|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Bočne strane crkve karakteriše horizontalna podela kojom su slepe niše i arkade razdvojene u dva "sprata".
Nevelika porta ispunjena je prijatnom hladovinom i zelenilom, a za odmor tu su klupe, senica i ozudana česma.
Prostor od pravoslavne pa do katoličke crkve predstavlja centar mesta. Pešačka staza kroz park prati liniju fasada starih zgrada koje su umesto zaslužene službene zaštite izložene propadanju.
U parku je posveta Jaši Tomiću, bista sa posvetom datumu prisajedinjenja.
Na Domu kulture stoji i ploča sa posvetom Arsenu Dikliću, književniku.
Za razliku od sližnog objekta u obližnjem selu Šurjan, ovaj je manji, svodi se na samo jedan luk. Most je zidan crvenom ciglom.
Danas preko njega ide gradska ulica koja vodi prema sportsko-rekreativnom delu mesta, a obostrano je oivičena drvoredom; pri tom, jednu stranu čini drvored vrlo starih dudova.
Drvored sa desne strane (gledajući iz centra mesta) je zasađen u zadnjim decenijama 19. veka.
Preko puta (sa leve strane) nalazio se mnogo stariji, sađen početkom 19. veka, ali ta su stabla odavno zamenjena novijim (zimzelenim).
Crkva predstavlja monumentalno zdanje.
U vreme naše posete fasada nije bila u sjajnom stanju.
Crkva je podignuta na mestu starije iz 1765. godine, a ikone su prenete iz mesta Čavoš (Rumunija) gde su stanovnici prethodno živeli.
Nalazi se u parku u centru mesta. Park nosi isti naziv kao druga dva (u Samošu i Jaši Tomiću) - Park Prisajedinjenja.
Most je zidan ciglom. Sa svoja dva luka duplo je veći od sličnog u Jaši Tomiću. Obzirom da Turaka u ovom kraju nema više od 3 veka, znači da je ovo vrlo star objekt; postoji i mogućnost da je preživeo samo naziv, pri čemu je stari most rekonstruisan (podatke nismo našli).
Ima dosta sličnosti i sa mostom Marije Terezije u mestu Pločica u južnom Banatu.
Vajar M. Rogan rođen je u Sečnju. Kada je slučajem inspirisan na klesanje ove skulpture, rešio je da je nazove po obližnjoj reci i pokloni svome mestu.
Za razliku od većine sličnih kultnih mesta razbacanih širom seoskih atara, ova se nalazi priljubljena uz okolne seoske okućnice.
Bila je zaključana, nismo osmotrili unutrašnjost.
Spomenik je posvećen meštanima koje su fašisti streljali na ovom mestu tokom aprila 1941. godine.
Stablo više ne postoji. Prema rečima meštana, imalo je topliki obim da ga dva čoveka nisu mogla obuhvatiti.
Meštanin nam je pokazao mesto na kome se stablo nalazilo. Verovatno je jako davno propalo, nije ostao čak ni panj.
Izgrađen je 1898. godine. Na fasadi se uočava interesantan raspored prozorskih otvora. Izlaz sa južne strane je malo bogatiji dekoracijom od ostatka zgrade.
U zgradi se nalazi osnovna škola.
Veliki prostor porte za sada prekriva samo travnjak. Da prostor neće ostati neiskorišćen svedoči početak radova - obe strane pristupne staze crkvi krasi drvored novozasađenih sadnica.
Potpuno nova, bela kapela usamljena na neplodnom delu atara, odmah pored puta za Dubicu.
Za razliku od drugih sličnih objekata, ovde je postavljena ručna pumpa za vodu.
Nalazi se kraj samog međumesnog puta. Prilaz je izuzetno obezbeđen, do kapele se spuštaju stepenice sa jakim rukohvatom.
U kapeli standardno, par ikona i bunar sa poklopcem.
Darodavci su o svom trudu postavili zapis na zabatu kapele.