|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Na lokaciji se nalaze nadgrobni spomenici Milisava (manji od dva) i njegovog brata Ivanka (veći).
Pristup do spomenika nije slobodan, nalaze se na ograđenom privatnom imanju.
Nema traga od tekstova na spomenicima, a sa zadnje strane je vidljiv reljef sa simbolima.
Imali smo sreće da u kući preko puta zateknemo komšiju koji je obezbedio da nam se otključa kapija. I on i starija gospođa koja drži ključ su iz iste familije - potomci Milisavljevog brata Ivanka.
Ova skladna građevina, zavidnih dimenzija, postoji samo kao (filmska) fasada. Sve što je iza ovog lepog pročelja je - zarušeno. Kuća je bila velika, imala je šest prostorija.
U lepo sređenom dvorišćtu prepunom cveća, primila nas je gospođa Dimitrijević, koja je u ovu kuću došla kada se u staroj kući još vodio kompletan život.
Pokušali smo da nađemo tačnu lokaciju, ali nema nikakvih orijentira, a meštani nisu znali da nam kažu tačnu lokaciju istraživanja.
Rudnik se nalazi u blizini, ovde se samo vrši separacija iskopane rude.
Vlasnici kuću koriste kao vikendicu, a komšije su tu da nadgledaju.
Površinski kop je praktično ispraznio selo Vreoci. I ono malo preostalih kuća u planu je za iseljavanje i rušenje.
Do pre dvadesetak godina u ovoj kući je živela porodica Miletić. Zatiranjem sela u interesu površinskog kopa, prestao je svaki interes za održavanjem pripadajućih spomenika kulture, pa i ove kuće.
Sadašnja vlasnica kuće stanuje u novosagrađenoj, susednoj. Sa puno emocija nam je pričala o svom detinjstvu provedenom u staroj, koja već dugo stoji na izdisaju, upravo pred njenim očima.
Spomenik se nalazi na privatnom posedu, ali pošto je u neposrednoj blizini ulaza, može se videti u celosti, bez ulaska u dvorište.
Spomenik čine dva monumenta srednje veličine, jedan stariji i jedan noviji, kao i posveta na metalnoj tabli (od kolektiva RB Kolubara-Vreoci).
Iznad spomenika uzdiže se hrast grandioznih dimenzija.
Simbolični ograđeni grad sa četiri kapije, šetalištem, zelenilom, stenovitim gromadama - stećcima, kamenim klupama i stolovma, krajputašima i žrtvenicima, predstavlja, ustvari, prostor za koncerte i druge kulturne događaje.
Koncept su osmislila i izvela dva umetnika - Bogosav Živković i arhitekta Dragana Vukmirović.
Vrlo efektna ideja, šteta da nije replicirana na još po nekom mestu.
Ovo je zajednička grobnica za oko 40000 poginulih srpskih i austrougarskih vojnika.
Kosturnica se nalazi u kripti ispod crkve.
Po našoj laičkoj oceni, crkva pleni skladno grupisanim površinama i kupolama, a unutrašnjost kripte dostojanstvom i svedenim ukrasima.
U dokumentaciji na sajtu Zavoda za zaštitu spomenika kulture stoji da se objekt nalazi na adresi Karađorđeva 12.
Objekt koji smo obišli nosi kućni broj 18.
Dimitrije je poginuo u toku krvave Kolubarske bitke u kojoj su život izgubile desetine hilljada srpskih i neprijateljskih vojnika. Bitka se desila u kritičnom momentu austrijske ofanzive. Ogromne žrtve koje je srpska vojska podnela uspele su dovoljno da oslabe neprijatelja pred predstojeću (uspešnu) kontraofanzivu.
Danas je, pak, ovo brdo veoma posećeno izletište preko koga vode brojne rekreativne staze.
Prostor oko spomenika je zaštićen kao prirodni spomenik pod nazivom "Memorijalni prirodni spomenik Vrače brdo".
Malo smo lutali jer na magistralnom putu nema oznaka koje upućuju na ovo mesto, a skretanje prema brdu je neprimetno, ako vozite prosečnom brzinom.
Stigli smo prekasno da bismo dobili kvalitetne fotografije.
Ipak, imali smo sreće da u obližnjem voćnjaku sretnemo krdo od 5-6 srna. Pokušaj da ih snimimo nije uspeo, suviše su oprezne. Zaustavile su se na bezbednoj udaljenosti i posmatrale nas, čini se, bez prevelikog straha.
Vodenica radi. Zgrada je u solidnom stanju, vitla i bukve dobro održavani.
U vreme naše posete, u jazu nije bilo dovoljno vode. Verovatno zato - nikog u vodenici.
Jedina zamerka - puno rastinja okolo, nema ugla za dobar snimak.
Kuća je nastala je sredinom 19. veka. Objekt je preseljen sa više stotina metara udaljene lokacije gde je originalno izgrađen. Preseljenje je izvršeno 1908. godine.
Po rečima domaćina, ceo gornji sprat je podeljen na dve sobe, dok se u prizemlju nalazi podrum.
Primio nas je gospodin Zoran koji je vlasnik ostalih objekata na okućnici, dok je vlasnica stare kuće njegova sestra od strica. Pošto ona nije bila prisutna, nismo hteli da narušavamo red i obilazimo kuću odsutnog vlasnika.
Po rečima meštana kuća se nalazi u kraju koji pripada familiji urđić, ali je odavno napuštena, obrasla šibljem i neprepoznatljiva.