|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Na severoistočno-istočnom obodu naselja u pravcu Tise pruža se kompleks prekriven veštačkim uzvišenjima koja su nekada činila jednu veliku ili više pojedinih zemljanim bedemima utvrđenih fortifikacija.
Jedna od pretpostavki je da nasipi potiču iz vremena Avara (tj. 6. vek). Malobrojna arheološka istraživanja koja su sprovedena, osim nekoliko pronađenih grobnica nisu dala neke konačne odgovore o nastanku i upotrebi objekta.
Ukoliko su pretpostvke nekih istraživača tačne, ovde je postojalo utvrđenje neverovatnih razmera.

Od utvrđenja danas ne postoji nikakav trag. Na Ribarskom trgu podignut je spomenik kao podsetnik na nestali istorijski objekt.

Utvrđeno je da se na prostranoj banatskoj zaravni nalazio zemljani bedem koji je opasivao prostor od 1 - 1,5 km. Dalja istraživanja nisu vršena. Pretpostavlja se da je utvrđenje podigao bugarski vojvoda Glad radi odbrane od Mađara.

Tvrđava se nalazi u okviru ograđenog šumskog lovićta kojim gazduju Srbija šume i pristupiti se može samo po odobrenju.

Vidljivi su minimalni ostaci bedema, većim delom potopljeni.
Na lokaciji se, zavisno od vodostaja Tise mogu videti: deo bedema sa tablom i deo kule ili bedema, pedesetak metara uzvodno, ukopani ispod nivoa terena. Utvrđenje je tu postojalo, verovatno, još u rimsko vreme.
Poslednja istraživanja su pokazala da se gabarit tvrđave protezao do duboko u sadašnje korito Tise.
Poslednju veliku bitku tvrđava je doživela 1551. godine kada je Mehmed Paša Sokolović tvrđavu osvojio, a obližnju crkvu Araču spalio.
Sa nasipa se silazi putem prema reci, a onda njivom stotinak metara nizvodno. Tu, kroz žbunje, potražiti prilaz reci i teba malo sreće da se naleti baš na beli kameni sprud - odnosno, ostatak bedema.

Elipsasti zemljani bedem visok oko 3 m, prostire se celim svojim obimom usred plodne oranice. Činio je zaštitu manjeg sela, moguće od tridesetak osoba.
Do lokacije se može stići putničkim vozilom - ako nije bilo obilnih kiša prethodnih dana. Po skretanju sa magistralnog puta na atarski put, vozi se manje od 2 km, pravo i stiče se do objekta, koji se ne može promašiti.
Ovo mesto je i zaštićeni spomenik prirode zbog očuvane reliktne stepske vegetacije.
Dok smo se vozili atarskim putem, naišli smo na dva-tri mesta na blatnjavi deo, ali smo, usporivši, lako prošli.

Najveći deo nalazišta prostire se na području i oko kopova aktivne ciglane.
Drugi deo istraživanog područja nalazi se sa desne strane puta Čurug - Žabalj. Sondiranje je vršeno nedaleko od izlaska iz mesta kao i na kilometar dalje.
---
Prilikom zaštitnih arheoloških istraživanja otkriveno je višeslojno arheološko nalazište. U 530 istraženih arheoloških celina, kuća, jama i rovova, otkriveni su predmeti datovani u period poznog latena (1. vek pre n. e. - 1. vek n. e.), kao i u period 3-4. veka uz nekoliko grobova (4, 5-6. vek).
("Arheološka nalazišta rimskog perioda u Vojvodini", Maja Đorđević)
Nalazište se prostire se na 100 hektara.

Tvrđava sa podgrađem je zaštićena kao prostorna kulturno istorijska celina od izuzetnog značaja.
Centralna kula je potpuno obnovljena i pretvorena u izložbeni i muzejski prostor.
Delovi bedema su restaurirani. Prilaz i drveni mostić, potkrovlje - vidikovac, kao i informacioni punkt čine celinu potpuno funkcionalnom.
Na najvišoj platformi kule, koja je vidikovac pod krovom, pri sunčanom danu, izuzetna je igra svetlosti i drvene strukture tavanice.

Jedva su vidljivi, ali se uočavaju iako se parcela preorava. Opidum je bio pravougaoni, dimenzija 150

Istorija gradnje počinje još u vreme Rimljana, a trajala je neprestano, sve do 19 veka. Posle Drugog svetskog rata nema više vojnu namenu. Po površini (112 Ha) druga je tvrđava po veličini u Evropi.

Ostaci rimskog utvrđenja iz 3. veka. Vidljive su osnove kule prečnika 8 do 10 metara. U okolini je pronađeno i rimsko groblje. Doskora nepristupačno, ovo mesto je sada izašlo na svetlo dana - odmah pored prolazi nova trasa pruge (verovatno i usputna stanica) Beograd - Novi Sad.
Tačan naziv utvrđenja nije poznat, mogući su AdHerkule ili Kastra Hercule, a postoje pretpostavke da bi ovo mogao biti Akuminkum, sedište legije i dela rečne flote ("Arheološka nalazišta rimskog perioda u Vojvodini", Maja Đorđević).

Na lokalitetu Kuva otkriveno je rimsko vojno utvrđenje Castellum Onagrinum, podignuto u 4. veku.
Otkriveni i istraženi ostaci obuhvataju kulu sa temeljima polukružne osnove, severni odbrambeni bedem, kasno antičku grobnicu.
Uz severni bedem nalazila se sarmatska nekropola, dok masivne temeljne stope uz obalu Dunava, otkrivaju postojanje pristaništa.
("Arheološka nalazišta rimskog perioda u Vojvodini" Maja orđević)
Na licu mesta - nikakve oznake ili informacije, samo njive i livade.

Ostaci rimskog utvrđenja nalaze se na visu brda Gradac nad nekadašnjim putem koji je iz Banoštora išao za Sremsku Mitrovicu.
Osnove utvrđenja su potpuno očuvane, zidovi po negde do visine metar i po. Prepoznaje se prilaz sa istoka koji ide uskim grebenom brda, kao i usek koji je odvajao prilaz od ulaza u prostor tvrđave. Na zapadnom kraju takođe je pravljen duboki usek između bedema i ostatka brda.
Do tvrđave smo stigli uz pomoć vodiča. Krenuli smo od repetirtora na Crvenom Čotu. Ima više od 3 km hoda, ali se relativno lako stiže, jer skoro celim putem postoji prvo makadam, zatim zemljani put, a potom vidljiva šumska staza.
Visinska razlika iznosi oko 160 m.
Kad smo videli stanje objekta, njegov položaj i pristupačnost, kao i značaj, veoma smo se začudili da do sada nije pretvoren u turističku atrakciju.

Objekat je potpuno renoviran. Kula je u savršenom stanju, manji objekat, sačuvanih zidova je konzerviran, plato i ograda popločani.
U kuli na sva tri nivoa postoji muzejsko-izložbena postavka, a spoljne stepenice i visoki doksat su, kako ukras, tako i lep vidikovac.
Tik ispod kule je padina na kojoj je skakalište paraglajdera gde često organizuju svoje skupove.
Naišli smo baš u momentu kada se održavao skup paraglajdera. Padina na kojoj je skakalište je neposredno uz kulu. Mesto za gledaoce je niz padinu, tik uz zaletište.
Veliko je uzbuđenje kada gledate sa par metara razdaljine čoveka koji se u momentu, skokom, odvaja od zemlje i poleće

Nalazi se na ostrvu Sapaja gde Karašica, odnosno kanal DTD utiče u Dunav.
Mesto je uglavnom potopljeno preko godine. Ostaci se mogu videti samo u vreme niskog vodostaja.
---
Utvrđenje je podigla rimska vojska krajem 3. veka. Preko puta, na desnoj obali Dunava, nalazilo se utvrđenje Lederata. Pretpostavlja se da je Trajan u svom prvom pohodu protiv Dačana Dunav prešao preko pontonskog mosta baš na ovom mestu.
("Arheološka nalazišta rimskog perioda u Vojvodini" Maja orđević)
Na platou nekadašnje tvrđave nalazi se hotel i prostor za šetnju i odmor.
Od stare tvrđave ostali su delovi bedema u dužini tridesetak metara na ivici lesne zaravni prema marini. Na platou koji su čuvali bedemi po konfiguraciji terena uočava se veličina fortifikacije, kao i komunikacioni putevi. Između ovog platoa i većeg, na kome se (pretpostavljamo) nalazio Stari grad, vidi se duboki rov koji je, moguće, bio ispunjen vodom.
Veliku atrakciju predstavlja 80-tak metara duga replika reljefa dna reke Dunav u toku od Apatina do Kladova, sa oznakama gradova i ušća svih reka. Replika je postavljena na glavnom platou, ispred hotela, u nivou tla.
Interesantno mesto, lep pogled. Mislim da nije poznato koliko zaslužuje.

