|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Zgrada je najnovijom intervencijom u sklopu rekonstrukcije železničke pruge, dubokim kanalom potpuno odvojena od pruge.
Svi otvori, i vrata i prozori su potpuno zazidani.
Izgleda da je ovde bilo dosta nepoželjnih posetilaca.

Pošto je stara zgrada uprave izgorela, nova je podignuta između 1912. i 1914. godine. Ima status spomenika kulture od velikog značaja.

Zgrada i danas služi prvobitnoj nameni.


Pored recepcije hotela oslikana je freska sa motivom Tiskog cveta, endemskog insekta na ovom delu Tise.

Jedna od prvih "šarenih" kuća u Somboru, bila je u vlasništvu naslednika sve do 1977. godine.

U okviru poseda su vila i prostor na kome je nekada bio teniski teren. Duboko u dnu (ili je to drugi plac, bez ograde) nalazi se prizemna stambena zgrada.
Posed od ulice odvaja ograda kojoj nedostaje metalni deo i improvizovani snopovi šiblja kao zamena za ogradu.
Sa zgrade polako otpada farba i malter, ali sama zgrada nije (još) ugrožena i dala bi se lako renovirati.
Mislimo da ličnost vlasnika, Vilima Konena, zaslužuje dostojno pamćenje.




Sinagoga je zaštićena kao spomenik kulture od izuzetnog značaja. Jedina je u svetu preostala art-nuvo jevrejska građevina. Kada su napravljene ove fotografije, bila je u završnoj fazi rekonstrukcije. Nedavno je svečano otvorena.
Kada smo je obišli, sinagoga je bila u završnoj fazi rekonstrukcije. Nadavno smo čuli da je svečano otvorena.

U zgradi se nalazi Galerija moderne umetnosti.
Po mom, laičkom, mišljenju, zgrada je u okviru Srbije, jedinstvena. I u celini i u detaljima.

Impresivan objekt razigranih masiva na pročelju i bogato dekorisanim fasadama. U centru je visoka kula - osmatračnica.


Kad je zgrada izgrađena u njoj je poslovao hotel Nacional.
Danas je zovu kafana Zagreb, po lokalu koji se u njoj u međuvremenu nalazio.









Vrlo savremeno projektovana zgrada, moglo bi se pretposaviti da nije starija od pola veka.
Brojni su koloseci u stanici, ovo je vrlo frekventna pruga. Po stanju oko stanične zgrade izgleda da se na stanici ne zaustavljaju putnički vozovi.

Dvorac je 1907. godine izgradio jedan od braće Ferbah.
Zdanje ima status spomenika kulture, ali je potpuno zapušteno. Kad se prođe zapušteni park stiže se pred zidove - visoke i preteće.
Nekadašnja lepota, ipak, ne da se prikriti. Prostor izuzetno intrigantan - nadsvođeni ulaz, dugačka pasarela, hol sa ikonama, kapela, stepenice, ... ali i opasan - sve okolo je sklono padu.
---
Dvorac je okružen parkom koji, prema dokumentaciji, čine brojni vredni (po starosti, dimenzijama i nesvojstvenoj prisutnosti na ovom tlu) primerci faune. Ovo je nažalost teško proveriti jer je park zbog neodržavanja skoro neprohodan.
Neverovatan ambijent.

Pomalo neuobičajeno, centralni deo pročelja je uvučen u odnosu na krilne delove. Fasada je skoro ravna, ukrašena plitkom dekoracijom.
U kući je živeo slikar Milan Konjović.



Izgrađena je 1911, tokom 2007. godine je sanirana i restaurirana.

Veliko područje koje zahvata ulice koje izlaze na centralni gradski trg obuhvaćeno je ovom zaštitom.
Tu je skoncentrisan veliki broj zgrada koje su arhitektonski, istorijski ili na drugi način značajne za grad.

Vila je sagrađena početkom 20. veka. Zgrada je renovirana i u njoj se danas nalaze prostorije DDOR Novi Sad.

Enterijer kuće je urađen po nacrtima Dragutina Medenjaka, velikog zagovornika srpskog stila u primenjenoj umetnosti.

Kompleks obuhvata zgradu Sinagoge, Jevrejsku školu i Opštinu.
Nažalost, ulično pročelje objekta je potpuno zajlonjeno zelenilom.

Vrlo šarmantan neveliki objekt, zaobljenih uglova i uvučenog portala sa tremom. Neobično rešenje i pročelja i zadnjeg ulaza.
Prvobitno podignuta kao stambeni objekt, sada je galerija.
U Galeriji je izložena poklon zbirka Rajka Mamuzića.

