|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Pećine su bile naseljene tokom paleolita, a na brdu se nalaze i ostaci grada (Jerinin grad).
Od pećina, jedino što je dostupno je pogled na otvore, a od grada vidljivih ostataka nema.
Pristup pećinama je potpuno uređen. Odmah uz nalazi se parking.
Grad više ne postoji, ali može se konstatovati da je ovo idealno mesto za kontrolu puta pored Lepenice. Arheloška istraživanja su konstatovala neprekinutu naseljenost ovog brda još od paleolita. U rimsko doba, za vreme Vizantije i u srednjem veku ovde su bila važna utvrđenja. U dnu brda nalaze se i dve praistorijske pećine, takođe u statusu zaštićenog arheološkog nalazišta.
Prošetali smo gornjim platoom u potrazi za bilo kakvim ostacima, ali uzalud.
Na severnoj strani brda, odmah uz praistorijaske pećine, napravljen je parking. Međutim, kako smo kasnije ustanovili, mnogo lakši uspon je sa južne strane, do samog autoputa, gde nema gustog rastinja, a uspon je blaži.
Spomenik prirode, izletište i lovište.
U ataru sela Brzan, 13. oktobra 1896. godine, u Rogotu, koji je tada bio privatno vlasništvo Milana Obrenovića osnovan je Savez lovačkih udruženja Kraljevine Srbije.
Prvobitna brvnara srušena je 1922. a nova ozidana od kamena postavljena je u blizini.
Brvnara je i zgrađena je 1822. godine.
Nalazi se u porti nove crkve posvećene Svetom Iliji.
Ubrzo po skretanju sa autoputa, nailazi se na skretanje za unis i Brzan. Sa tog puta vode tri skretanja (u desno) za Brzan. Za crkvu treba skrenuti na drugom.
Ovo je verovatno najdeblje stablo Srbije. Izdanci oko stabla sprečavaju pravu procenu dimenzija ovog gorostasa.
Bitka je vođena 4 do 7. aprila 1804. pretežno na prostoru između Batočine i Brzana, sa završnim napadom između sela Kijevo i Dobrovodica.
Ne postoji obeležje kojim bi se bliže lociralo mesto događaja.
Vodenica se nalazi pri kraju sela, u okviru privatnog poseda.
Posed je otkupio naš čoveka iz inostranstva, koji je uložio veliki trud i renovirao sve pripadajuće objekte i uredio i ogradio okućnicu niskim kamenim zidom.
Vodenica je van ograđenog dela, tako da joj se može pristupiti. Trenutno se renovira unutraćnjost, a sama građevina je u perfektnom stanju.
Vodenica je ranije pripadala ortacima, Budi i Dušanu, tako da je većinom zovu Budina, a poneko - Dušanova.