|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Radionica se bavi proizvodnjom ukrasne keramike i keramike za domaćinstvo.
Po jednoj verziji dvorac je izgradio kralj Petar I Karađorđević svom borcu koji se istakao hrabrošću kojom je stekao dva ordena Karađorđeve zvezde, a usled rane na Kajmakčalanu izgubio vid, a po drugoj sam vlasnik je uspeo da obezbedi sredstva za dvorac kako je poželeo pre gubitka vida - od belog kamena.
Zdanje je prazno, ali ne i zapušteno.
Šteta je da ovako lep objekt stoji neiskorišćen.
Radovi Miladina Lekića predstavljaju duhovitu stilizaciju seoskog života i življa, u drvetu, kamenu i gipsu.
Galerija je radni i prodajni prostor. Ne postoji stalna postavka, sve što je izloženo, prodaje se.
Nalazi se u neposrednoj blizini magistralnog puta. Okolna priroda je pitoma i slikovita. U sastavu kompleksa se nalaze ugostiteljski objekti, jezero i manje ograđeno kupalište. Van sezone, ovde je sve zatvoreno.
U prvim danima novembra meseca, van sezone, ovde je sve zatvoreno.
Česma je podignuta u spomen meštanima poginulim u balkanskim i prvom svetskom ratu.
Oko ograđenog izvora postavljeni su obelisk sa imenima poginulih, odmorište sa natstrešnicom i informacioni pano.
Od česme prema jugu se pruža nestvaran predeo - blago zatalasani teren pod travom, bez ijednog drveta ili drugog većeg objekta.
Malo dalje, na jednoj većoj livadi, zatekli smo krdo konja na ispaši.
Okolina jezera je prepuna sadržaja, naročito zabave za decu. Najinteresantniji su plastični baloni u kojima se deca kotrljaju po površini vode.
Bilo je puno ljudi u vreme naše posete, ali je ovde, ipak, najveća gužva.
Panoramsko putovanje dugo 9 kilometara.
Spomenik je posveta streljanim partizanskim ranjenicima na Kraljevim vodama i Palisadu 1941. godine.
Do spomenika se stiže dugom popločanom stazom sa blagim usponom. Sa obe strane staze je sređena travnata livada i po drvored iza.
Spomenik je na vrhu brda sa koga se pruža inspirativan pogled na duboku udolinu i mala naselja razbacana po brdima.
Tu je i ugostiteljski objekt i prostor za dečju igru.
Retko široka gola zaravan na vrhu brda, širok pogled na udaljena brda i jednostavni visoki monument, čine sasvim jedinstveni ambijent.
Pećina je otvorena za turiste u dužini par stotina metara, a jedinstvena po sadržaju.
Nema mnogo nakita, ali dvorane pećine su izuzetno visoke.
Vodotok koji ide celom dužinom i sa više strana, veoma je jak i brz. U pećinu ulazi survavajući se niz vodopad od desetak metara praveći zaglušujuću buku.
Druga znamenitost su mnogobrojne, dosta velike ovalne, krivudave kadice u kojima se preliva voda.
I treće - iluminacija u pećini sa svetlom koje menja boju, dopunjuju prirodni ambijent, stvarajući maštovit doživljaj.
... i jedna krava.
Pogled sa magistralnog puta.
Kompleks čine originalni objekti preseljeni sa svojih ranijih lokacija po Zlatiboru. Objekti su organizovani po grupama i dopunjeni sadržajima koji prezentuju određene proizvodne aktivnosti ili običaje. Veliki centralni objekt je prostor u kome se organizuju radionice i seminari. Kompleks ima status ustanove kulture od nacionalnog značaja.
Prostor kompleksa je zaštićen i kao prirodni spomenik pod nazivom "Prirodni prostor oko nepokretnog kulturnog dobra Staro selo u Sirogojnu".
Oko jezera su šume i livade, s tim što se na pojedinim mestima šuma spušta do same vode.
Nismo silazili da proverimo koliko je bistra voda, plan puta nam nije dozvoljavao duže zadržavanje.
Spomenik se nalazi u centru sela. Uz spomenik je i spomen ploča poginulim borcima NOB-a
U samom centru sela nalazi se mali muzej, sa lepom postavkom.
Ispred, kip pletilje u radnoj pozi.
Mali muzej - jedna sala sa faktografijom i nekoliko uzoraka pletene odeće, izaziva veliku nostalgiju kod nas koji pamtimo zlatna vremena naše države. Tu su uzorci visoke mode, poznati kreatori, maštoviti dezeni, slike seljanki - pletilja, sve u vreme kada je sve išlo uzlaznom linijom.
Kompleks je u odličnm stanju, nedavno restauriran i dobro opremljen izuzetno informativnim panoima.
Oko crkve je veliki broj sobrašica, od kojih su neke ograđene i natkrivene, dok neke imaju samo stolove i klupe. Interesantno - stolovi nisu postavljeni na noge, već samo položeni na daske oslonjene na klupe, tako da su klupe i stolovi u istoj visini. Sobrašice nisu grupisane, već razbacane po malim zaravnima na kosini oko crkve.
Tu se nalazi i brvnara - dom za sveštenika.
