|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Ostaci grada
Poreklo i razlog postavljanja ovog kamena su nepoznati.
Legenda postoji.
Uređeno mesto za kratak odmor, trake i cveće ma kamenu pokazuju da je mesto redovno posećeno.
Nije teško pronaći mesto i dovesti se - put je dobar, oznake postoje.
Upravna zgrada rudnika Zajača, mesto na kome je održano značajno savetovanje NOP-a, septembra 1941. godine. Predstavlja spomenik kulture od izuzetnog značaja.
Mesto deluje zapušteno.
Muzej, očigledno, ne radi. Paviljoni, takođe, nisu u funkciji.
Skulpture Partizanski kurir i Tito više se ne nalaze na ovoj lokaciji.
Mesto je čuveno po događaju za koji se vezuje početak ustanka, 1941. godine.
Međutim, pored Muzeja Drugog svetskog rata, tu je i crkva na mestu prethodne (12. vek?) po kojoj je mesto dobilo ime, zatim bolnica iz Prvog svetskog rata (u propadanju!) vezana za imena Nadežde Petrović i Darka Ribnikara, Ribnikarov grob, Partizanska grobnica, prastari kameni sarkofag, ...
Deo Memorijalnog spomen kompleksa predstavlja i stablo lipe koje dominira centralnim delom prostora. Zbog svojih impozantnih dimenzija i velike starosti zaštićena je kao Spomenik prirode III kategorije.
Bio sam zatečen iz dva razloga. Prvo, količinom događanja vezanim za ovo mesto, i drugo - sadašnjom potpunom nebrigom za ovaj spomenički kompleks.
Ovo je i arheološki lokalitet sa nalazima iz eneolita, bronzanog i gvozdenog doba.
Nema oznaka uz put, a selo je razbacano, treba se potruditi da se pronađe lokacija pećine.
Nismo vični speleologiji, a ima nas i preterano opreznih (plašljivih), tako da nismo zalazili u pećinu.
Spomenik je posvećen meštanima, borcima i žrtvama Prvog i Drugog svetskog rata.
Na sve četiri strane nalaze se ploče sa imenima stradalih.
Na licu mesta nema službene informacije o zaštićenim stablima. Par dežurnih osoba (subota popodne) nije imalo nikakvo saznanje o toj vrsti zaštite.
Nismo uspeli da saznamo precizno o kojim se stablima radi, slikali smo nekoliko njih iz drvoreda koji okružuje crkvu.
Turistički kompleks pod patronatom crkve pun je raznovrsnih sadržaja - sakralnih, muzejskih, etno, prirodnih i ugostiteljskih.
Oko crkve je nekoliko vajata u kojima su različite postavke vezane za tradiciju i kulturu.
Iza crkve se nalazi autentično staro groblje sa očuvanim spomenicima starim možda i do 300 godina. Nema novijih ukopa, stari grobovi nisu prekopavani.
Oko crkve su stara stabla lipe koja su zaštićena kao spomenik prirode.
Nešto niže nalazi se ugostiteljski deo sa restoranom i bivacima.
Ceo kompleks deluje autentično, planiran je sa merom i ukusom.
Kuća ima istorijski značaj.
U njoj je tokom septembra 1941. godine boravio Tito sa Vrhovnim štabom NOV i POJ. U kući su bili smešteni dvadesetak dana posle savetovanja u Stolicama.
Gospodin Rajko Vujkovac nas je počastio kafom, a i interesantnim pričama vezanim za pomenuti događaj.
Boravak Vrhovnog štaba u kući je organizovao njegov stric Mijailo, tada visoko pozicioniran u KPJ. Mijailo je bio oženjen ćerkom narodnog heroja Dragojla Dudića, koja je život završila u Aušvicu.
---
Konspiracija tokom boravka je bila najviša moguća, niko od ukućana nije smeo znati identitet pridošlih.
Jedna mala neopreznost mogla se tragično završiti.
Nabavku je vršio intendant Isa. Išao bi u seosku prodavnicu sa spiskom koji je bio prepisan sa naređenja potpisanog od Tita lično. Jednoga dana je poneo pogrešnu cedulju. Radoznala prodavačica, pročitavši potpis, pitala je - Ko ti je ovaj Tito? Zaprepašćeni i na smrt preplašeni Isa izmolio je prodavačicu za diskreciju. Devojka je održala reč. Inače, pošto je u okolini je bilo puno četnika, po razlazu njihovog i partizanskog pokreta, okućnica bi bila spaljena do temelja, a šta bi bilo sa ukućanima, zna se...
Lokacija se nalazi blizu seoskog, makadamskog puta. Put nije savršen, ali je dobar.
Od puta se odvaja šumski put (možda sa tvrdom podlogom, ne sećam se) i tu se mora parkirati. Šumskim putem oko 150m blagog uspona. Na mestu gde prestaje šumica sa desne strane, okrenuti za 180 i poći ivicom između njive i šume. Posle pedesetak metara, ako se zađe u šumicu 20-tak metara, trebalo bi da se po pojave obrisi bedema visine do pola metra.
Naš vodič bio je meštanin, Srećko Pantović. Da nismo u nekoj od seoskih kuća nabasali na njega, voljnog da nam pomogne, ovu lokaciju ne bismo mogli pronaći.
Nalazi se u pešačkoj zoni u centru grada.
Neveliki objekt je sastavljen iz više celina i deluje potpuno jedinstveno.
Crkva je dovršena 1932. godine i u njoj se nalazi kripta sa kostima vojnika poginulih na Mačkovom kamenu 1914. godine. U odboru za podizanje spomen crkve bili su, između ostalih, i Arčibald Rajs i Đorđe Vajfert.
Susret sa kostima u uskoj prostoriji ima zbilja jako dejstvo. Moja prva pomisao: koliko smo pametniji posle jednog ovakvog masakra.
Vođena je 1. avgusta 1806, na brdu Šarampov.