|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Ovo neveliko mesto poseduje vrlo lep park. Pretpostavljamo da to može biti ostatak imanja bogatih porodica Hertelendi ili Bajić, koji su ovom selu ostavili dva vrlo reprezentativna stambena objekta. U okviru parka se nalazi izvor pitke vode (koristi se za seoski vodovod), kao i grobovi dva crvenoarmejca poginula prilikom oslobađanja, 1944. godine.
Izgrađen je verovatno sredinom 19. veka i detaljno renoviran u prvoj deceniji 20. Trenutno nema namenu. U statusu je prethodne zaštite, što je najniži formalni nivo zaštite. Pre nekoliko godina su odvojena sredstva i počelo se sa restauracijom koja nije daleko odmakla.
Nastao je verovatno početkom 19. veka. Trenutno je bez namene. Od februara 2019. nalazi se u statusu spomenika kulture.
Dvorac je, inače, od graditelja, župana Hertelendija, kasnije otkupio bogati trgovac, baron Todor Bajić. Todor je inače bio zet kneza Miloša.
Veliki broj traktora svih epoha.
Nekoliko parnih mašina.
Nekoliko starih modela automobila.
Radio aparati predratni i poratni.
Postavka starih zanata.
Skoro sve stare mašine kompletirane.
---
Duško Popov, čuven kao prototip za tajnog agenta Džejms Bonda 007, rodio se na ovom imanju pre nego što ga je njegova porodica prodala familiji Žeravica. Rodna kuća više na postoji, ali je u susednoj iz tog vremena, odskora postavljena fotodokumentacija - njegov život i pregled strane štampe.
Kolikogod da sam priča čuo pre posete, ipak sam bio zatečen sadržajem muzeja.
Deo humke je prokopan zbog gradnje puta, a ostatak iskorišćen kao materijal - pesak.
Naš vodič kaže da su se u vreme gradnje puta na ovom mestu često iskopavale kosti, moguće i ljudske.
Građen 1846, renoviran je 1980. i 1991. godine. Trenutno je deo privatnog poseda i nema funkciju. Nosi status spomenika kulture od velikog značaja. Ovu zgradu su, kao svoj dom ili poslovni prostor koristili: prijatelj porodice Karađorđević pripadnik belogardejaca, opština Beodra za potrebe osnovne škole, dom za decu palih boraca, dom za besprizornu 'žensku mlade' i na kraju, fabrika deterdženata (zrenjaninheritage.com).
Zgrada kotarke, magacina za čuvanje kukuruza, nalazi se prekoputa dvorca Karačonji i čini s njim ambijentalnu celinu. Izgrađena je 1841. godine u sklopu žitnog magacina, koji je takođe sačuvan i uklopljen u kompleks. Zgrada kotarke je u stalnoj rekonstrukciji od 2001. godine, a u međuvremenu u njoj je uspostavljen zavičajni muzej sa zavidnim brojem predmeta prikupljenih lokalno. (novibechej.com)
Do lokacije se stiže prašnjavim atarskim putem. Udaljena je oko 500 m od magistralnog puta (N. Bečej - N. Miloševo), a skreće se na istom mestu gde, na suprotnoj strani počinje atarski put za Slano Kopovo.
Nema oznaka, niti informacija na licu mesta.
Mada je na početku atarskog puta izgledalo sve u redu, ipak smo na jednom mestu, zaobilazeći traktor, skliznuli i zaglavili se u blatu. Još smo se usput nagutali prašine pri svakom mimoilasku sa drugim vozilom.
Lokacija crkve je čudna, dok se ne pročita njena istorija.
Ona sada stoji usamljena, okružena zasejanim njivama, a kilometrima unaokolo nema ni kuće, kamoli nekog naselja.
U vreme gradnje bila je okružena velikim naseljem. Ceo posed je, kao poklon, predat despotu Stefanu Lazareviću. Kasnije - razoren od Turaka, raseljen i nikada više nastanjen.
Crkve, pokrivene krovom, slične su međusobno. Kada su bez krova, delimično urušene, svaka dobija sopstveni karakter - moj je utisak.
Ovaj objekt je potpuno jedinstven. Dimenzije pročelja, unutrašnji lukovi, lukovi prozora čine intrigantan sklad, idealan za fotografisanje.
Velika humka nalazi se na domak Novog Bečeja, na njivi koja je uz sam magistralni put. Par stotina metara dalje, ide skretanje za Slano Kopovo.
I na ovoj humci se može konstatovati opšta karakteristika - flora je potpuno drugačija od svega što se može sresti u okolini.
Na vrhu humke nalazi se bunker, verovatno postavljen u vreme IB.
Humka nije istraživana, ali je potpuno očuvana.
Ovo je prirodno slano jezero, jedno je od svega tri u Srbiji. Predstavlja jednu od najprometnijih migracionih tačaka za evropske ptice.
Posebna atrakcija je prelet ždralova koji se prati prvog ili drugog vikenda u novembru.
Pri obali jezera, u celom obimu se vidi kristalisana so.