Tragovi utvrđenog grada - zemljani rovovi i dve polukružne veštačke uzvišice.
Od gustog rastinja vide se obrisi samo na par mesta. Vrhu prve od dve zaravni ne može se prići, trnovito šiblje je gusto isprepleno, a strmina velika. Na vrh druge se može pristupiti, prilaz je nešto manje strm i manje zarastao.
Na licu mesta se prepoznaju bedemi i useci, njihov zemljani deo, čak mislim, u svoj svojoj dubini (visini).
Uspon na vrh je izuzetno strm sa južne strane, dok je sa istočne mnogo blaži.
Izbodoh se na trnje, pokušavajući uspon sa juga; bezuspešno. Tek posle sam pronašao prilaz sa istoka. Popeo sam se na drugu (severnu) polovinu tvrđave, ali je rezultat bio mršav: svuda samo šiblje i rastinje, nigde ni metar pogleda za iole pristojnu fotku.

Od utvrđenja preostali su bedemi koji opasuju zemljano uzvišenje i to severni sa leve strane ulaza, istočni i južni u celoj dužini. Zapadni deo bedema skoro ne postoji.
Utvrđenje potpuno prekriva trougao koji formiraju dve reke pred ušćem.
Na gornjem platou nema tragova gradnje iz tog doba. Cela površina je prekrivena zemljom, a jedini objekt na platou je savremena stambena zgrada.
Na južnom zidu postoji stepenište kojim se može spustiti do malog rta između dve reke. Nivo rta je skoro u visini vodene mase. Pošto su obe reke bile u punoj snazi u vreme našeg nailaska, a južni zid sa treće strane zatvara prostor, prizor je bio fantastičan.

Pretpostavlja se da objekt potiče iz rimskog doba. Sama kula je u dobrom stanju.
Bedemi i kula na ulazu nisu konzervirani, plato između nije uređen. Na postoji ulaz u unutrašnjost kule.
Kula je u fazi rekonstrukcije.
Pogled na ravni deo Srema je odličan. Bio bi još bolji kada bi se okresalo okolno žbunje ili postavio plato za posmatranje.

Postoje pretpostavke da je ovo bio rimski grad Akuminkum, ali postoje i suprotna mišljenja.
Na lokaciji su otkopani predmeti iz gvozdenog, preko rimskog doba sve do srednjeg veka. Vidljivih ostataka nema mnogo.
Osim jedne kule i malo bedema, sve što čini sadržaj lokacije je visinski pogled na Dunav, obale i Slankamen.
Kolima se može pristupiti do mesta gde počinje staza u pravcu kule na tvrđavi.
Dalje se pešači kroz korov i visoku travu. Do kule se stiže kako-tako. Međutim, krug tvrđave se teško može obići, jer staza ne postoji, a korov je suviše gust.

Skorašnja istraživanja pokazuju da pretpostavka da je ovo bio rimski logor Akuminkum nije tačna.

Na ovom mestu se u rimsko vreme nalazio centar mesta, bila je to zanatska četvrt sa širokim kolovozom, pečačkom zonom i vezom sa lukom. Na lokaciji su otkopani temelji najmanje pet velikih objekata.
---
Kompleks je naknadno, uz protivljenje struke, opremljen mobilijarom za skupove i auditorijum.
Pri poseti 2021. godine, čekalo nas je ne malo iznenađenje: polovina ostataka je nadgrađena (do visine od metra) i konzervirana, a druga polovina - pokrivena konstrukcijom za održavanje skupova.
Ima li kraja našoj 'kreativnosti'.

Otkopani deo Carske palate pokriven je montažnim objektom i otvoren za svakodnevne posete.
Drugi delovi palate čekaju da ugledaju svetlo dana, ali je problem što se preko njih prostire živi grad.
Isto se odnosi i na hipodrom, koji se nalazio u neposrednoj blizini palate.

Tvrđava je razrušena do temelja, a materijal (cigle) razvučen.

Očuvana linija bedema u visini 2m.
Radi se otkopavanje i konzervacija (2021. godina).
Podignuta je krajem 13. ili početkom 14. veka. Početkom 15. veka prelazi u ruke srpskih despota. Prvi srpski velikaš, stanovnik grada, bio je Radič Postupovič. Danas je očuvana linija bedema u visini 2m. Prepoznaju se uglovi na kojima su se nalazile kule. Ima status spomenika kulture od velikog značaja.

Preostali deo tvrđave čine očuvani bedemi u punoj visini, ali se osim zidina nema šta videti - drugog sadržaja nema, osim velikog savskog šetališta uz tvrđavu.

Bliže odredište: Mala Duboka (vikendica Oskara Daviča)
Grad nije istraživan i poreklo mu je nepoznato, najverovatnija pretpostavka je da su ga gradili Turci.
Ostaci su prekriveni zemljom i zelenilom, obrasli rastinjem. Na par mesta proviruju bedemi u visini cca 1 m. Međutim po konfiguraciji terena se jasno ocrtavaju konture gornjeg i donjeg bedema, kao dubokog jarka koji ih deli. Ocrtava se i prilaz koji je išao sa istočne strane.
Osnova gornjeg platoa je, po laičkoj proceni 80 m u prečniku.
Vidojevica - a ne vidi se ništa.
Od okolnog rastinja, grad na vrhu skoro da ne može ni da se primeti, a kamo li da se pusti pogled na okolinu.
Kamena oznaka kote na vrhu - obrasla šibljem; primetio ju je naš vodič, meštatin, koji je znao gde da je traži.
Pri usponu sa šumskog puta, po ostacima bedema koje čini otklizali lomljeni kamen pomešan sa zemljom, kroz žbunje i retke mladice drveća, 80-tak metara strmine predsavljalo je izuzetan napor. Bolji je način proći šumskim putem do vrha, pa prići gradu sa severne strane.

Od ostataka, izdvaja se kosina bedema i donji deo zida četvorougaone prostorije.
Prostorija u jednom uglu ima udubljenje.
Ostaci su potpuno urasli u gusto zelenilo.
Ranije je, greškom, lokacija na vrhu brda, gde su vođene najžešće borbe cerske bitke imenovana kao Kosanin grad. Sada se ta lokacija, ispravno, naziva "šančevi" (toponim iz bitke) ili vila rustica po antičkom objektu nađenom i istraženom na tom mestu.

Od ostataka vidljiva je kula, do visine cca 9m, zatim osnove bedema povezanog sa kulom, kao i osnove kvadratne prostorije, uz kulu. Sve je obraslo gustim rastunjem. Do kule se lako stiže širokim šumskim putem koji ide kroz vikend naselje.

Prema rečima lokalnog vodiča, ostataka ima jako malo. Pored toga, obrasli su gustim rastinjem, takođe i prilaz.
Stoga je praktično nemoguće locirati objekt.

Lokacija se nalazi na privatnom posedu.
Po informaciji koju smo dobili od meštana, privatni vlasnik je ranije ostavljao prostor slobodnim za pristup radoznalcima, ali, od nedavno, imanje je pod ključem.
Nažalost, nismo bili u mogućnosti da pristupimo lokaciji.

Lokacija se nalazi blizu seoskog, makadamskog puta. Put nije savršen, ali je dobar.
Od puta se odvaja šumski put (možda sa tvrdom podlogom, ne sećam se) i tu se mora parkirati. Šumskim putem oko 150m blagog uspona. Na mestu gde prestaje šumica sa desne strane, okrenuti za 180 i poći ivicom između njive i šume. Posle pedesetak metara, ako se zađe u šumicu 20-tak metara, trebalo bi da se po pojave obrisi bedema visine do pola metra.
Naš vodič bio je meštanin, Srećko Pantović. Da nismo u nekoj od seoskih kuća nabasali na njega, voljnog da nam pomogne, ovu lokaciju ne bismo mogli pronaći.

