|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Pripada izuzetno retkoj varijanti topole, na našem području ih je svega nekoliko.
Potpuna autentičnost Sremskih Karlovaca, užeg i šireg centra, fascinira.
Čovek mora dobro da se potrudi da nađe neki savremeno građeni objekt, odnosno objekt koji se izdvaja iz ambijenta. Uspeh nije zagarantovan.
Grupa kamenih statua na kockom popločanom kružnom platou nalazi se u Parku Oslobođenja, na ulazu u grad.
Visina 14 metara, veoma razgranate krošnje širine 21 metar.
U porti je sahranjen orđe Stratimirović, general, učesnik događaja iz 1848. godine.
Nalazi se uz metalnu ogradu koja odvaja kompleks Patrijaršije od centralnog trga.
Nastala je između 1836 i 1848, kao boravište motropolita Josifa Rajačića. Obnavljana je 1920. i 2007. gdine. Deo je starog jezgra Karlovaca koje je zaštićeno kao kulturno-istorijska celina od izuzetnog značaja. U njoj se danas nalazi muzej.
Monumentalni dvor dominira reprezentativnim objektima raspoređenim oko centralnog trga u Sremskim Karlovcima.
Ovo mesto je bilo ključno za održanje pravoslavne prekodunavske zajednice.
Mesto se preko staza i hladova Stražilova produžava u Frušku Goru.
Krivudave urbane ulice ovog mesta su slika i prilika Srednje Evrope.
Za ovo mesto, gimnaziju i Lenjinovu 11 me vežu i lične uspomene.
Nedugo po izgradnji, crkva je stradala u požaru. Obnovljena je 1805. godine.
Do 2020, kada je rađena fasada, crkva je u značajnoj meri obnavljana još tri puta.
Pored zgrade Patrijaršijskog dvora, dominira centralnim trgom u Sremskim Karlovcima.
Ispred ulaza gimnazije postavljena je bista Branka Radičevića, a u malom parku stoji i zaštićeno drvo tise.
Odavde su mi stizala pisma. Tri godine.
Stabla se nalaze u parku ispred glavnog ulaza u zgradu gimanzije.
Razlog zaštite: retkost, starost i dostignuta visina uprkos sporom rastu.
Veoma visoko i razgranato stablo nalazi se u porti crkve.
Do vidikovca se može stići stepeništem iz Pupinove ulice, takođe i kolima, pored groblja, iz ulice Andreja Volnog. Sa vidikovca se vide praktično sve značajne zgrade u centru.
Divlji kesten je endemična vrsta južnog dela Balkanskog poluostrva.
Stablo se nalazi u dvorištu privatne kuće.
Područje je pod zaštitom kao spomenik prirode. Park je dobro opremljen informacijama. Svaka zastupljena vrsta drveća ima tablu sa osnovnim karakteristikama, postavljenu ispod jednog od primeraka te vrste.
Mir je potpisan u drvenoj baraci nalik šatoru, podignutoj za tu priliku. Baraka je imala ulaze sa sve četiri strane, za svaku delegaciju drugi. Kasnije podignuta zidana kapela, srušena je, a sadašnja je obnovljena 1814.
Nekada su ulice vojvođanskih mesta pratili drvoredi dudova, crnih i belih.
U međuvremenu, rakija od duda je izgubila poštovaoce, a svilena buba je postala neisplativa.
Stari drvoredi su polako nestajali, a novi, malobrojniji, nisu popunjavani dudovima.
U Karlovcima je od celog drvoreda ostalo samo ovo stablo, a i ono je pretrpelo neku veliku štetu.
Nalazi se između Lake staze i ubrika.
Površina nalazišta iznosi preko 10 Ha.
Nalazište nije zaštićeno. Trenutno se na istražuje.
Svuda po površini mogu se naći ostaci keramike.
Ostaci rimskog utvrđenja iz 3. veka. Vidljive su osnove kule prečnika 8 do 10 metara. U okolini je pronađeno i rimsko groblje. Doskora nepristupačno, ovo mesto je sada izašlo na svetlo dana - odmah pored prolazi nova trasa pruge (verovatno i usputna stanica) Beograd - Novi Sad.
Tačan naziv utvrđenja nije poznat, mogući su AdHerkule ili Kastra Hercule, a postoje pretpostavke da bi ovo mogao biti Akuminkum, sedište legije i dela rečne flote ("Arheološka nalazišta rimskog perioda u Vojvodini", Maja Đorđević).
U podnožju brda su ugostiteljski objekt, prostrane livade pogodne za izlete i parkiralište. Od podnožja prema vrhu vodi uređena i obeležena staza opremljena informacionim panoima. Uspon traje dvadesetak (relativno napornih) minuta. Područje je zaštićeno kao znamenito mesto od velikog značaja.
Vila je izgrađena 1930. godine, prema želji dr Stankovića na području ruže vetrova, a objekt je, po uzoru na srednjevekovne dvorce, osmislio čuveni arhitekta Dragiša Brašovan. Vilu danas, kao reprezentativni objekt, koriste pokrajinski funkcioneri.