|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Pretpostavlja se da objekt potiče iz rimskog doba. Sama kula je u dobrom stanju.
Bedemi i kula na ulazu nisu konzervirani, plato između nije uređen. Na postoji ulaz u unutrašnjost kule.
Kula je u fazi rekonstrukcije.
Pogled na ravni deo Srema je odličan. Bio bi još bolji kada bi se okresalo okolno žbunje ili postavio plato za posmatranje.
Veliki fruškogorski manastir, po koncepciji sličan nekolicini drugih - konaci i pomoćne zgrade okružuju portu i samu crkvu. Dobar način da se uštedi na gradnji bedema. Vrlo živ i veoma posećen manastir. Po pričama, osnovan je još u 14. veku od strane kralja Dragutina.
Ozidan je 1899. godine. Nalazi se nedaleko od manastira. Zemljište i pripada manastiru, a monasi su nad izvorom sagradili kapelu.
Jedan od najuređenijih manastirskih kompleksa u Srbiji.
Skladni su i elegantni objekti, kapije i prolazi, visoki toranj crkve i trem manastirskog konaka. Uredne su staze u porti, kao i okolne, a manastirski posedi brižljivo obrađeni.
Osnovao ga je despot Đorđe Branković.
Stara, nevelika crkva i kula zvonara, mnogo veća stoje na ledini, malo poviše je i konak. Pomalo neuobičajeno, bez ograde i ulazne kapije, put prolazi kroz prostor porte.
Kuća je pristojno obeležena. Na nju je postavljena ploča - oznaka zaštićenog objekta, a pored je informaciona tabla. Međutim, prošlo je vremena od poslednjeg krečenja i boja i malter sa fasade su počeli da otpadaju.
Po stanju objekta (zapuštena farba fasade, kao i kapije), ne može se zaključiti da li kuća ima stanare ili ne.
Sagrađen je verovatno na prelazu iz 15. u 16. vek.
Manastirska crkva je građena u više faza. Prvobitna je bila od primitivnog i jeftinog materijala. Današnji, konačni oblik dobila je 1811. Tada su u nju prenete i kosti kneza Lazara.
Veruje se da je izgrađen u 13. veku od strane Stefana Dragutina.
Sadašnja crkva je podignuta krajem 16. veka. Predstavlja spomenik kulture od izuzetnog značaja na osnovu svoje arhitekture i istorijske uloge u kulturi, prosvećivanju i političkim događajima.
Humka je udaljena oko 2,5 km od naselja. Visoka je 4,5 metra. Pri istraživanju, nađene su ljudske kosti.
Područje na koje su nas uputili meštani nalazi se na kosini koja se spušta iz sela Gladnoš prema Maradiku, sa desne strane manjeg potoka. Pošto na tom mestu velika parcela obrasla šikarom, humku je bilo nemoguće locirati u kratkom vremenu. Ona je, po rečima meštana, tu negde.
Opet, po rečima meštana, cela strana uz potok je arheološki istraživana, tako da su i snimci koje smo načinili aktuelni u vezi sa istorijom ovog mesta.
Pošto je po službenoj dokumentaciji humka udaljena od sela 2,5 km severoistočno, i da se nalazi na mestu zvanom Unka, taj navod treba proveriti.
Crkva je renoviranju.
U radu su spoljni, a i unutrašnji delovi zida do 2 m visine.
Unutrašnjost je bila oslikana, ali je zbog radova deo zida uklonjen, a deo je ranije prekrečen.
Trenutno jedini, ali vrlo upečatljiv, ukras je ikonostas. Čvrsto uokviren stubovima, sa bogatom rezbarijom i divnim ikonama, generalno u tamnim nijansama u odnosu belinu okolnih zidova, deluje izvanredno moćno i tajanstveno.
Svi objekti se nalaze u dubini manastirskog kompleksa. Do njih sa kapije stiže dugom stazom koja deli travnatu livadu i park.
I ovde se crkva nalazi okružena sa sve četiri strane zgradom konaka, što uvek maksimalno otežava kadriranje same crkve.
Interesantno da je toranj priljubljen za konak, a ne za crkvu. Dobra stvar pri tome je što je pročelje crkve, odnosno zid pod tremom, bilo slobodan za oslikavanje, tako je prostor oko i nad ulazom u crkvu ispunjen divnim ikonama.
Mali detalj: sunčani sat iznad prozora na apsidi.
Jednostavni kameni blok, dostojanstvena uklesana poruka i plato za okupljanje.
Mesto je potpuno okruženo šumom, mada nije daleko od asfaltnog puta.
Malo iznad je izletište Široke ledine, a malo dalje, putem, manastir Mala Remeta.
Manastir je izgrađen 1736. godine, na mestu koje nije mnogo udaljeno od lokacije na kojoj se nalazio manastir Stari Jazak. Stari manastir potiče iz 15. veka, a gradio ga je despot Jovan Branković. U stari manastir su, tokom velike seobe, prenete i kosti cara Uroša. Iz nepoznatih razloga kosti su prebačene u drugi manastir, ali su vraćene po izgradnji novog.