Po pretpostavkama, objekt koji se konzervira je bio bazilika, monumentalna za ono vreme.
Takođe se pretpostavlja da se oko objekta nalaze još mnoge građevine koje su činile gornji grad. S obzirom da je ulazna kapija udaljena preko 200 metara, to je bio veliki grad.
Lokalitet smo zatekli u fazi rekonstrukcije.
Do lokaliteta nije teško stići.
Pored jedne od kuća na najvišem platou naselja počinje šumski put dug 400 metara.
Ovim putem, ako je suvo vreme, kolima se može stići do na 50 metara ispod lokaliteta. Na tom mestu postoji par metara proširenja za okretanje.

Ostaci rudarskih kopanja, možda i starog grada. Info: Dragan Pavlovic
Malo je ostataka utvrde, ali je zato lep vidikovac. Od tvrđave su preostali samo delovi bedema na ulazu i deo jedne kule pored koje prolaze montažne stepenice za pristup na vrh.
Na vrhu je betonirani plato sa metalnom ogradom i velikim krstom - poklonom nekog Nemca. Sa platoa vidik se pruža na obližnja brda i ravnicu na jugu.
Ispred tvrđave je izletište sa par objekata koje je nekada bilo uređeno, a sada je potpuno zapušteno.
-----
Uz ostalo, stene ispod tvrđave su odličan teren za slobodno penjanje, sa preko 80 odrađenih smerova.
Kod manastira je veliki parking plac i tu se može ostaviti auto. Dalje vodi makadamski put, na par mesta zasut krupnim šoderom kojim se, uz veliki oprez, putničko vozilo može dovesti do mesta koje se nalazi 500 do 600 m od tvrđave. Poznaćete mesto po tome što se tu put za tvrđavu odvaja levo, a pored puta je stara kuća koja liči na vodenicu.
Posle toga idu jedna ili dve problematične uzbrdice, pa pešačenjem izbegavate rizik.

Malo ostataka rimskog Turunuma je dostupno očima turista. Ovaj sarkofag je jedan od retkih vidljivih dokaza da je ovde postojao antički grad.

Od prvog pomena u 9. veku, pa do 18. veka kada je zapustela, tvrđava je mnogo puta menjala stanare.
Takođe, skoro isto toliko puta je oštećena ili srušena pa dizana iz pepela.

Snimak iz ovog ugla daje pravi utisak o veličini prostora koji tvrđava zauzima. U centru fotografije je statua Pobednik koja je radi pripreme za rekonstrukciju obmotana belim zastorom.


Turci su je izgradili krajem 15. veka, a nedavno je temeljno renovirana uz pomoć turske agencije. Uzdiže se iznad pristaništa u Ramu. U neposrednoj blizini su ostaci starog karavansaraja, a nedaleko od sela i ostaci rimskog utvrđenja Lederata.
---
Renoviranje objekta koje je finansirala Turska, završeno je 2020. godine.

Nalazi se u blizini novoobnovljene ramske tvrđave, na širokoj lesnoj zaravni koja se uzdiže odmah iza seoskih kuća stisnutih između zaravni i Dunava. Vidljive su osnove bedema i jedne kule, ali ne u periodu vegetacije. Izgrađena je u prostoru ranijeg keltskog, nešto većeg opiduma.
Do tvrđave se stiže kolima - 2 km makadamskog puta, zatim peške, oko 0,8 km.

Na ovom mestu stajao je keltski opidum dimenzija 250 dž 400 m. Bio je znatno veći po površini od Lederate nastale po dolasku Rimljana. Duž celog obima utvrđenja uočava se linija kojom je išao bedem. Uočava se i nekoliko uzdugnutih delova, kao i mesto na kome se nalazio ulaz u utvrđenje (obeleženo markerom).
Izvanredno mesto i van zanimljive arheologije.
Odavde puca pogled na Dunav, kanal DTD, banatsku ravnicu, selo Ram i okolna brda.
Kolima se može prići do na 300 m. Ostalo peške, nisko rastinje i žbunje još uvek nisu ovladali.

Grad se nalazio na ušću Peka u Dunav.
Mesto na kome se grad nalazio je potopljeno.
Deo grada na tom mestu i danas nosi ime Pinkum.
Iako nema starih zidina, mesto je interesantno za obilazak, samo za sebe.
Širok Dunav, pogled na drugu obalu, puno ribolovaca i - puno ptica na močvarnom terenu obraslom trskom.

Grad se prostirao na 56 Ha (800 × 700 metara).
Veliki deo ostataka je erodiran meandriranjem Morave, a (istraženi) prostor nekropole je uništen pri gradnji nasipa.
Ono što je ostalo je pod zemljom, travom, šibljen i šumom.
Priču smo čuli iz prve ruke, od čoveka koji je vodio ekipu koja je vršila istraživanja. Vodio nas je i opisao nam tok i lokacije istraživanja, čuveni arheolog požarevačkog muzeja, Dragan Jacanović lično.

Predstavlja arheološko nalazište od izuzetnog značaja. O samoj lokaciji je sve rečeno na stranici viminacium.org.rs. Izuzetna antička lokacija.
Koligod bili spremni, doživljaj će prevazići vaša očekivanja.
Zanimljiva replika rimske vile.
Takođe, u okviru kompleksa se nalazi i pećina sa skeletom Vike i kostima još nekoliko mamuta iskopanih na obližnjim kopovima.

Obnovljena tvrđava u punom sjaju, osim istorijske predstave, dobila je i sportsku namenu.
Slobodni penjači su već uveliko iscrtali vertikalne pravce kretanja po stenama i ponudili se kao dodatna, neočekivana atrakcija.
Renoviranje započeto 2017. završeno je 2019. godine. Sada je to veliki turistički kompleksa sa pristaništem i hotelom.
Prilikom naše prve posete, magistralni put je još uvek prolazio kroz kapije i prostor utvrđenja, tako da je obilazak bio prilično stresan doživljaj.
Drugi put smo, naobavešteni, posetili grad u vreme renoviranja i - poljubili zatvorena vrata.

Na gornjem platou uzvišenja koje se spušta do centra mesta, nalaze se oranice od kojih je jedna parcela bila predmet arheološkog istraživanja.
Iskopine su prekrivene, a sudeći po zaostalim parčićima rimskih opeka i keramike, nalaza je bilo sasvim dovoljno da je ostalo po nešto i za radoznalce u prolazu.
U podnožju uzvišenja, a sasvim do magistralnog puta, takođe je bila otvorena jedna sonda.
Za kratko vreme skupili smo gomilu ulomaka keramike i polovčića rimskih opeka.

Veliki objekt antičkog metalurškog kompleksa iz 3. veka.
Plato na kome se nalazi i sam objekt su raščišćeni od rastinja, a objekt je konzerviran u visini 1 m.
Na zaravni ispod šume, nalazi se mali muzej, a i velika poljana koja može da posluži za kampovanje.
Oko objekta je šuma, tako da se treba probijati kroz gusto rastinje. Najbolje je obići ga i prići sa istočne strane.
Šteta da nije napravljena neka osmatračnica, jer sa zemlje se ne može steći prava slika kompleksa.
Muzej je bio zatvoren u vreme naše posete, očigledno nije namenjen za svakodnevne posete (ako oupšte radi).

Na mestu ostataka grada je posle II sv. rata izgrađen privredni kompleks.
Grad su, udruženi, osvojili Milutin i Dragutin. Osvajanjem ovog grada, srpska vlast prvi put prelazi na desnu obalu Velike Morave.
----
Do samog objekta, od puta, ima samo 50-60 m visinske razlike, ali je velika strmina, gusto žbunje i nepostojanje oznake ili vidljive staze najava možda suviše velike avanture.
Nismo se peli do samog objekta, iako je do njega bilo samo 50-60 m visinske razlike.
Velika strmina, gusto žbunje i nepostojanje oznake ili vidljive staze
bili su dovoljan argument da odustanemo.

