veka.
Više puta napuštan i obnavljan dugo je živeo kao parohijska crkva. Konačno je obnovljen u prvoj deceniji 21. veka.
Osnova objekta se ne može precizno ispratiti. Jedna od užih strana (istočna) je sigurno bila polukružna.
Ako se zaista radi o crkvi, bila je velika. Otprilike 20 puta 8 metara.
Za crkvu je vezana interesantna legenda. Desio se i pokušaj obnavljanja, bez uspeha.
Na ovu lokaciju nam je ukazao meštanin, stanovnik poslednje kuće uz ovaj put u selu, čije ime nismo zapisali.
Stali smo da se raspitamo za obližnju Gradinu. Dobili smo detaljna uputstva, a zatim i obaveštenje o Crkvini.

Lokalitet je istraživan. Vidljive su osnove crkve, ali su, trenutno, urasle u gustu travu i praktično nepregledne.
Na brdu Stramnica koje se, sa druge strane reke uzduže iznad Crkvine, nalaze se rasuti ostaci bedema srednjevekovnog grada. Područje su, uočljivo je, temeljno prekopali tragači za zlatom.
Na reci, između crkve i grada, uočava se moguće mesto nekadašnjeg prelaza. Na jednoj od stena između dve obale uočavaju se dve stope koje su, pretpostavljamo, bile u rimsko vreme izvedene nekom vrstom betona.
U ovo istraživanje poveo nas je ljubazni gospodin Mojsilo čija se kuća nalazi u neposrednoj blizini lokacije. Njegovih 88 godina ni malo mu nije smetalo da se ispred nas vere i probija kroz grmlje i granje.

Oko stare crkve nalazi se savremeno groblje.
Zidovi su očuvani do otprilike polovine svoje originalne visine. Kamen kojim je zidana (preziđivana je više puta) je lagana siga.
Do Savova se stiže putem koji nije za sasvim niska vozila. Mi smo prošli sa Puntom i Mazdom.
Selu sa malo preostalih stanovnika nije lako održavati ni samo groblje, pa je tako bršljan već dobro obuhvatio njene zidove. Što smo mogli, snimili smo.

Nalazi se u blizini srednjovekovnog grada Brvenika. Ktitor je nepoznat.

Ne zna se razlog ukopavanja hrama u zemlju. Najverovatnija je pretpostavka da je crkva morala biti skrivena od turskih očiju.

Mali objekt, ali veoma značajan. U ovoj crkvi je kralj Dragutin održao veliki sabor 1282. godine, a u susednom selu Miščići je rođen Sveti Sava.
Lako se i brzo stiže iz Novog Pazara, odnosno još bliže je ako ste usput obišli Petrovu crkvu. Putokaza usput ima.
---
I, kao što to biva u današnje vreme turbo pravoslavlja, 'neugledni' ostaci stare crkve su skrajnuti. Između stare crkve i puta, podignuta je sasvim nova crkva. Novo i nalickano na uštrb starog i (beskrajno) vrednog.

U priči gospodina Nikolića, meštanina iz samog susedstva crkve, upućenog u sredenjevekovnu istoriju kraja, ova lokacija se vezuje za ime Jelene Anžujske.
Na samom mestu su vidljive osnove stare crkve, prilično velike, sa osnovom građenom od neobično velikih kamenih blokova.
Oko crkve je staro groblje sa velikim kamenim nadgrobnim pločama.
Nedaleko odavde je i srednjevekovni grad Jeleč, tako da je veza sa kraljicom Jelenom vrlo verovatna.

Nalazi se uz staro seosko groblje na platou iznad magistralnog puta.
Pored crkve je podignuta i natkriljena sobrašica, potpuno u tradicionalnom duhu. Crkva, sobrašica, zvonara, česma i pedesetak nadgrobnih krstova potpuno zauzimaju malu zaravan na kojoj se nalaze.

