|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Područje parka obuhvata gustu visoku šumu.
Put prolazi pored manjeg vodenog toka.
Iza šume se nailazi na ravničarski plato zatvoren sa istoka obalom Tise i lesnim uzdignućem sa severa.
Na platou je, odmah iza parka, humka na kojoj su vršena arheološka istraživanja. Još jedan lokalitet, poznat kao Avarsko groblje se nalazi malo dalje, uz obalu Tise prema istoku.
Kroz šumu se prolazi zemljanim putem, koji na jednom delu ima dosta ulegnuća, ali se može proći putničkim vozilom.

Područje u kojoj se ptice kreću je ograđeno žicom.
Pristup u šire zaštićeno područje se mora prijaviti upravljaču parka, dok pristup u najstroži, ograđeni deo nije dozvoljen. Radi mira ovih ptica, nije dozvoljen čak ni pristup do same ograde, pa ni glasniji razgovor u blizini.

Širok pojas koji se prostire između autoputa Subotica - Horgoš i mađarske granice.
Skoro tipičan ravničarski pejzaž prošaran je malim brojem obrađivanih površina, tako da izgleda interesantno i slikovito, čak i nama, laicima.

Zaštićena je kao predeo izuzetnih odlika.
Flora i fauna ovog područja, a to se odnosi i na bliske Selevenjske pustare (Horgoška peščara) i Tavankutsku peščaru, su izuzetno bogate, raznovrsne i specifične. Mnoge vrste su jedinstvene za Srbiju ili retke u svetu, a pronađena je vrsta slepog kučeta za koje se verovalo da je izumrlo svuda, osim u uskom području Karpata.
Nismo zalazili duboko u peščaru, delimično zbog nedostatka vremena, a i zato što nismo imali ideju šta da tražimo.
Znali smo jedino za eko-kamp, njega smo obišli, ali - objekt je u zapuštenom stanju, očigledno nije odavno korišćen.

Solidan drveni most, pontoni po obalama, lepe vikendice, reka koja je postala jezeo i puno ribe koju nije lako upecati.
Meandar Stare Tise je ovde dugačak preko 24 km.
Bečejci Staru Tisu, inače, zovu Mrtva Tisa.

Carska bara je prirodno (rečno) jezero.
Na ulazu u zaštićeni deo je izletište sa ugostiteljskim objektom.
Do vidikovca se može stići brodićem kli plovi kanalom Stari Begej i vozi jednom ili dva puta dnevno u sezoni.
Inače, do vidikovca vodi pešačka staza, paralelno sa kanalom, kroz retku šumicu. Jedina prepreka su 3.5 km, par srušenih stabala i malo korova. Staza se kosi da bi se omogućio prolaz, ali ne šire od 1 m, jer je i trava obuhvaćena zaštitom.
Išao sam peške do vidikovca. Nije naporno.
Inače obavezno isplanirajte posetu u vreme kada ide turistički brodić, videćete i saznati mnogo više o ovom rezervatu. Bez toga, videćete samo šumu, puno trske i par ptica.

Odmah po ulasku u selo bili smo prijatno iznenađeni - na skoro svakom električnom stubu nalazilo se po gnezdo roda. Još lepše, iz svakog su virila po dva ili tri mladunca.
Isti prizor se nastavio i u ulici u koju smo skrenuli, računamo da smo videli barem 20 parova sa potomstvom.

Jedno od najznačajnijih nacionalnih gnezdilišta za gaka, žutu čaplju, veliku belu čaplju, i kašikaru.
Nalazi se na području starog (sportskog) aerodroma. Sećam se jednog aeromitinga na koji sam vođen. Nastupao je i čuveni Dragoljub Aleksić držeći se zubima za kožni kaić ispod aviona u letu.
Za ulazak u područje ribnjaka, potrebna je dozvola vlasnika.

Reka Jegrička čija puna dužina iznosi preko 60 kilometara, predstavlja sistem povezanih stajaćih voda, tako da nije reka u punom smislu.
Jezero (bara) koje Jegrička formira na ulazu u Žabalj je pretvoreno u revir, ribnjak i ribolovnu zonu.
Okolina revira je zaštićeni park prirode, a predstavlja samo mali deo zaštićenog područja koje se prostire na preko 1000 hektara.


Tikvara je jezero bogato sadržajima na svojim obalama - izletište, nekoliko plaža, šetalište, rukavac Dunava, pristanište za čamce, skakaonica, kao i jako lepo uređeno i dugo šetalište.
Područje je zaštićeno kao Park prirode.


Ravničarski, zatalasan predeo, travnat, skoro bez rastinja, sa nekoliko razbacanih tipičnih salaša.
Stanište ptica i tekunica. Takođe, ovo je omiljeno svratište ljubitelja posmatranja ptica.
Baš smo napuštali predeo, kada se niotkuda pojavila velika masa mladih ljudi. Kažu da su ljubitelji posmatranja ptica i da će u toku dana obići više ovakvih lokacija.

