|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Prvobitna crkva, nastala tokom 18. veka, zamenjena je novom 1823. godine, a ona je rekonstruisana početkom 21. veka.
Pored brvnare i nove crkve, u porti je više interesantnih objekata.
U dvospratnoj zgradi novijeg datuma koju zovu "riznica" se nalazi bogati muzej. Postavka je prepuna arheoloških predmeta, većinom nađenih u samoj porti.
Seoska kuća, preseljena sa imanja porodice Matić, mesto je gde su se sastajali vođe prvog ustanka.
Sve to upotpunjuje niz seoskih ekonomskih zgrada nanizanih na istočnoj strani porte.
Na žalost, u vreme naše posete nije bilo nikog da nam pokaže riznicu. Na ulazu u portu je obaveštenje sa brojem mobilnog telefona žpreko koga možete zakazati posetu.
Deo zgrade okrenut ulici je prepušten propadanju.
U dvorišnom delu ima stanara.
Veliki kompleks sa raznovrsnom ponudom.
Ugostiteljski objekti su u debeloj hladovini, dok su okolo livade i mesto za šetnju, čak i ograđeni prostor za jahanje.
Od živog sveta tu je mini zoo vrt, štala i poniji.
Od etno ambijenta, tu su grupe predmeta iz seoskog postavljene na nekoliko mesta.
Ostali deo prostora čine kamp sa tučevima, umetničke instalacije, dečje igralište, ...
Tu je i veoma staro kolosalno stablo cera.
Za svaku preporuku.
Objekt je u solidnom stanju. Naslednici ga održavaju i planiraju detaljnu rekonstrukciju.
Zatekli smo vlasnika, mladog gospodina Vladu Stevanovića, u sređivanju dvorišta i pripremama za temeljno renoviranje stare kuće. Kaže da je posed u vlasništvu njegovih već više od 400 godina, a da je sama kuća stara skoro 200 godina. Ima veliku želju da pored kuće sredi i proširi pomoćne objekte i stvori ambijent za uživanje, kako svoje, tako i svojih naslednika.
Stara kuća se nalazi na privatnom posedu. Nastala je između 1830. i 1840. godine
Kuća, po tadašnjoj uobičajenoj pripravnosti na bežaniju, ima vrata i sa zadnje strane.
U kući postoji i odžaklija u koju smo zavirili.
Na putokazima prema kući prezime je navedeno kao "Jevtić".
Bračni par Todorović, sadašnji vlasnici imanja, ljubazno su nas primili i proveli kroz kuću i posed, ali morali su da se požale na mnogobrojne nesavesne posetioce koji bez ikakvog zazora i oglašavanja ulaze u dvorište, pokušavajući da priđu objektu. Stara kuća se, naime nalazi na privatnom posedu.
Jedan od ogromnih hrastova oborila je oluja ubrzo posle poplave iz 2014.
Drugi, stariji, pogodio je grom usled koga je izgoreo veliki deo krošnje. Najmlađi je ostao netaknut i on sad dominira scenom.
Stabla i prostor oko stabala se održavaju u okviru sistema zaštite. Međutim, uz malo više ulaganja, ovo bi moglo postati posećeno izletište.
Zgrada stare škole je srušena. Urađeni su temelji za rekonstrukciju, ali se tu stalo.
Slikali smo to što je ostalo - temelje.
Iako nije službeno registrovano kao takvo, ovo je sigurno veoma značajno istorijsko mesto. Oko centralnog trga nalaze se, jedno do drugog:
- spomen ploča osnivanju Praviteljstvujuščeg sovjeta, prvog organa vlasti u ustaničkoj Srbiji; osnivanje je održano 1805. godine u kući kneza Sime Markovića,
- spomenik knezu Simi Markoviću, rođenom u ovom mestu,
- spomen ploča osnivanju prve dve pošte u Srbiji; jedna je bila u Rogači (Kosmaj), a druga u ovom mestu,
- spomenik i spomen ploča poginulim borcima i streljanima 1941-1945.
Nešto dalje u selu nalazi se nadgrobni spomenik Milisava Čamdžije, junaka proslavljenog u osvajanju Beograda, 1806. godine.
Most nećete lako naći, iako je na putu vidljiv znak koji ukazuje na ovaj spomenik kulture. Most je zatrpan zemljom i obrastao šibljem, tako da je mali deo, dostupan oku posmatrača, vidljiv tek sa par metara. Iako je most neugledan, bar znamo da je nekada ovuda prolazio rimski drum.
Da nismo imali vodiča - malu devojčicu koja je sa porodicom radila na susednoj njivi, ne bismo ga pronašli, iako je na putu vidljiv znak koji ukazuje na ovaj spomenik kulture.
Pradavni likovi, možda još sa početka tradicije, hrišćanstva, ili dalje, sa početka verovanja. Izlaze iz drveta, kamena, iz talpi i maltera koji čine zidove objekata. Živi su, ali se ne pokreću, duhovi nisu. Obli i okruglasti, kao potomci neolitske Vinče.
Neobičan svet. Kao san.
Kao san.
Jedna velika stara kuća i mnogo drugih ostataka značajnih kulturno-istorijskih vrednosti, kao i arheoloških nalazišta.
Parkirali smo pored putokaza koji je pokazivao da se kuća Ljubinkovića nalazi niz ulicu. Krenuli smo peške da je tražimo, usput se raspitujući. Niko od prolaznika nije znao za objekat pod tim nazivom, pa smo se vratili do kola. Tu smo se susreli sa komšijom iz susedne kuće koji nam je pokazao na kuću preko puta(!) i objasnio o čemu se radi. Limeni putokaz koji je opština postavila popreko u odnosu na trotoar je bio prenizak i ljudi su lupali glavu o njega. Da bi spasao ljudima glave, on je sam okrenuo limenu tablu za 90 stepeni.
Dobro je što je spasao prolaznike, ali da se nije pojavio u pravom trenutku, ja bih i danas "lupao glavu" zašto znak stoji, a kuća ne postoji.