Endemska flora oko jezera je uočljiva i laicima.
Humka se nalazi odmah do jezera Slano Kopovo, odnosno staza od parkinga do jezera vodi pored humke. Deo je specijalnog rezervata prirode, odnosno zaštićene zone oko jezera.
Na prostranom okolnom pašnjaku skoro redovno se može sresti poveće krdo krava.
Priprata je dozidana kasnije, 1859. godine. U to vreme Vranjevo je bilo zasebno mesto, odvojeno od Novog Bečeja.
S obzirom da Mađari nisu imali svoju parohiju u Vranjevu sve do 1880. godine. Ipak, posle samo dvadesetak godina postojanja izgrađen je ovako velik objekt.
Zgradu danas koriste Kancelarija za mlade i Centar za informisanje poljoprivrednih proizvođača.
Opustela tokom Drugog sv. rata, srušena je 1947.
Ogromna stara zgrada svedoči kakva je žitnica Vojvodina bila još pre dva i po veka.
Vidljivi su minimalni ostaci bedema, većim delom potopljeni.
Na lokaciji se, zavisno od vodostaja Tise mogu videti: deo bedema sa tablom i deo kule ili bedema, pedesetak metara uzvodno, ukopani ispod nivoa terena. Utvrđenje je tu postojalo, verovatno, još u rimsko vreme.
Poslednja istraživanja su pokazala da se gabarit tvrđave protezao do duboko u sadašnje korito Tise.
Poslednju veliku bitku tvrđava je doživela 1551. godine kada je Mehmed Paša Sokolović tvrđavu osvojio, a obližnju crkvu Araču spalio.
Sa nasipa se silazi putem prema reci, a onda njivom stotinak metara nizvodno. Tu, kroz žbunje, potražiti prilaz reci i teba malo sreće da se naleti baš na beli kameni sprud - odnosno, ostatak bedema.
Nalazi se uz stazu kojom se pristupa na centralni deo keja.
Lepo uređeno šetalište pored Tise dugo je skoro 1,5 kilometar, od čega je polovina staze asfaltirana. Bogati sadržaj čine kupalište, ugostiteljski objekti na obali Tise, spomenici iz Drugog svetskog rata, kao i šarenilo čamaca (u vožnji ili onih na vezu).
Dve velike sale pogodne u kojima su trenutno dve slikarske izložba i veliki hol sa postavkama vezanim za dva izuzetna novobečejska likaliteta - crkvu Araču i Borđoš, čine prostor kulturnog centra.
Vrlo bogat sadržaj za jedno ne mnogo veliko mesto. Posebno lepo odrađene prezentacije za Araču i Borđoš.
Nalazi se na mesti starije kapele zvane Manastir, koja se opet nalazila na mestu, pretpostavlja se, vrlo starog manastira.
U vreme nastanka, crkve građene kao ova, od tvrdog materijala, bile su prava retkost.
Najznačajniji objekti na kanalu DTD su, svakako prevodnice. Iako veći broj postojećih nije formalno upisan u baštinu, mi se trudimo da ih sve evidentiramo slikom u našoj bazi.
Sagradio ga je Lazar Dunđerski, krajem 19. veka. Velelepna zgrada i veliki park oko dvorca, po malo su zapušteni. U dvorcu se nalazi i soba Lenke Dunđerski.
Zgrada dvorca je (verovatno) služila kao zgrada poljoprivrednog dobra, a trenutno nije u upotrebi.
Zgrada, osim nekoliko privatnih stanova u prizemlju, deluje da je bez namene.
Okolo su parkirane poljoprivredne mašine.
Krokanj - slatko vino, malo previše za moj ukus, ali treba ga probati.
Solidan drveni most, pontoni po obalama, lepe vikendice, reka koja je postala jezeo i puno ribe koju nije lako upecati.
Meandar Stare Tise je ovde dugačak preko 24 km.
Bečejci Staru Tisu, inače, zovu Mrtva Tisa.
Nažalost, nismo stigli u vreme kada je crkva otvorena da se uverimo u kvalitete i vrednost ikonostasa.
U dvorištu osnovne bilo je postavljeno 7 bisti. Trenutno je ostala samo jedna uz još 6 praznih postolja. Postoji način da se kontrolišu stovarišta sekundarnih sirovina, ali to kod nas očigledno nije prioritetan problem.
S obzirom na geometrijski pravilne ulice ovog mesta, spomenik na širokom glavnom trgu vidljiv je izdaleka.
Interesantno je da i pored velikog truda i kreativnosti uloženih u njegovo podizanje, autor i godina nastanka nigde nisu navedeni. Pri tom, nema očiglednih oštećenja kojima bismo pripisali navedeni nedostatak.
Nalazi se u dvorištu Crpne stanice, uz obalu Tise, 20 metara od nasipa.
Donedavno jedno od najlepših stabala hrasta lužnjaka u Vojvodini, dejstvom oluje ili groma, prepolovljeno je, ali i dalje stoji u skoro potpunoj pređašnjoj visini (33 m). Od ogromne krošnje ostalo je vrlo malo.