Uz desnu obalu Busura
Na kamenitom brdu iznad Laznice, Pčelinjem Kršu (Krsia cu Albineli), arheolozi su našli preistorijske sekire, ćupove, noževe i posuđe a pored toga, na istom mestu, i ostatke starog rimskog graničnog utvrđenja.
Nismo se peli na brdo, sumrak se bližio. Podigli smo zato dron i napravili par slika područja na kome su istraživanja vršena, kao i na okolinu pod brdom.

Malo je ostataka, ali su postojnje i razlozi fortifikacije potpuno očigledni. Uska dolina Mlave koja ovde pravi okuku lako se nadzirala sa ove visine, nesavladive strmine su činile nemogućim prilaz sa tri strane, a uska i isprekidana kozja stazica uz sam greben bila je jedini pristup.
Vrhom grebena ide vrlo pravilan, potpuno prirodni bedem visine 6 do 10 metara.
Jedini uočljivi objekt predstavlja kula koja se nadnosi nad vertikalnu strminu i potpuno je nepristupačna. Tri zida kule su očuvana u visini od metra. Potpuno su vidljivi samo sa spoljne, sasvim nepristupačne strane.
Na najvišoj tački utvrde, otkopane su osnove crkve.
Tragovi divljeg kopanja su više nego uočljivi.
Inače, da nismo pri kraju Mlavske ulice naleteli na domaćina Žiku, koji je bio dovoljno ljubazan da prekine trenutni posao i povede nas na krš, mi do tvrđave, uz sva prethodna objašnjenja nikako ne bismo stigli. Do stuba dalekovoda nije preterano zametno, ali kroz potonju šumicu na velikoj strmini sigurno ne bismo pogodili pravu i sigurnu stazu.

Sasvim solidno očuvana tvrđava (u odnosu na druge po Srbiji).
Očuvani i delimično očuvani bedemi, lagumi uz donju kapiju u dobrom stanju.
Lepo uređeno šetalište sa drvoredom kroz prostor ispod grada, dok je sam prostor u okviru bedema, pomalo zapušten.
Nekoliko godina posle naše prve posete čitam da se krenulo sa renoviranjem i uređivanjem tvrđave i prostora, tako da pretpostavljam potpuno drugi ambijent po završetku radova, u odnosu na naše fotografije.

Utvrđenje sa bedemom dužim od 3 km od brda Glavica na levoj strani do brda Ćetaće na desnoj strani reke. Zabeleženo je nekoliko kula kvadratne i nekoliko kružne osnove.
Pošto se utvrđenje prostiralo od brda Glavica na zapadu, pa preko reke do brda Ćetaće, ono je moralo obuhvatati i brdo Gradac, pa prema tome i utvrđenje upisano kao Straža (milanovačka)/ Gradac kod Deroka.
Lokalitet Kastel Gerulatis je vazdušna banja u kojoj je Trajan pripremao vojnike za borbe, a od lekovitog bilja koje tu uspeva su se pacijenti tri puta brže oporavljali, prvenstveno zbog izuzetnog pedološkog kvaliteta zemlje.
Neznatni ostaci kule, dela utvrđene lokacije, pripadali su nepoznatom vlasniku. Nalaze se u delu sela Crnajka zvanom baš po njoj - Miloševa Kula. Magistralni put prolazi neposredno ispod brdašca na kome je izgrađena.

Velika carska palata je daleko od završetka istraživanja, a još dalje od privođenja prezentaciji za turiste. Na jednoj od ulaznih kapija se restaurira kula sa pripadajućim objektima, dok su kule na istočnom ulazu samo otkopane. Na par stotina metara istočno od kompleksa, nalazi se potpuno očuvan mauzolej.

Od ostataka tvrđave vidljiv je samo bedem visine ispod 2 metra i dužine 5 metara.
Tvrđavu je izgradio despot Đurađ Branković, između 1427. i 1430. godine.

Ostaci tvrđave se nalaze na plavnim površinama Dunava i pristupačni su kad to vodostaj dozvoli.
Oko ostataka i na gornjem platou preostale strukture rastinje je vrlo gusto. Zbog toga je nemoguće kratkom posetom proceniti oblik osnove i funkciju pojedinih zidova.
Deo koji smo obišli, a izgleda da to nije cela slika, nepravilnog je oblika, veličine cca 40 × 30 m.
Ono što sasvim laički procenjujemo da smo videli su dve kule, bedem imeđu njih i bedem prema istoku.
Interesantno je da smo naišli na bunker (građen tokom ili posle 2. sv. rata) i na nekoliko betonskih ploča (1 × 1 m) povrh starih zidina.
Objekt je od nasipa udaljen oko 300 m, preko šumskog prohodnog terena, ali prvo treba nekako pregaziti plitki rukavac koji se formira odmah ispod nasipa, a dubina zavisi od sezone. Kad smo ga mi prelazili, bio je širok 2, a dubok pola metra.

Tvrđava je izgrađena neposredno pred tursko osvajanje Srbije. Oko njenih zidova nije se vodila ni jedna bitka.
Cela osnova tvrđave je očuvana, bedemi su visoki od 0,5 do 1,5 metar. Međutim, gusto rastinje onemogućava sveobuhvatan pogled na ostatke.
Ovaj objekat je u velikoj opasnosti - stena na kojoj se nalazi intenzivno se ekploatiše kao kamenolom. Iskop kamena je prišao do na tridesetak metara od dela stene na koju se oslanjaju bedemi.
---
Nova vest (mart 2022.): deo tvrđave se obrušio pošto se sa kopanjem bezobzirno nastavilo.

Navod u spisku starih gradova A. Deroka koji lokaciju označava kao "Zamak Toplice Milana, Berkovac" ima nedostataka. Na parceli su pronađeni određeni arheološki artefakti, ali ništa ne ukazuje da su se tu nalazile veće, odnosno dvorske građevine.
Prema objašnjenju gospodina Radivoja Arsića iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture Valjevo, lokacija se nalazi na samoj granici atara sela Berkovci, odnosno u centru Banje Vrujci na dvorišnom delu parcele koja pripada motelu Konak Kondir.
Bili smo na mestu na kome su se ranije nalazili ostaci nekih (srednjevekovnih?) građevina, koji su u međuvremenu sklonjeni ili razvučeni. Priču smo čuli od Mire Kovačević, sestre vlasnika Konaka Kondir, a Miloš Kovačević, otac, nam je pokazao parcele na kojima su se objekti nalazili.

Naselje je slučajno otkriveno tokom gradnje stadiona. Sve što je sada vidljivo su ostaci nekolicine zidova jednog ili više objekata.

Masivno visoko zdanje, sa uređenim pristupom, travnatim platoom okolo i širok vidik sa platoa.
Objekt je tokom svog postojanja mnogo puta menjao namenu.
Skoro je renovirana.

Na desnoj obali reke Gradac, iza rečne krivine prema vrhu brda prostiru se ostaci starog grada (još jedan "Jerinin" grad).
Na lokalitetu je u obradi desetak objekata. Svaki od objekata ima očivane sve ili pojedine zidove u visini 0,5 do 1,5 metar. Nalazi su zaštićeni plastičnim pokrivačima.
Lokalitet je smešten na sredinu strmine. Pedesetak metara iznad je izvanredan vidikovac.
U podnožju grada, a pedesetak metara od reke nalaze se ogromne vertikalne stene, visine preko 6, dužine oko 100 metara. Očigledno su bile prirodni bedem, dograđen sa još malo, sada rasutog, kamenja.
Ostaci se nalaze na grebenu stene zvane "Šareno platno". Stena gleda na izletište smešteno na proširenju rečne doline i lako ju je prepoznati po plavo-belim površinama. Staza za prilaz koja počinje kod reke nije uočljiva dok se ne zađe u šumicu, a tamo je uredno markirana.

