|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Skulpture se nalaze u izdvojenom delu živopisno uređenog izletišta pored reke Karaš.
Leti se izeltište pretvara u kupalište (u bistroj vodi dolazećoj sa Karpata), pa se ovde okuplja i veliki broj ljudi iz bliže i dalje okoline.
Stara zgrada još izgleda solidno, ali krov je počeo da propada.
Zgrada u jednom delu ima stanare.
Bilo je to važno železničko čvorište. U prostoru između prvog i zadnjeg koloseka (jedini su vidljivi), ima mesta za još najmanje tri, što znači da ih je bilo pet.
Lep zeleni drvored koji ide celom dužinom pročelja zaklanja zgradu, tako da ima malo zgodnih uglova za snimke.
Tražili smo okretnicu za lokomotive. Telefonom smo dobili uputstva od železničara koji, inače, stanuje u okviru kompleksa. Čak ni uz ta uputstva nismo uspeli u potrazi, jer je, po sećanju navedeni prostor potpuno zarastao u mladice i grmlje.
Toranj predstavlja geodetski orijentir austrijskih i mađarskih kartografa. Jedan je od samo pet preostalih u Srbiji. Nalazi se na vrhu Zagajičkih brda, sa kojih je pogled tokom vedrog dana, nezaboravan.
Na staroj austrougarskoj karti piramida je obeležena oznakom DUMACIA T.P.134.6.
Put kojim smo išli iz Grebenca:
GPS: 44.896958, 21.232082; 44.900112, 21.226980; 44.907359, 21.210457; 44.915610, 21.202589; 44.917825, 21.199741; 44.922031, 21.201207; 44.929971, 21.197613
Mislim da se put može proći putničkim vozilom u svako doba, ali uz dosta opreza na pojedinim deonicama.
Na delu puta se prolazi kroz šumu Dumača, koja je puna lipovih stabala i zato je treba obavezno posetiti u vreme cvetanja.
Od tačke koju smo ovde upisali, pa sve do geotopografske piramide na vrhu, ređaju se jedinstveni prizori jedan za drugim.
Put kojim smo išli iz Grebenca:
GPS: 44.896958, 21.232082; 44.900112, 21.226980; 44.907359, 21.210457; 44.915610, 21.202589; 44.917825, 21.199741; 44.922031, 21.201207; 44.929971, 21.197613
Mislim da se put može proći putničkim vozilom u svako doba, ali uz dosta opreza na pojedinim deonicama.
Na delu puta se prolazi kroz šumu Dumača, koja je puna lipovih stabala i zato je treba obavezno posetiti u vreme cvetanja.
Kuća je u vlasništvu naslednika. Održava se u perfektnom stanju, a uspomena na herojske dana živi i dalje.
Osrednje velika lesna terasa sa humkom od par metara visine. Izdiže se nekoliko metara iznad puta, ali ne znamo da li je usek prirodni ili je prokopan zbog saobraćajnice.
Na humci se prepoznaje pravac u kome su vršena iskopavanja.
---
Lokalitet se prostire na uzvišenoj lesnoj terasi trougaonog oblika iznad reke Karaš. Dominantan je praistorijski i srednjovekovni karakter nalazišta. Na osnovu izveštaja iz 19. veka konstatovani su ostaci rimskog mosta na Karašu, kao i ostaci mogućeg rimskog utvrđenja. ("Arheološka nalazišta rimskog perioda u Vojvodini" Maja orđević)
Jedno od retkih nalazišta koje je obeleženo odgovarajućom tablom pored puta. Mnoge značajne lokacije su potpuno nepoznate, čak i samom lokalnom stanovništvu, samo zbog otsustva informacije.
Ravničarski, zatalasan predeo, travnat, skoro bez rastinja, sa nekoliko razbacanih tipičnih salaša.
Stanište ptica i tekunica. Takođe, ovo je omiljeno svratište ljubitelja posmatranja ptica.
Baš smo napuštali predeo, kada se niotkuda pojavila velika masa mladih ljudi. Kažu da su ljubitelji posmatranja ptica i da će u toku dana obići više ovakvih lokacija.
1300 stepenika prema stradanju Hrista na Golgoti.
1943 ovde je streljano 100 meštana.
Mesto je naseljeno po progonu Turaka početkom 18. veka.
Prva crkva je izgrađena 1739, ali je izgorela.
Župa je osnovana 1723. i od tada se vode matične knjige.
Jezik bogosluženja: češki, hrvatski i mađarski.