Kompleks čine dve zgrade, veća je u Futoškoj, a novija u Školskoj ulici.
Ceo objekt je velikih dimenzija, a sam centralni deo (rizalit) veće zgrade je vizuelno objekat za sebe. Završava se kupolom u obliku piramide.
Zgrada je značajna kako po arhitektonskoj tako i po kulturno-istorijskoj vrednosti.
Škola koja koristi prostorije je jedna od važnijih institucija u istoriji školstva Srbije.

Kompleks čine tri zgrade: jedna Zmaj Jovinoj 4, druga u Ilije Ognjanovića 22 i treća podignuta u slobodnom prostoru između prve dve.
Ambijent ovog prostora je starovremski, potpuno autentičan.
Posebna je priča zgrada u kojoj se nalazio bioskop, institucija za koju smo mi, malo stariji, nostalgično vezani.

Dvorac je podigao 1898. godine tadašnji vlasnik beočinske cementare. Posle Drugog svetskog rata u dvorcu su se izmenjali mnogobrojni korisnici, a bio je i poligon za snimanje mnogih domaćih filmova.
Nadamo se da će se naći rešenje, velika bi šteta bila da ostanemo bez ove lepotice.

Objekt se nalazi na uglu sa širokim slobodnim prostorom oko sebe.
Uočljiva je i po svojim jarkim bojama i sa ugaonim erkerom i tornjićem na vrhu.
Zgrada se nalazi na vidljivom mestu.
Ovako okićena (ne mislim preterano!), okrečena jarkom bojom i vidljiva sa veće udaljenosti iz čak tri ulice, deluje vrlo upečatljivo.

Na mestu ove zgrade nalazila se kuća u kojoj je rođen poznati mađarski pisac Herceg Ferenc.

Izvanredna kombinacija secesije i baroka na visokoj, skoro dvospratnoj, fasadi ove zgrade svakako bi dominirali centralnim gradskim trgom, da je kojim slučajem, renovirana.
Ovako, ostaje da pretpostavljamo i žalimo slučaj.

Pivara je najstarija na Balkanu, a deo kompleksa koji čini zgrada sa dimnjakom izgrađena 1722. godine predstavlja najstariji industrijski objekt u Vojvodini.
Pomenuti objekti čekaju na restauraciju, dok je upravna zgrada (novijeg datuma), nedavno renovirana.

Fasada na zgradi je izmenjena utoliko što su dva prozora pretvorena u vrata da bi se dobio poslovni prostor za dva lokala.

Izgradio ju je Đorđe Vajfert od 1922. do 1923. godine.

Zgrada je u privatnom posedu. U prostoru između zgrade i kapije iznikla je šumica koja potpuno zaklanja pogled na zgradu.

Zgradu je podigao preduzetnik štampar i knjižar za svoje poslovne potrebe. Posle 1937. zgradu je isprva koristila banka, a zatim ogranak Sreskog zavoda za socijalno osiguranje. Danas je u zgradi filijala Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje.
Zgrada pored kulturno-istorijske poseduje i arhitektonsko-stilske vrednosti.

Miran trg u centru između porodičnih kuća starih do dva veka. Malo ispod, ulicom koja vodi do kuće Borislava Mihajlovića Mihiza, lepa crkva Sv. Nikole koju karakteriše visoki toranj.
Po mom prisećanju, ovo je (pored centra Sremskih Karlovaca, kao i nešto mlađeg Tešnjara u Valjevu) jedina ovako velika i potpuno autentična prostorna celina sačinjena od objekata starih od 100 do 200(+) godina.
Preporuka: ako se ikada nađete u Rumi ili Vrdniku, a imate slobodnih sat-dva, obavezno nađite načina da obiđete i ovaj mali trg.

Na centralnom trgu, nalazi se preko puta svoje vršnjakinje - zgrade hotela Srem. Obe imaju ugaoni erker, a fasada ove je cela ukrašena plitkom plastikom.

Svaka od nekoliko desetina kuća u tri ulice koje okružuju trg je potpuno uklopljena u ambijent.
Skoro svaka od njih je potpuno autentična, dok je skoro svaka druga, po svojoj fasadi, estetska priča za sebe.
Neverovatan ambijent.

Nevelik spratni objekt. Na fasadi puno neočekivanih detalja, koje samo secesija može da iznedri.
Pogled najviše zastaje na polukružnom erkeru sa kubetom, postavljenom iznad prolaza.
Pogled na fasadu zaklanjaju mnogobrojne žice i dva manja olistala stabla. Šteta.

Nevelika, ali vrlo šarmantna spratna zgrada u pešačkoj zoni grada.

Nalazi se na jednom uglu Školskog parka, odmah do srednje škole.
Široko ugaono pročelje sa erkerom i tornjićem čini ovu zgradu veoma prepoznatljivom.







