|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Na svega sto metara od lokaliteta Pločnik, u smeru Prokuplja, premošćene vijaduktom puta, nalaze se otkopane rimske terme.
Osnova zgrade je sačuvana u potpunosti, prepoznaju se i pozicije bazena i sistema za grejanje vode.
Lokalitet nije ograđen, pristup je slobodan.
Nema mesta za parkiranje, najbliži parking je kod lokaliteta Pločnik.
Prilazi se ivicom puta (nema staze), a zatim kroz omanji voćnjak.
Podignuta u 12. veku, rušena, ponovno podignuta u 17. veku.
Za laike kakvi smo, građevina deluje neuobičajeno, pomalo i fantastično. Puno je neobičnih detalja. Tornjevi, od kojih jedan još nije restauriran do kraja, pomalo liče na kule neke tvrđave.
Okolni prostor je zaštićen kao prirodni spomenik pod nazivom "Prirodni prostor oko nepokretnog kulturnog dobra Crkva Svetog Nikole".
Pogled sa brda na grad je upečatljiv.
Ostaci su živopisni, utonuli u zelenilo.
Crkva nije bila ni mala ni velika.
Okolni prostor je zaštićen kao prirodni spomenik pod nazivom "Prirodni prostor oko nepokretnog kulturnog dobra Crkva Svete Bogorodice".
Na magistralnom putu sa koga se vidi manastir, postoji predviđeno mesto za parkiranje.
Peške ima oko 250 m zemljanim putem.
Bazilika je proglašena za kulturno dobro, a potom srušena i razvučena od strane meštana.
Po rušenju, obnovljene su osnove objekta u visini 1,5 m.
Objekt se nalazi pod brdom na kome su ostaci utvrđenja Marina Kula iz turskog perioda.
Objekat se nalazi uz sam put, obeležen je i odvojeno je mesto za parking. Ali ništa više - čak se ni trava ne kosi.
Nalazi se na grebenu brda koje se izdiže iznad puta prema selu Rudare. Podigla je u 15. veku Mara Branković, žena Mehmeda 2. Ostaci Gornjeg grada su delovi bedema i osnove par objekata. Prilaz je neobeležen, gusto rastinje pokriva celo brdo, a pošto je to i lovno područje, vodič je neophodan.
Iako podseća na ljudskih ruku delo - snažni bedem neke tvrđave, ovaj zid je samo igra prirode.
Temperatura vode je preko 80 stepeni.
Najveći objekti su hotel i olimpijski bazen.
Puno je privatnih objekata za smeštaj, od kojih su neki, očigledno, sa početka 20. veka.
Postoji i mali centar - samoposluga, prodavnice, pošta.
Hotel Žubor odnedavno (zima 2023.) ponovo radi.
Utisak je deprimirajući.
Veliki banjski objekti - bazeni i hotel nisu u funkciji. Prodavnice su zatvorene. Turista kao da nema. Stari reprezentativni objekti - devastirani ili zarušeni (leto 2017.).
Meštani - ranije vikendaši, a sad, pod stare dane, redovni stanovnici, toče vodu na toplom izvoru. Ako pokušate isto, pripazite - voda je vrela.
Puno je sadržaja u samom mestu, kao i u okolini.
Nije mnogo daleko ni Đavolja varoš.
Nama je najinteresantnije bilo šetalište sa mostom visoko iznad reke, kao i pored same reke u dubokoj senci kanjona; otkud baš tu - veliki etno restoran?
Pored svega, ponuda smeštaja je raznovrsna: ima smeštaja i za dublji, a i za plići džep.
Najveći nedostatak je nepovezanost sa istočnom stranom Radan planine, gde takođe ima šta da se poseti i vid. Put postoji, ali je suviše loš za prosečno putničko vozilo.
Crkva sa malom portom prepunom sadržaja.
Najzanimljivija su stabla šljiva koja se uvijaju. Kažu da ih je uvek bilo i uvek ih ima šest, bez obzira što same ne daju plod. Dva od tih stabala su izrezbarena, ali nismo dobili informaciju ko je autor.
Duž 800 m prilazne staze, pod šumskom hladovinom, mogu se videti:
- izložba umetničkih radova, većinom figure/likovi u drvetu
- otvori (okna) srednjevekovnih saskih rudnika
- crveni izvor, voda pogodna za banjske terapije
- kiseli izvor đavolja voda, sa visoko mineralizovanom vodom
- crkva Svete Petke.
Na kraju staze nalaze se dve osmatračnice za razgledanje kupastih figura.
Na ulazu u kompleks postoji nekoliko ugostiteljskih lokala.
Daleko više od očekivanog.
Do objekta iz centra sela ima manje od 600 m pešačenja, od čega oko 200 m dobre strmine. U zavisnosti od vremenskih uslova, putničkim vozilom se može prići do prve veće strmine i time smanjiti pešačenje na pola.
Terensko vozilo može da izgura do kraja.
U planu je popravka puta i uređenje mesta za normalan pristup i parkiranje.
Postojeći šumski put vas dovodi do bedema sa severozapadne, veoma strme strane.
Nikako nemojte pogrešiti i tu početi uspon preko bedema.
Pedesetak metara ranije, od puta se odvaja manji (izgleda lošije!) put koji se produžava u jedva vidljivu stazu, a kojim se objektu prilazi sa istočne strane, sa koje nema nikakve prepreke za prilaz.
Temelji dve srednjevekovne crkve