Sa dve strane iznad crkve - severozapadnoj i jugoistočnoj nalaze se uređeni vidikovci.
Videli smo dosta mesta po Srbiji i za ovo možemo reći da je neobično i da ga vredi obići.
Na putu prema selu Jablanici gde smo tražili crkvu brvnaru i sobrašice, na suprotnoj padini su se ređale lepe slike jedna za drugom. Nažalost, sunce je uvek bilo sa pogrešne strane.
Ceo kompleks vodopada i pratećih kaskada i slapova, do kraja vodotoka je odlično uređen i prilagođen dubokom doživljaju prirode.
Kada se poveže sve u nizu - od restorana na proplanku pored koga se u nekoliko kaskada sunovraćuje potok prema vodenici, sama vodenica, zidovi stare hidroelektrane, šetalište prema vodopadima uz livadu sa dečjim igralištem, dobijete jedan od najsadržajnijih turističkih prizora.
A ono glavno tek sledi - veliki vodopad, a za njim, na krivudavoj brzoj rečici, nekoliko kaskada i slapova. Uređena staza ih prati, vijugajući između stena, kroz zelenilo.
Tornik je danas poznat po skijaškom terenu. Od ranije je čuven po mnogobrojnim stazama zdravlja, koje su mapirane na informacionom panou odmah uz žičaru.
Odnedavno sa vrha kreće devet kilometara duga panoramska žičara.
Zgrada vodenice je u solidnom stanju, ali vodenica ne radi.
Odmah do nje nalaze se ostaci zgrade stare mini hidroelektrane.
Kada se poveže sve u nizu - od restorana na proplanku pored koga se u nekoliko kaskada sunovraćuje potok prema vodenici, sama vodenica, zidovi stare hidroelektrane, šetalište prema vodopadima uz livadu sa dečjim igralištem, dobijete jedan od najsadržajnijih turističkih prizora.
A ono glavno tek sledi - veliki vodopad, a za njim, na krivudavoj brzoj rečici, nekoliko kaskada i slapova. Uređena staza ih prati, vijugajući između stena, kroz zelenilo.
Rodna kuća Dimitrija Tucovića je velika zgrada i zaštićena je zbog svojih tipskih graditeljskih osobina.
U kući je muzejska postavka, koja, očigledno, u poslednje vreme nema veliku posećenost.
Pored kuće je bista ovog velikog čoveka.
Put do kuće je označen, ali je uska ulica duga, pa smo morali stati da pitamo da li smo na pravom putu. Sreća da je na samom kraju ulice, pošto je oko kuće gusto rastinje, pa se tabla i spomenik jedva primećuju sa puta.
Komšije iz susedne kuće, koji su i rođaci iz familije Tucović, pokušali su da nam otvore kuću-muzej, ali ključ koji koriste i ljudi iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture, nisu uspeli da pronađu.
Vidikovac se nalazi na jednom od puteva kroz selo. U blizini je poznata Ječmenska pećina, odnosno prerast (prirodni kameni most).
U ovom selu ćete se nagledati lepih slika, na koju god stranu da se okrenete.
U okviru kompleksa nalazi se:
- šest bungalova, originalnih tipskih kuća preseljenih sa više različitih mesta na Zlatiboru
- vodenica, takođe preseljena
- omanje veštačko jezero
- restoran
Naišli smo na ovaj turistički biser sasvim neočekivano i, naravno, zaustavili se da ga uvrstimo u našu mapu.
Vlasnik, gospodin ... nam je ispričao da je rad na izgradnji počeo ovde, na svojoj dedovini, ne tako davno - pre desetak godina. S obzirom na sadržaj kompleksa, sigurno se radi o vrlo vrednom čoveku.
Posebno cenimo postavljanje vodenice, koja radi i melje svakodnevno - ima i brašna na prodaju.
Prerast ili kameni most nastaje urušavanjem svoda pećine. Prerast je drugim rečima pećina čija je dužina postala beznačajna.
Ova je duga tridesetak metara.
Do lokacije se lako stiže, prerast se nalazi odmah pored asfaltnog puta.
Pored ovog prirodnog fenomena, u Dobroselici smo obišli i Galeriju Kovačević, crkvu brvnaru sa tri zaštićena stabla crnog bora, a usput oslikali bar tri lepa vidikovca. Malo li je (na ovu skupoću)?
Tri visoka bora, i sami spomenici kulture, uz groblje i pašnjak sa jedne strane, a bivši centar sela - stara škola i mesna kancelarija (spratna zgrada), bivša prodavnica (tipska brvnara sa kamenim prizemljem) i spomen česma sa druge, čine okolni ambijen izuzetnim.
Ovaj ambijent se mora doživeti. Preporuka.
Borovi se nalaze kraj crkve brvnare i lokalnog groblja.
Starost: oko 350 g. Visina: 19,5 m, 21,5 m i 25 m.
Ambijent u kome se nalaze i čine ga, je poseban.
Crkva brvnara, i sama spomenik kulture, uz groblje i pašnjak koji se proteže do obližnje šume sa jedne strane, a bivši centar sela - stara škola i mesna kancelarija (spratna zgrada), bivša prodavnica (tipska brvnara sa kamenim prizemljem) i spomen česma, sa druge.