Ovo je dvor poslednjeg, ali manje poznatog, srpskog despota Pavla Bakića čiji je posed dospeo u turske ruke tek početkom 16. veka. Na lokaciji su vidljivi arheološki radovi na dva ili tri manja objekta. Objekti su pokriveni, a visina ostataka govori da su u pitanju samo osnove zdanja.
Table sa informacijama postoje, postoji i natkriveno odmorište, takođe i putokaz za skretanje na glavnom putu.
Na lokaciji je nedavno otkrivena i monumentalna srednjevekovna crkva čiji bi ktitor mogao biti neki od kraljeva Nemanjićke loze.
Lokacija se nalazi blizu grada je i nije teško naći je.

Grad više ne postoji, ali može se konstatovati da je ovo idealno mesto za kontrolu puta pored Lepenice. Arheloška istraživanja su konstatovala neprekinutu naseljenost ovog brda još od paleolita. U rimsko doba, za vreme Vizantije i u srednjem veku ovde su bila važna utvrđenja. U dnu brda nalaze se i dve praistorijske pećine, takođe u statusu zaštićenog arheološkog nalazišta.
Prošetali smo gornjim platoom u potrazi za bilo kakvim ostacima, ali uzalud.
Na severnoj strani brda, odmah uz praistorijaske pećine, napravljen je parking. Međutim, kako smo kasnije ustanovili, mnogo lakši uspon je sa južne strane, do samog autoputa, gde nema gustog rastinja, a uspon je blaži.

Samo jedna preostala kula u visini cca 10 m, nešto malo bedema i gomile kamenja koje se osipaju.
Vozili smo lokalnim putem, bez mnogo nade da ćemo lokaciju pronaći.
Stali smo da pitamo meštanina, uzgrednog pešaka. "Idem tamo, pokazaću vam".
Nije išao baš tamo, produžio je svoj put da bi nas "za ruku", kroz šumu i preko brda, odveo tačno tamo gde smo nameravali. Mladice i gusto šiblje - svuda okolo; nema šanse da vidite ni "beograd na vodi" ako ste ga samo za dvadesetak metara mimoišli.
Mališa Milošević - tako se zvao čovek. Bez njegove pomoći, slavni srpski grad nikada ne bismo pronašli.

Nalazi se na brdu Gradina. Do brda se stiže prolaskom pored seoskog groblja.
Na lokaciji, koja je potpuno obrasla niskim i visokim rastinjem, prepoznaju se: tvrda izdignuta staza radijalno postavljena; veliki bedem ili zid postavljen uz stenu 5 × 20 m; ozidana kružna rupa širine 3 m (bunar?); velike kopane površine uz samu stazu, celom njenom dužinom.
Ako su bedemi idealno pratili kosine brda, utvrđenje je bilo ovalnog oblika dimenzija 100 × 90 m.
Arheološka istraživanja su i u podgrađu ispod Gradine dala značajne rezultate.
Sa vidikovca na jugoistoku platoa se pruža divan pogled, sve do Kragujevca.
Po suvom vremenu i van perioda vegetacije, do pretpostavljenog ulaza u grad se može doći kolima.
Ide se pored seoskog groblja, a na 200 metara dalje, malo ulevo je ulaz na njivu. Desnom ivicom njive se vozi oko 200 m dok se ne naiđe na prolaz u međi. Uslov za vožnju kolima je, naravno, da je usev požnjeven.
Tu počinje šumski put sa blagim usponom koji obilazi brdo sa severozapada. Na svega 100 m dalje, na desno, prepoznaje se utabana pešačka staza. Konfiguracija terena ovde sugeriše moguće mesto ulaza, a tvrda podloga i izdignuti nivo staze navode na bivši bedem ili na koridor kroz prostor grada.
Nažalost, rastinje koje je uznapredovalo, onemogućava da se realni utisci sa terena prenesu na fotografiju.

Na grebenu Krša vidljive su nevelike osnove crkve i kule, sa ostacima zida do 1 m visine.
Sa grebena se pruža veličanstven pogled sve do gružanskog jezera, a može mu se prići kroz zabran i šumicu sa severne ili preko kamenoloma sa južne strane.
Pri penjanju kroz šumicu, nailazi se na jedan veći zid, verovatno deo neke građevine i na još par manjih ostataka.
Ispod istočne, veoma strme, ivice Krša nalazi se srednjevekovna crkva koja je uz manja oštećenja preživela Turke. U porti se uz debelu hladovinu stoletnih stabala nalaze i srednjevekovne nadgrobne ploče.
Odmah do ulaza u portu, sa desne strane, nalazi se staro groblje prepuno spomenika iz 19. veka, a verovatno i starijih. Groblje je do pre par godina uredno održavano, ali je sad prepušteno i zaraslo u travu i korov.
Stotinak metara dalje od crkve, putem koji savija ka kamenolomu nekada je bilo kupalište. Podignuta je mala brana, pa je i sada kupanje moguće, samo što nema izletnika kao ranije. Pritom, Boračka reka je oduvek bila izuzetno hladna, čak i preko leta.
Krš upadljivo odskače od okoline kad se gleda sa severa, odnosno istoka.
Sa te strane nema nikakvog rastinja, tako da oštre kamene gromade deluju pomalo avetinjski u odnosu na okolna ozelenjena brda.

Tvrđava se pominje krajem 14. veka, ali su vreme gradnje i osnivač nepoznati.
Do lokacije se lako stiže. Na oko 500 m od centra sela, dobrim seoskim putem, može i kolima.
Od objekata nema ničeg vidljivog. Prepoznaje se samo mesto ulazne kapije, kao i pravac glavnog prolaza.
Nismo vozili do same lokacije. Iz predostrožnosti smo parkirali na 200 m od cilja. Pokazalo se da smo mogli i dalje kolima.
Do lokacije nas je doveo meštanin Bojan Starčević, inače član planinarskog društva Čestin-Gruža-Knić (kome se zahvaljujemo), ali vodič vam ovde nije neophodan.

Prema rečima našeg vodiča, ova tvrđava se ne spominje ni u jednom dokumentu od 16. veka naovamo. Nije uvrštena u spisak starih gradova A. Deroka.
Ostaci, odnosno konfiguracija terena, ukazuju na ovalni objekt dimenzija 70 × 50 metara.
Osim linije bedema i staze unutar bedema, druge ključne tačke, kao npr. ulaz ili kule nije moguće uočiti laičkim očima. Možda bi se pozicije pojedinih objekata dale raspoznati da nije cela površina obrasla gustim rastinjem.
Do mesta utvrđenja se teško dolazi. Pešačili smo 3 km. Mogli smo prići putničkim vozilom još 500 m, ali je stanje tog dela puta bilo nepredvidivo.
Put najvećim delom vodi kroz hladovinu šume sa blagim usponima i silascima i, pred kraj - kroz jabukov voćnjak. Iza toga sledi 200 do 300 metra jačeg uspona, takođe kroz hladovinu. Mesto tvrđave je, takođe, pod gustim zelenilom.
Postoji i alternativni put kojim se stiže do par stotina metara pred utvrđenje, ali samo za traktore i jače terence.

Višeslojno naselje iz starijeg gvozdenog doba, antike i srednjeg veka.
Smešteno je na uzvišenju Čukara - Gradac (kota 248m).
Vidljivi ostaci temelja.

Ostaci kule nalaze se tik uz zgradu muzeja.
Građevina je otkopana samo delimično, s obzirom da se proteže i na susedno privatno imanje, dok se veoma dugi zid, koji počinje od kule, proteže ispod zgrade muzeja i zalazi duboko u prostor obližnje kasarne.

Prema Deroku na lokaciji se nalaze ostaci tvrđave.
U okolini Jagodine je nekada postojalo selo Grabovac. Najbliže mestu nekadašnjeg Grabovca sada se nalazi selo Bačina, pa je moguće da se navod u knjizi A. Deroka odnosi na rimske/ranosrednjevekovne ostatke tvrđave u blizini Bačine.
Grad ima jedinstvenu konfiguraciju. Pokušaćemo da je opišemo iako nismo stručnjaci. Grad se nalazio se na tri poduža uska platoa, koji se kaskadno spuštaju u ukupnoj dužini oko 250 metara. Od zidanih bedema nije preostalo ništa vidljivog, ali su same stene, visine i do 7 metara, bile prirodni bedem za veliki deo oboda tvrđave. Jedna od stena je prirodni fenomen - sa određene razdaljine izgleda kao rukom zidana kula, sa prozorom.
Od objekata se prepoznaju osnove dva kružna i jednog izduženog na jednom platou i jednog kružnog na najvišem platou tvrđave.
Grad se nalazi tačno na 3 km od Doma kulture u selu. Orijentir je tabla preduzeća Srbijašume - "Lovićte", koja se nalazi na 100 do 150 metara pre uspona. Uspon do najnižeg platoa je veoma kratak - pedesetak metara. Put iz sela je makadamski, dobar.
Ovo nigde nema - do tvrđave skoro da nema uspona, penjanje traje dok se ide kroz prostor grada.