Veliki prozori i sjajne bele ploče poda stvaraju svetlosni ambijent neuobičajen za naše crkve. Ikone i nestandardni beli ikonostas dolaze do punog izražaja.
Široka staza kroz lep mali drvored vodi od kapije od kovanog gvožđa do ulaza u crkvu.
Zgrada muzejske jedinice je zaštićeni spomenik kulture.
Ispred crkve se isprečio neobičan, reklo bi se renesansni prizemni objekt sa terasom. Od crkve se kroz prolaz između dva bloka istog objekta sa kapije vidi samo usku deo pročelja.
Interesantna fasada mirnih pastelnih tonova i dekorisanog sprata suprotstavljenog potpuno ravnom prizemlju, dok je odnos u centru obrnut - terasa jednostavne ograde na spratu prema bogato rezbarenim krilima kapije na ulazu.
Veliki beli zastori u prizemlju daju pomalo pop-art utisak.
U nevelikoj sobi porodične kuće izložena je ogromna faktografija vezana za dolazak i boravak ruske "bele" emigracije, kao i za kasniji život ruske zajednice u Jugoslaviji.
Bela Crkva bila je od strane kralja Aleksandra određena kao odredište za veliki broj emigranata, pošto je raspolagala znatnim kapacitetom napuštenih austrougarskih objekata. U njoj je bilo smešteno 2500 Rusa, od kojih su mnogi ostali i proveli tu čitav životni vek.
Za kratko vreme od domaćina, Vladimira Kasteljnikova čuli smo neverovatnu priču o zajednici danas kod nas potpuno zaboravljenoj.
Mnogi od emigranata su ostavili i svoje potomstvo, koje, nažalost, sve manje pamti i održava vezu sa korenima.
Vladimiru svaka čast na angažovanju da se što više istorijskih podataka zapamti i uspomena održi.
Čuli smo i deo lične priče vezane za roditelje, njega i njegove žene, a koji su bili značajne ličnosti.
Ovo je najstarija Rumunska pravoslavna crkva u Banatu.
Zgrada izgrađena još u vreme Austrougarske monarhije, a u kojoj su bili smešteni ruski kadeti, danas nema namenu.
Ovo je tek jedno od 20-tak veštačkih jezera, nastalih iskopavanjem šljunka.
Istovremeno, to je i glavno izletište i mesno "more".
Jezero se nalazi pored samog magistralnoh puta. Očigledno je jedno od prvih izletišta u mestu, što potvrđuju mnogobrojne kamp prikolice parkirane tu za stalno.
Jezero je veliko i puno različitih saržaja.
Posetili smo ga na kratko, pred sumrak, tek toliko da napravimo par fotki.
potes Senoput
Svedoci kažu da članovi ruske zajednice koji su streljani u prvim danima po oslobođenju Bele Crkve 1944. godine od strane još neformirane nove vlasti, nisu ni po kom osnovu mogli biti krivi.
Spomenik je podignut u blizini mesta izvršenja, tačnije, na mestu gde su leševi pobacani.
Ovaj prostor je značajno stecište ptica močvarica i najjača prolazna stanica pri njihovoj seobi.
Višeslojni lokalitet Veliki rit–Đurica nalazi se na niskoj peščanoj obali Dunava.
Reka spira slojeve te se naobali nalaze brojni pokretni predmeti.
Očigledno je da je ovde postojalo praistorijsko i srednjovekovno naselje s nekropolama, ali je prikupljeno i više nalaza rimske provenijencije, amfora, opeke sa žigom VII legije i novac, na osnovu čega se može pretpostaviti aktivno vojno prisustvo na ušću Karaša u Dunav.
("Arheološka nalazišta rimskog perioda u Vojvodini" Maja orđević)
Pristanište motorne skele (mini-feribota) koja vozi preko Dunava do pristaništa Ram.
Tu je jedan veći i tri-četiri manja lokala/restorana - riblji, naravno, zatim pecaroši, čamci, nasip.
i - ušće kanala DTD.
Trajekt vozi na 3 sata.
Nalazi se na ostrvu Sapaja gde Karašica, odnosno kanal DTD utiče u Dunav.
Mesto je uglavnom potopljeno preko godine. Ostaci se mogu videti samo u vreme niskog vodostaja.
---
Utvrđenje je podigla rimska vojska krajem 3. veka. Preko puta, na desnoj obali Dunava, nalazilo se utvrđenje Lederata. Pretpostavlja se da je Trajan u svom prvom pohodu protiv Dačana Dunav prešao preko pontonskog mosta baš na ovom mestu.
("Arheološka nalazišta rimskog perioda u Vojvodini" Maja orđević)