Kompleks se sastoji od crkve, arhitektonski neuobičajene (laički utisak), i jednog manjeg i jednog većeg objekta. Zidovi crkve su rekonstruisani do visine jednog metra (lukovi potpuno), a objekti delimično, u istoj visini.
Prema stanju koje smo zatekli, lokacija se još uvek istražuje.
Sa platoa se pruža izvanredan pogled na Novi Pazar.
Kompleks se nalazi na privatnom imanju.
Do Gradine se može stići kolima. Put za selo se odvaja neposredno po izlasku iz Pazara. Makadamski je, povremeno lošiji, ali svaki prosečno nizak auto ga može proći. Na kraju puta se nalazi prostor za parkiranje, dovoljno velik čak i za autobuse.
Na gomilama prikupljenog kamenja naišli smo na mnoštvo fosilnih ostataka, sličnog oblika, a različitih dimenzija. Za sada nemamo identifikaciju, a čudi nas da takvi artfakti stoje na lokaciji potpuno neobezbeđeni.

Neproverene informacije kažu da su se ovde pomirili braća Dragutin i Milutin i da su crkvu zajedno podigli u znak izmirenja.
Započeta je gradnja nove crkve. Gradnja je započeta na temeljima stare, ali je u međuvremenu otkriveno da je stara crkva bila duža od prethodne procene. Po revidiranom planu, u naknadno otkrivenom prostoru će biti dograđena priprata.
Iako je crkva u poodmakloj fazi gradnje, pristupni put nije popravljan. Radi se o atarskom putu za traktore, koji je za putnička vozila vrlo problematičan. Naš Punto je izgurao do vrha, ali uz krajnji oprez i u najnižoj brzini.
Plato na kome se crkva nalazi je arheološki višeslojni lokalitet, vrlo važan, s obzirom na kontinuitet nastanjenosti od eneolita do srednjeg veka.

Nalazi se u blizini tvrđave Koznik. U krugu porte se uočavaju ostaci crkve, manastirskog konaka, nekoliko starih grobnih mesta. Zidovi crkve su konzervirani u visini 1,5 metar. Smatra se da je podignut tokom prve polovine 15. veka.
Pristup je označen putokazom.

(academia.edu)
Lokalitet Manastirište
U okviru kompleksa Niške tvrđave, pronađeni ostaci još iz rimskog doba. Jedan od njih predstavljaju osnove bazilike na koje se naslanja objekt pod svodovima.

U okviru crkve je kosturnica poginulih u ratovima 1876-1877. i 1912-1918.

Bazilika je proglašena za kulturno dobro, a potom srušena i razvučena od strane meštana.
Po rušenju, obnovljene su osnove objekta u visini 1,5 m.
Objekt se nalazi pod brdom na kome su ostaci utvrđenja Marina Kula iz turskog perioda.
Objekat se nalazi uz sam put, obeležen je i odvojeno je mesto za parking. Ali ništa više - čak se ni trava ne kosi.

Ostaci su živopisni, utonuli u zelenilo.
Crkva nije bila ni mala ni velika.
Okolni prostor je zaštićen kao prirodni spomenik pod nazivom "Prirodni prostor oko nepokretnog kulturnog dobra Crkva Svete Bogorodice".
Na magistralnom putu sa koga se vidi manastir, postoji predviđeno mesto za parkiranje.
Peške ima oko 250 m zemljanim putem.

Vidljivi su samo ostaci crkve nekadašnjeg manastira Svete Varvare.
Crkva se obnavlja (leto 2022).
Objekt je okružen grupom lepih, visokih hrastova i debelom hladovinom.
Kao laike, začudilo nas je da je ceo autentični materijal podignut i da se crkva radi iz osnova, ali sa betoniranom podlogom, kao i sa četiri vertikalna betonska stuba.

Postoje osnovane pretpostavke da je reč o ostacima najstarijeg manastira (5. vek) na tlu Evrope (Novosti, 25.8.2007.)
Iako je priložena gps pozicija precizna, nemojte se pouzdati u navođenje putem navigacije. Dug je put kroz selo, a nas je uređaj dva puta zaveo na pogrešnu stranu. Bolje pitajte meštane.

Crkva je ukopana u zemlju, na dubinu od jednog metra. Ostaci zidova su četvrtinu metra viši od okolnog tla.
Crkva je dimenzija 3,5 × 9 metara.
Crkvica se nalazi u centru sela (u neposrednoj blizini prodavnice), ali ko ne zna gde je, neće je naći. Toliko dobro je skrivena pod niskim rastinjem i žbunjem

Ostatke manastira sv. Petra i Pavla čine ostaci crkve i utvrde.

Naslovna strana