Skoro pravilni kvadar čini potpuno prirodna stena na vrhu brda koja je kumovala lokaciji.
Do lokacije se stiže sa platoa pored Crnice na kome se nalazi manastir Sv. Jovana Glavoseka. Penje se vidljivom stazom kroz šumu, oko 400m. Uspon je srednje težak.
Pri prolasku kroz nekadašnji ulaz u grad, bedemi sa strane i velika kula se vide, ali su prilično zaklonjeni rastinjem. Teško im je i prići, zbog strmine i gustine šiblja. Vidljivi su ostaci kule na gornjem platou, na ivici koja se nadnosi nad put i reku ispod.

Ogromne stene, megalitske, daju utisak da je sama priroda pravila tvrđavu oko grebena na vrhu.
U blizini je pronađena ostava sa kompletom konjičke opreme za 14. jahača. Ipak, nije nađen nesporni dokaz koji bi povezao opremu sa Keltima.

Ostaci tri kule.
Dva utvrđenja "Grad": jedno iznad sela (na 620m), drugo u ravnici.
Takođe i ostaci stare crkve pored nove, sa 8 nadgrobnih ploča.

Tvrđava u Preveštu se u literaturi često navodi i kao tvrđava u Gornjem Dubiču. Reč je o vrlo značajnom pozno antičkom lokalitetu - jednom od najznačajnijih u Levču. Na njemu, do sada, nije nađen srednjovekovni sloj što ne znači da ga nema tj. da neće biti nađen. U svakom slučaju reč je o pre svega pozno antičkom utvrđenju (IV-VI vek) i to stalno nastanjenom. (Nebojša Đokić vojni istoričar)

Sačuvani su osnovi i zid od 0.5 do 1.5 m pravougaonog objekta podeljenog na dve prostorije.
Ostaci su delimično vidljivi zbog gustog zelenila.
Vrhovi Veliki i Mali Vetren zaslužuju svoje ime. Dok smo boravili na njima, a naročito na Malom, duvao je dobar vetar, iako ga u podnožju Juhora nije bilo.

Ostaci tvrđave - deo zida priljubljen uz vertikalnu stenu.
Ostrovica je zaštićena i kao spomenik prirode (geološki).
Plato na vrhu, podeljen na dva dela, suviše je mali za tvrđavu.
Na nižim delovima stene, osim uklesane klupe, nismo primetili druge ostatke.
Uzbudljiv doživljaj - penjanje, alpinizam, pogled na sve strane.

Smeštena je u selu Krasojevcima na planini Rudniku. Danas postoje ostaci grada.

Ostatke čine dva zida visine metar do metar i po koji grade ugao kule.
Vodič je neophodan, jer nema niti staze niti oznaka.
Uspon (u dužini oko 350 m) je zahtevan zbog konstantne velike uzbrdice i prepreka na putu - trupaca, trulog granja, sipke zemlje i kamenja koje proklizava.
Pažnja: Silazak je još teži.
Postoji i drugi prilaz, sa zapadne strane - kolima se izlazi na istu izohipsu, posle se pešači oko 500 m, ali ni tu nema staze niti oznaka.
---
U blizini, na Lipi se nalazi "grčko" groblje.
Poziciju objekta nam je objasnio meštanin, stanovnik zadnje kuće na putu ispod brda na kome je Gradina, koji zbog starosti nije mogao sa nama.
Celim usponom mučilo nas je pitanje da li ćemo pronaći objekat - svuda okolo samo gusta šuma, bez ijednog orijentira. Na kraju - osmeh, našli smo bedem; mali, ali u našim očima pravo čudo.

Vidljive su ogromne stene koje su bile prirodni bedem, kao i ostaci kružne donžon kule.

Sokolica je jedan od dva visa u Ostri. Viša od nje je Ostrica. Prepoznaje se po goloj steni koja se izdiže dvadesetak metara iznad okolne šume.
Ispod stene na kojoj je grad, a malo iznad rečice, nalazi se pećina sa uklesanim krstom i sekirom. Pećina je vrlo niska i nepristupačna. Legenda kaže da čuva skriveno blago.
Do Sokolice se dolazi uz rečicu koja protiče tik ispod stene na kojoj se nalazi.
Kola se parkiraju nešto pre zadnje kuće, u krivini, u dolji, desetak metara od rečice. Ide se šumskim putem, vidljivim, sa blagim usponom koji samo povremeno postaje strmiji.
Negde na dvesta metara pre cilja, od puta se odvaja vidljiva staza, na dole tj, na desno. Lakše je nastaviti putem - dolazi se do njive, pa do livade. U livadi odmah skrenuti desno i stiže se tačno ispod grada. Bedem se već vidi, ostaje samo još pedesetak vrlo strmih metara.
Ako se pre toga skrene desno, na dole, stići ćete do podnožja stene, tačno ispred spomenute pećine. Sada za penjanje do grada predstoji stotinak vrlo strmih metara koji zahtevaju veliki oprez. Ali - donji put, pored same rečice, mnogo je živopisniji.

U dvorištu Gradskog muzeja odskora se vrši iskopavanje ostataka tvrđave iz antičkog perioda (4 - 5. vek).
Otkopani su veliki delovi bedema kao i delovi objekata.

Na lokaciji su vidljivi ostaci dva objekta, kao i tri započeta sondiranja.
Veći objekt nije obrastao, vidi se u celini (čak i na mapama na satelitskom snimku), dok je manji (verovatno bazilika) delimično zaklonjen rastinjem.
Automobilom se, posle skretanja sa afsaltnog stiže makadamskim/šumskim putem do na 200m od lokaliteta.
Pešačka staza je vidljiva i dobro označena.
Obratiti pažnju: na nekih 50m do lokacije, uska staza koja vodi do ostataka, odvaja se nadesno, zalazi u šumu i naglo prelazi u uzbrdicu; lako se može promašiti.
U vreme naše posete, teren je bio znatno obrastao travom i gustim rastinjem.

Značajni ostaci ranovizantijskog utvrđenja i grada. Prostiru se na 4 hektara.
Od ostataka prepoznatljiva je linija jednog bedema visine metar, metar i po, kao i minimalni ostaci kule ili drougih objekata na tri mesta.
Drugi bedem se nalazio na severozapadnoj strani, građen je tako što je prostor između ogromnih megalita nalik prirodnoj tvrđavi bio popunjavan zidom. Ostaci tih popuna nisu vidljivi.
Po rečima arheologa Dejana Radičevića, otkriveni su ostaci dve crkve i kule, kao i postojanje podgrađa izvan bedema.
U podgrađu u kojem je živelo poljoprivredno stanovništvo otvarana je jedna sonda. Nađene su samo alatke za rad.
Do momenta kada smo u selu Turica prošli pored obaveštenja "Arheološla lokacija Liška Ćava 10 km", niko od nas za ovu lokaciju nije čuo. Zbog toga nije ni bila u našem planu za obilazak, mogli smo samo sa žaljenjem da ispratimo putokaz za skretanje u selu Lis.
Stigli smo da upitamo za prilaz nalazištu i rekli su nam da je lokaciju nemoguće pronaći bez pomoći vodiča (prva poseta, 2018. godine).
----
Pri sledećoj poseti, krenuli smo u pratnji vodiča (druga poseta, 2023. godine).
Pristup nije problematičan, kolima se stiže na oko 200 metara, a uspon šumskim putem nije preterano strm. Na vrhu grbena predstoji pešačenje kroz šumu, ali ne može se zalutati, ide se na severoistok grebenom.