U okviru objekta nije dozvoljeno snimanje fotoaparatom. Snimanje mobilnim je dozvoljeno.

Danas se u zgradi nalazi Pedagoški muzej

Uska a visoka, u izraženo secesijskom stilu, izdvaja se u nizu okolnih zgrada.

Istaknuti lukovi i polustubovi (pilastri) čine ovu zgradu izuzetno šarmantnom.

Namenski je građena za veliki telefonski promet. To je prvi takav objekt u Srbiji.

Sagrađena je kao upravno-administrativna palata sa hotelom.
Kapital je bio delimično ruski.

Više puta je renovirana i dograđivana, tako da je od prvobitne građevine malo toga ostalo.

Jedan ne mnogo upadljiv ulaz u velikoj službenoj zgradi ni najmanje ne nagoveštava sjajnu zbirku.
Kratka istorija pošte u Srbiji i cela priča o razvoju telefonije izložena je po salama i dugačkim hodnicima muzeja. Sadrži makete, fotografije i primerke od prvih zgrada poštanske službe i prve ručne centrale sa desetak priključaka sve do početka digitalne ere.




Najveća kafana/restoran u najužem centru grada.
Posle Drugog svetskog rata dugo je nosila bratstvo-jedinstveni naziv "Zagreb" i radila kao ekspres-restoran.



Relativno mali prostor muzeja verovatno ne sadrži sve što je u njega moglo da stane, hala je popunjena do zadnjeg santimetra. Izloženi su zanimljivi modeli iz svih faza razvoja auto industrije.





Podignut je za potrebe Osiguravajućeg društva. Posle decenijskog sivila oronule fasade, ista je nedavno obnovljena.





Ulicu koja spaja Novi park i Gradski park čini niz kuća koje vezuje slična starost i sličan manir gradnje. Bile su to nekad zanatske radnje, trgovački dućani, kafanice. Danas, bez izuzetka pretvorene u markete, menjačnice i kladionice, ipak su spolja zadržale duh vremena u kome su podizane.


Upečatljiva bela zgrada u samom centru grada.
U parku iza zgrade postavljen je lapidarijum od desetak spomenika iz 18. i 19. veka. Spomenici su preneti sa gradskog groblja.

Pročelje ove lepe zgrade potpuno je zaklonjeno zelenilom.


Zgrada mlina je u odličnom stanju, mačinski sistem takođe, ali mlin ne radi već par godina zbog finansijskih problema.
Mlin je izgradio 1920. godine pradeda sadašnjeg vlasnika Nikola Božinović, inžinjer, inače češki đak. Prirodno, tehnologija unutar mlina je bila češka.
Ceo sistem, osim pogonskih mašina i dela transportnog mehanizma je izrađen od ili upakovan u drvo. Stepenište i galerije (dva sprata) su takođe drveni. Sve to zajedno daje jedinstveni vizuelni utisak.
Pored mlina, predmet zaštite je, kao ambijentalna celina, ceo porodični posed na kome se nalaze još pradedina vila i tri velike porodične kuće koje je pradeda namenio sinovima.
Ceo mašinski kompleks na tri nivoa, sve u drvetu - neviđeno!

Muzej poseduje veoma bogatu arheološku zbirku, etnografsku postavku sa jedinstvenom kolekcijom dvopređnih čarapa i jako prijatnu hladovinu u dvorištu.
Bili smo nameračili obilazak mnogih lokacija na potezu Knjaževac - Svrljig za koje nismo imali uputstva za pristup. Obratili smo se službenicama muzeja, primila nas je i direktorka.
Dobili smo dovoljno informacija, a zatim uz pratnju razgovorne i ljubazne kustoskinje obišli bogatu arheološku zbirku.

Ispod Čajkinog brda pruža se široki plato za promenadu i događaje, a iza toga se nastavlja drvored parka Šetalište.
Ceo prostor kao celina je pod zaštitom.
Ispod samog brda je objekt u koji je smešten Muzej banjskog lečenja i obavezni - kafić.
Do muzeja nalazi se spomenik narodnom heroju Miodragu Čajetincu i Životi Valjareviću sekretaru ćelije KPJ.
Na kraju malog zidanog uspona na brdo, nalazi se veliki amfiteatar sa binom, (obavezni) kafić i skulptura žene na steni.

Nevelika, a simpatična kuća nad koju se nadvila betonska višespratnica.
Van svih pravila, betonska zgrada je licem naslonjena na zid ove, manje kuće.


U zgradi su danas smešteni pravosudni organi






Zgrada je, po izgradnji bloka višespratnica, a na osnovu nekorektno prepravljenog urbanističkog plana, ostala potpuno skrajnuta u uskoj slepoj uličici.
U zgradi se danas nalazi privatna medicinska ustanova.


Naslovna strana