Visoki toranj široke osnove, malo potamneo od poslednjeg krečenja, opkoljen stablima koja prave debelu hladovinu. Nažalost, stigli smo suviše kasno, crkva nije bila otvorena.
Objekt je tokom 18. i 19. veka doziđivan.
U njemu je preostalo malo površina oslikanih u prvoj polovini 17. veka.
Toranj crkve je relativno velik u odnosu na ostatak objekta, verovatno je predimenzioniran u nekoj od restauracija.
Selo je na brdovitom terenu, crkva se nalazi na nižoj terasi od okoline i ne primećuje se dok se pred nju ne stigne.
Kapija je bila zaključana, ali žičana ograda nije prdstavljala problem za snimanje.
Mali deo izvorišta ostao je u vlasništvu porodice na čijem je imanju bilo i glavno vrelo - sada punionica flaširane vode Jazak.
Nevelika parcela i izvor su ograđeni i uređen je prostor za pristup namernika.
Uobičajenu taksu za punjenje ostavljate po sopstvenoj volji na ulazu.
Po preporuci redovnih punilaca koje smo slučajno sreli na izvoru, svratili smo do vlasnika parcele. Njihova kuća se nalazi na stotinak metara dalje, a proizvode i prodaju - crno vino Portugizer. Nismo odoleli da ne uzmemo par litara (samo zbog Balaševićeve stare pesme!).
Manastir je više puta rušen i obnavljan. Neke pretpostavke o nastanku idu čak do 13. veka.
Kao i ceo Srem i ovo selo je postradalo od ustaša i Nemaca.
Crkvu krasi veći broj ikona rađen od više majstora, kao i umetnički rezbaren ikonostas.
Op žica, žica, ...
Tek da se zna da smo u Sremu. I da nemož' nešto da se naslika, a da bude bez žice.
Kuća velike, a nedovoljno poznate heroine, stoji dan danas. Uz sasvim neznatne izmene i u solidnom stanju.
Nije menjala vlasnike, u kući i danas žive potomci iste porodice.
Piloti 6. lovačkog puka hrabro su poleteli 6. aprila 1941. u susret mnogostruko nadmoćnoj nemačkoj Luftvafe.
Poleteli su sa aerodroma Krušedol-Prnjavor kraj Iriga.
Miran trg u centru između porodičnih kuća starih do dva veka. Malo ispod, ulicom koja vodi do kuće Borislava Mihajlovića Mihiza, lepa crkva Sv. Nikole koju karakteriše visoki toranj.
Po mom prisećanju, ovo je (pored centra Sremskih Karlovaca, kao i nešto mlađeg Tešnjara u Valjevu) jedina ovako velika i potpuno autentična prostorna celina sačinjena od objekata starih od 100 do 200(+) godina.
Preporuka: ako se ikada nađete u Rumi ili Vrdniku, a imate slobodnih sat-dva, obavezno nađite načina da obiđete i ovaj mali trg.
Izuzetno visok toranj, možda i najviši relativno u odnosu na samu crkvu, u celoj Srbiji.
A postoji i razlog: crkva je zidana na terenu koji je skoro 10m niži od ulice i toranj uobičjene visine, možda ne bi bio dovožno uočljiv.
Još jedna izuzetna stvar kod ove crkve je ikonostas. Izvanredne ikone žutih nijansi, ukrašene pozlaćenim bogatim duborezom, oslonjene na mermerne stubiće, a osvetljene ne samo sa strane, već i odozgo, sa kupole, ostavljaju posmatrača bez daha.
Kao druge dve iriške crkve i ova je prilično velika. U vreme nastanka, sigurno se računalo na mnogo brojnije stanovništvo, odnosno na mnogo više vernika.
Upitao sam meštanina sa kojim smo razgovarali o naslućenoj nesrazmeri, a on se našalio - da se celo selo skupi u jednoj od tri crkve, još bi bilo mesta.
Nastavio je pričom o Irigu kao mestu koje je tokom 18. veka u celom Sremu bilo jedno od najnaprednijih i najbrojnijih. A onda je došla godina 1795. i velika epidemija kuge. Po nekim procenama, mesto se svelo na trećinu stanovništva.
Zvuči razložno. Na više mesta, ne samo kod tri crkve, može se prepoznati ambijent austrougarske urbane varošice 18. veka, čak na momente povući paralela sa npr. Sremskim Karlovcima.
Kuća na uglu, vrlo blizu centralnog trga u mestu. Na kući je postavljena spomen ploča.
Jednostavna barokna građevina u nevelikoj porti.
Ikonostas je radilo više majstora.
Geometrijski pejzaž njiva pod letinom na širokom prostoru ravnice.
Pristupačna plaža i travnata hladovina za 50tak ljudi. Mali molo i plitki ulaz u vodu.
Nije bilo velike gužve u vreme naše posete, a mesto je izgledalo vrlo prijatno.
Vrućina je bila povelika i kupanje bi sigurno dobro došlo, ali vreme za zadržavanje nismo predvideli.
Crkva je mala, toranj nizak.
Prema dokumentaciji, ikonostas nije namenski pravljen, već je sastavljen iz više već gotovih delova iz različitih epoha.