Ostaci koje amatersko oko može prepoznati su minimalni, na dva mesta se prepoznaju osnove bedema ne duže od 10 metara.
Proplanak ima dobru kontrolu nad putem koji ide uskom rečnom dolinom i odgovara poziciji za manje utvrđenje.
Na imanju sa koga je idealan pristup lokalitetu žive dve starije gospođe, sestre.
Iako od njihovih kuća gradina nije daleko, da ljubazna gospođa Milanka nije pošla sa nama, verovatno bismo teško našli pravi put.

Sa gornjeg nivoa tvrđave se pruža izvanredan pogled od svih 360 stepeni - na reku Moravicu koja ga okružuje sa tri strane i dve velike doline uz reku, jednu prema Arilju i drugu prema Ivanjici.
Uspeli smo da do same tvrđave dođemo putničkim vozilom. Ipak, to ne preporučujemo. Zadnjih dvesta metara mogu biti problematični po lošem vremenu - strm je uspon, put je posut šoderom, postoji oštro skretanje pod kosinom. Parkirajte pre toga, negde gde nađete mesto pored puta (nema ga mnogo).

Po rečima Jeroslava Draškovića koji je često lovio u ovom kraju, na ovom vrhu postoje značajni ostaci starog utvrđenog objekta.
U spisku A. Deroka, ne postoji približno pozicionirana lokacija. Najbliži navod je "Herčege, pored Ivanjice", s tim što se selo Erčege nalazi 12 km severoistočno od CG.
Treba istražiti.

Bastioni poređano suprotno kretanju kazaljke na satu:
- Zapadna tvrđava 43.8755, 22.2585
- Istočna tvrđava 43.8939, 22.2856
- Parajankul 43.8671, 22.2795
- Zabela 43.8776, 22.3507
- Vlaško brdo 43.9387, 22.2795
- Koilova čuka 43.9523, 22.2438
- Plandište 43.916, 22.3531
- Kravarnik 43.9457, 22.1919 (-)
Obišli smo četiri od osam bastiona.
Prvi, Zapadna tvrđava bio je zaključan, snimili smo kapiju i podigli dron, ali pošto su i u vreme gradnje tvrđave bile maskirane zelenilom, tako ni sada ne postoji preglednost. Objekte ni iz vazduha nismo uspeli da zabeležimo.
Obišli smo još tri objekta - Istočnu tvrđavu, Parajankul i Zabelu.
Pošto smo konstatovali potpuno odsustvo održavanja - prilazni putevi bez putokaza, info panoi skoro nečitljivi, prolazi zarasli šibljem, odustali smo od daljeg obilaska.
Neko se pre izvesnog vremena potrudio da ovo sve predstavi kako treba i stavi u funkciju, a onda su nadležni potpuno zaboravili da ove znamenitosti postoje.

Okolni prostor je zaštićen kao prirodni spomenik pod nazivom "Prirodni prostor oko nepokretnog kulturnog dobra Gamzigrad".

Vrlo upečatljivo mesto. Selo vijuga između tri ili četiri grupe gromadnih stena, ne nižih od 50 m u odnosu podnožje.
Iznad samih seoskih kuća je stena na kojoj se nalazio grad. Od grada je ostao samo jedan poveliki zid, priljubljen uz stenu. Na platou na vrhu nema vidljivih ostataka. Sada je tamo pozornica i mesto na kome se održava Vrmdža fest, kao i vidikovac. Sa platoa puca pogled nadaleko na jug.
U blizini sela je jezero Vrmdža, nastalo nedavno, prirodnim putem. Jezero je u prijatnom ambijentu, neveliko, okruglo i idealno za obići jedan krug oko.
Na putu do jezera je izvor Vrmdžanske reke, kao i Deda Mijina vodenica. Vodenica radi, može se kupiti brašno, a uz nju je prijatan restoran i mesto za odmor.
Vrmdža je jedino selo u Srbiji koje ima pozitivan priraštaj. To je posledica toga što se u selo doseljavaju stranci. Kupuju kuće i ostaju tu da žive.
Meštani kažu da se u poslednjih petnaestak godina doselilo pedesetak porodica. Pitali smo ih da li znaju razlog, ali nisu znali da nam odgovore. Jedna od mogućnosti je da je mit da će svetsku kataklizmu preživeti samo planina Rtanj sa okolinom.
Postoji i drugi mit - da u okolini ima zlata. Posledice ovih glasina su vidljive. Stena na kojoj se nalazio grad je izbušena kao sir, očigledno ne prirodnim putem.

Tvrđava se nalazi u okviru gradskog izletišta Lepterija, koje je zaštićeno kao Predeo izuzetnih odlika.
Sa tvrđave se pruža pogled samo prema severu, ostali pravci su zaklonjeni višim brdima.
-----
Ispod tvrđave je stena koju koriste slobodni penjači. Stena ima 6 smerova.
Šetalište kojim se dolazi do uspona na tvrđavu, je samo po sebi dovoljno atraktivno - šumica, prijatna hladovina, mirna reka i okolne stene čine nestvarni ambijent.
Prilaz samoj tvrđavi je dosta strm i zadnjih nekoliko metara su bez rukohvata zbog čega je na tom mestu potreban poseban oprez.

U selu nismo uspeli dobiti precizna uputstva o položaju ostataka grada, kao i načinu pristupa, tako da smo penjanje odložili za neku sledeću posetu. Izgleda da niko od meštana odavno nije bio na toj lokaciji. Jedino što smo ustanovili (verovatno) je brdo na kome se ostaci nalaze, a koje smo snimili.

Pristup je dobar.
Teren je čist, uočljiva je cela površina objekta. Vidljivi su delovi zida i kapije i tri kule do visine 1,5 m.
Odnedavno je postavljen pano sa informacijama.

Ostaci tvrđave, Mali Grad na brdu 6 km od Drine.
Nalazi se na starom rimskom putu (sada vidljiva staza) u kanjonu Trešnjice na mestu gde most prelazi preko Tribuće.
Info:Dragan Pavlovic
Prepoznaje se, po obliku terena, elipsasta osnova cca 60 × 80 m (vrlo gruba procena). Može se proceniti pravac bedema i prolaza.
Sve je pod travom i šibljem.
U selu smo dobili uputstva od meštana. Lako smo našli groblje. Od groblja preko livade, pa kroz gustu šumicu stotinak metara. Na tvrđavu, tj. gomilu kamenja, sraslu sa tlom i žbunjem, prosto smo - naleteli.

A. Deroko: "Skoro da nema tragova".
Potvrdjeno od strane meštana.
Uređene planinarske staze - više njih. Uređeno odmorište i informacije na početnoj tački - odmah iza crkve.
Dole na toku rečice objekat za koji je navedeno da je vodenica.
Grad je na vrhu brda, a prema informaciji na tabli do vrha ima preko 1 km, odnosno penjanje traje više od 90 minuta. Staza je obeležena.
Do tvrđave se može stići na tri načina:
- prvi je penjanje pešačenjem od podnožja (Crkva Presvete Bogorodice) koje traje više od sat vremena.
- drugi je kolima sa Kaluđerskih bara na Tari; vozi se makadamskim putem (6.5 km) kojim ne mogu proći sasvim niska putnička vozila; više od dva km je jako lošeg puta; pravac je zaseok Šanik,
- treći je da se prema selu skrene sa pute Bajina Bašta - Užice i zatim na mestu račvanja prati krak puta koji ide uz reku Solotušu; put je uzan ali dobar, a meštani se spremaju da ga presvuku asfaltom; jedina mana je uspon koji traje svih 6 km.

Područje grada se nalazi u rekonstrukciji. Pri tome, pristup turistima nije blokiran.
Osnove svih bedema i objekata unutar njih su konzervirane i vidljive. Ograde i rukohvati postoje na svim kritičnim mestima. Pravci kretanja su omogućeni na centralnom i gornjem nivou. Table sa informacijama objašnjavaju svaki pojedini nivo, odnosno objekt.
Postoje i dva laguma ispod gornjeg novoa tvrđave, a služili su za skrivanje zbegova.
-----
Uz sve to, pod gradom se nalaze stene sa stazama za slobodno penjanje. Dva bloka ispod Grada, kao i treći na Velikoj brani ukupno imaju 64 elementa.
Interesantno je da je pravac do Starog grada u centru Užica obeležen potpuno neadekvatno.
Ako želite prići gradu, bilo kolima, bilo peške, morate proći kroz splet uličica za šta morate ili imati kartu grada ili pitati meštame.

