SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
![]() |
![]() |
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Groblje je ogromno. Dve ulice ga dele na tri dela, pri čemu je srednji najveći.
Turbe se nalazi u najvišem delu groblja. Sastoji se od dve prostorije, prva je pristupna, a u drugoj se nalazi sanduk (ili dva) sa pokojnikom/pokojnicima(?).
Dugo smo tražili turbe. Ne samo da je groblje ogromno, nego po našem znanju (znamo samo dva beogradska turbeta), tražili smo šestougaonu građevinu od kamena.
Turbe smo našli tek uz pomoć meštana. Ispostavilo se da je to obična četvorougana kućica sa dve prostorije, belo okrečena.
Gledajući spolja, nismo mogli da ustanovimo da li su u prostoriji dva sanduka (trebalo bi, sudeći prema dokumentaciji) ili samo jedan.
U zgradi se danas nalaze Gradski arhiv i muzička škola.
Odmah pored, nalazi se zgrada zatvora.
Džamija nije velika. Sa dve strane dvorišta su dva stara groblja, takođe nevelika.
Živopisni i u dobroj meri očuvani stari ambijent.
Na više mesta se, ispresecani savremenim objektima, nalaze nizovi autentičnih starih kuća. Pretpostavljamo da se radi o nekadašnjim zanatskim centrima, dok su danas to uglavnom ugostiteljski i prodajni objekti.
Velika stara zgrada u centru, na početku stare čaršije.
Sadašnji vlasnik je ponudio objekt na prodaju (leto 2022.).
Han je na prodaju, zatekli smo obaveštenje: "Prodajem Amir-agin han".
Izgleda, sve je na prodaju.
Džamija je nedavno renovirana.
Veliki molitveni prostor pokriven tepisima, široka kupola sa puno otvora, niša za molitve, propovedaonica i zidovi bez dekoracije, čine unutrašnjost vrlo zanimljivom za nenaviknute posetioce.
Jedan od suseda, vernika, koji redovno obilazi i pripomaže u održavanju, ohrabrio nas je da uđemo u molitveni prostor. Objasnio nam je sve pojedinosti koje se moraju znati pri ulasku.
Moj zadnji ulazak u džamiju desio se (u Sarajevu) još u vreme školskih ekskurzija šezdesetih godina (pne), tako da je podsećanje bilo neophodno.
Deo zgrade je trenutno bez krova.
Podeljena je na dva odvojena identična objekta.
Svaki ima na ulazu veliki prostor, pretpostavljamo za pripremu za kupanje, a u kojima su sada stolovi privatnih kafića. Iz ovih prostorija se ulazi u prostore za kupanje, koji sada stoje prazni. Služe samo delimično kao skladišta za kafiće.
Rečeno nam je da je u planu restauracija hamama što bi nam bilo veoma drago.
Džamija se prvi put pominje 1516. godine, a tačna godina gradnje nije utvrđena.
Sadržaj:
- vodenica sa drvenim kolom (potpuni unikat!),
- vajat ili zgrada (za mladi bračni par),
- vajat sa preslicom i razbojem,
- ambar,
- radionica sa kovačkim alatom,
- pastirska kućica na sankama,
- trem sa glinenom peći za pečenje rakije (retkost),
- velika nadstrešnica za grupne posete i okupljanja.
Svratili smo po prvi put kod domaćina, Zorana Košanina. Domaćin nas je lepo dočekao, ali vreme nije.
Popričali smo na kratko za velikim stolom pod nadstrešnicom i dogovorili da se vidimo na duže, čim vreme dozvoli.
Zbirka objekata koju je Zoran prikupio, zajedno sa alatkama i zanatskom opremom, zaista je autentična i neopterećena komercijalnom namenom.
Staza kojom se prolazi - drvena ili kamena, bez parčeta betona.