Ovaj prostor je značajno stecište ptica močvarica i najjača prolazna stanica pri njihovoj seobi.

Ponjavicu čini izuzetnom specifičnost terena u odnosu na vodenu površinu koja stvara špalir raznovrsnih biljnih zajednica. Područje ima izuzetne uslove za razvoj rekreativnog i edukativnog turizma.
(tekst iz knjige)
Područje je zaštićeno kao park prirode (3. kategorija zaštite).

Rukavcem Zasavica plovi se malim brodom.
Deo kompleksa za turiste je ograđen i u okviru kompleksa sadržaj je potpun: restoran, prostrana livada, vidikovac, jezerce sa lokvanjima, sprave za dečju igru. I - magarac za jahanje.
Poseban prostor za stoku čine štale i obori, a u njima - magarci, krave, konji, živina i čuvene svinje - mangulice.
Iza - širok pašnjak na kome se možete slobodno družiti sa krdom magaraca.
I pored prometnog turizma u okviru namenskog kompleksa, na prirodu se pazi do krajnosti.
Ovde se može opušteno provesti ceo dan.

Rezervat čuva najstarije šumske ekosisteme Fruške gore.
Šumu čine stabla brdske bukve, bukve, hrasta kitnjaka i graba.

Područje je zaštićeno još od 1874. godine. Bara je nekada davno bila veliki meandar reke Save. Zaštićena je kao Specijalni rezervat prirode. Značajna je zbog izuzetnog biodiverziteta, kako flore (posebno ptica), tako i faune.

Do početka kanjona se pešači do 500 m. Staza koja ide uz reku je ustvari stari rimski put. Na mestu prelaska preko pritoke, Tribuće, nalaze se neznatni ostaci starog grada (tzv. Mali Grad).
Nismo zalazili duboko u kanjon, zbog vremena koje smo imali na raspolaganju.
Malo smo okvasili noge u hladnoj i senovitoj Trešnjici.

Od prvobitnih 28 stabala koja su do stavljanja pod zaštitu svedena na broj od 25, danas, posle uklanjanja osušenih i vremenskim nepogodama oštećenih, na broju su ostala svega dva stabla.

Do mesta se stiže uz tok rečice, ali se prvo mora proći kroz privatni posed.



Pored centralnog kompleksa, ponuda širom Rajca je velika i raznovrsna.
Pored pešačkih tura, tu su: planinarski dom, seoska domaćinstva, seoske farme, vidikovci, ...
Nije bilo velike gužve, iako smo došli u jeku sezone. Domaći turizam je već godinama u padu, što je za jednu ovakvu ponudu neizmerna šteta.
Stigli smo da obiđemo samo centralni izletnički kompleks, i to - spomenik, plato sa binom, planinarski dom, česmu i - restoran.

Memorijalni prirodni spomenik Park Oplenac.



Park prirode Kučaj-Beljanica je u postupku zaštite.


Od ulaza u kompleks do uspona na Soko Grad vodi široka, uređena staza, pod hladovinom, pored reke Moravice.
Put do Soko Grada je izuzetno prijatan. Staza je pošljunčana, sa jedne strane je Moravica, a sa druge masivna stena i gusta šuma. Uz nekoliko odmorišta uz put. Za uživanje...




Kompleks obuhvata pojave:
- Korićansko vrelo,
- Dolinu Kalipolje sa Kalipoljskom rekom,
- Ponor Kalipoljske reke,
- Pećinu Bukovik i
- Vrelo Vrševinu.




Zahvata atare tri sela, sa obe strane Morave. Karakteristika područja su brojne vrste flore i faune. Pogodno tle za značajni biodiverzitet na ovoj lokaciji stvorila je Morava svojim meandriranjem, a doprineli su i kopovi nastali vađenjem šljunka. U kopovima šljunka nastalo je nekoliko malih jezera, vidljivih iz vazduha.

Takođe i spomenički kompleks iz Drugog svetskog rata.
Prostor oko zemunica je zaštićen kao prirodni spomenik pod nazivom "Memorijalni prirodni spomenik Tatkova zemunica".


Uz jezero se nalazi i Krupačko blato - zaštićeni Specijalni rezervat prirode (u postupku zaštite).

Na steni pod vrelom tople vode, na svega dvadesetak kvadratnih metara prostire se jedina u Srbiji zajednica paprati zvane Venerina vlas, odnosno, po narodski Devojačka trava.
Isključivi stanovnik mediteranskih područja, "zalutala" je ovde zahvaljujući sastavu tla i temperaturi vode.



Jedna odlika ovog predela je sama reka Pčinja, njene klisure i meandri, kao i korito koje se provlači kroz različiti reljef.
Druga odlika predela je velika raznovrsnost flore i faune.
Tu su takođe i stara sela i tradicionalni način života kakav se danas retko sreće.

Naslovna strana