Na lokalitetu se uočavaju:
- prilazni pravac, upravan na kosinu brda
- zid bedema, visine metar, dužine oko trideset,
- dve kružne zemljane formacije, moguće osnove dve kule
- centralna humka visine pet metara, prečnika dvadesetak, takođe moguće mesto kule
- tragovi "divljih" kopača - iskopan obični bakrač na mestu, kako nam je vodič objasnio, gde su meštani, uz radove, pripremali sebi hranu.
Takođe se uočava dominantan položaj utvrđenja u odnosu na dolinu Đetinje.
Sa brda se pruža pogled na seoska domaćinstva, brda, pašnjake, šume i dolinu etinje. Divno.

Nalazi se na visokom kupastom vrhu planine Oštrik.
Pretpostavlja se da se radi o ostacima grada u kome je stolovala loza Vojinovića iz 13. i 14. veka.
Makadamsko-zemljanim putem se putniččkim utom može prići do na stotinak metara od uspona. Jedna strana vrha je sva u okomitim stenama, druga je pod relativno prohodnom šumicom. Ipak, uspon od 250 metara visinske razlike nije baš šala.

Na lokaciji se nalazi kula sa zidovima očuvanim u visini 6 do 8 metara. Vidljivi su ostaci još dve kule, ali ostaci nisu viši od metar. Takođe, preostali su i delovi bedema koji povezuje kule.
Na lokaciji se kroz gustu vegetaciju jako malo može zabeležiti fotoaparatom. Ni iz vazduha ne može bolje - vidi se samo deo zida najveće kule.
Pogled na okolinu - vredan truda.
Iz Priboja se u Sjeverin stiže preko teriorije BiH, potreban je zeleni karton.
Novo: zeleni karton je ukinut (2021. godine).

Nalazi se na brdu Mali Bić, kod predajnika.
U zadnjih desetak godina su pod vođstvom direktora zavičajnog muzeja vršena obimna istraživanja na tvrđavi, kao i konzervacija ostataka. Na osnovu dosad urađenog, može se sagledati veličina tvrđave, kao i raspored glavnih objekata. Radovi se, koliko smo obavešteni, nastavljaju u skladu sa finansijskim mogućnostima.
Do tvrđave se može prići samo terenskim vozilom ili pešačenjem (oko 2,5 km).

Nalazi se na Židovskoj gradini u Kukurovićima.
Osnove bedema se naziru na nekim mestima. Osnove tri kule ili drugih objekata kružnog oblika su sasvim oučljive. Tvrđava je bila elipsastog oblika, otprilike 60 sa 80 metara.
Na platou grada se nalazi dosta kamenih (nadgrobnih) ploča. Ispod grada, sve do današnjeg šumskog puta, se nalazi veliko (verovatno) srednjevekovno groblje. Nadgrobne ploče su postavljene jedna do druge dužinom cele staze u ukupnoj dužini većoj od 100 metara.
Kada bi se bar zelenilo poseklo, možda bi ljudi zapazili koliko je ovo bilo važno mesto.


Tvrđavu štite prirodne formacije stena, više nego što ima građenih bedema. Na vrhu je greben, oko koga nema puno prostora za komunikaciju, pa je pitanje koliki je bio krug tvrđave i gde je bila odbrana sa južne strane.
Sama kula je izdvojena i teška za prilaz.
Do tvrđave se stiže putem koji sa železničke stanice u Prijepolju (Zalug) vodi do železničke stanice u Džurovu. Asfalt, mestimično vrlo loš i sa površinskim udubljenjima.
Od stanice u Džurovu, ide deo lošeg puta, zatim malo asfalta, a zatim do kraja kombinacija tvrdog/zemljanog puta sa velikim usponima. Ovaj deo smo prešli putničkim vozilom, ali to nije baš za preporuku.

Vidljivi su bedemi sa južne strane, očuvana donja kula. Vide se i ostaci istočne i dve zapadne kule.
Bedemi na platou su pod gustim zelenilom i nisu potpuno uočljivi.
Put kroz selo Hisardžik je vrlo uzan, asfaltni, ali sa oštećenjima.
Penjanje na tvrđavu nije zahtevno. Staza obilazi džamiju sa jugoistočne strane, a zatim prolazi celu južnu stranu brda pre nego što počne uspon. Staza je uska, ali vidljiva.
----
Na drugoj obali reke nalazi se tunel i oko koga je sniman domaći film Lepa sela lepo gore.

Posmatrano sa vode, ostaci liče na kulu i bedem. Treba proveriti.

Postoji teza da je ovo Dostinika - prva prestonica Srbije. Za Dostiniku je utvrđeno da je postojala još u 9. veku, 200 godina pre Nemanjića.
Tačnu lokaciju nismo pogodili.
Cenim to po tome što smo naišli samo na tri gomile kamenja i par kvadratnih rupa koje su moguće bile sondiranje terena.
Lokaciju smo tražili smo na osnovu okvirnih uputstava. Od orijentira smo imali samo "Brdo Kik, niži vrh".
Sledeći put moramo uzeti lokalnog vodiča.

Opis u izdanju ARHEOLOŠKA KARTA NOVOG PAZARA, TUTINA I SJENICE, Premovic Aleksic, Dragica, 2014

Na brdu Stramnica koje se, sa leve strane Ribnice uzdiže iznad Crkvine, nalaze se rasuti ostaci bedema srednjevekovnog grada.
Područje su, uočljivo je, temeljno prekopali tragači za zlatom. Drugih uočljivih markera nema.

Ne zna se tačno vreme i razlog podizanja utvrđenja. Pretpostavlja se da su ga gradili ili Uroš Prvi ili Stefan Prvovenčani.
Tvrđava je solidno restaurirana, staze na bedemima su bezbedne, vidik sa bedema fantastičan. Prilaz od podnožja brda čini popločana široka staza koja se postepeno uspunje stranom brda.
Koliko je prostor same tvrđave bezbedan za posetioce, toliko je improvizovani pešački most preko Ibra problematičan i pitanje je koliko je prelazak veće grupe u isto vreme rizičan za samu grupu.

Postojala je katolička rudarska zajednica Sasa, a u obližnjem selu i dubrovačka kolonija.
Otkriveno postojanje 150 kuća, od pretpostavljenih 500 do 600.
Do sela se, s obzirom na zabačenost, stiže neočekivano solidnim makadamom. Jedino o čemu treba voditi računa je - stalni uspon, zbog čega se pri povratku kočnice mogu prekomerno zagrejati.
Već smo znali, a to nam je potvrdio i jedan komšija na kilometar pre, u selu živi samo jedan meštanin. Nije bio problem da ga nađemo, selo čini pet-šest grupisanih kuća. Na prvi naš poziv, Ljubiša (meštanin) se odazvao. Sredovečan je, nije star kako smo pretpostavljali da može biti jedini žitelj zabačenog sela. Vrlo rado je prihvatio da nas povede na lokacije koje su nas interesovale.
Prvo smo obišli mesto gde su bila rimska rudarska okna, na ivicama klisure plitkog Carinskog potoka. Od starih okana, videli smo samo jedan, skoro zatrpani otvor na (verovatno veštačkoj) zaravni uz potok, čiji deo je sada (ili od ranije) pretvoren u plitko tamno-smeđe blatno jezero. Spuštanje niz obraslu strminu je bilo dosta naporno, tako da smo se vraćali dužim putem, uz potok.
Na povratku smo snimili mesto na kome su bile topionice, gde i sada postoje gomile šljake (rudnici su radili i tokom 20. veka), snimili okolne, izvanredne pejzaže i nabrali gomilu pečuraka.
Nismo stigli da snimimo ostatke katoličke srenjovekovne crkve, već se smračilo. Nismo stigli ni do potesa Selište gde se nalazilo srednjovekovno naselje. Nije problem, sigurno ćemo svratiti ponovo.

Od starog grada nije preostalo mnogo. I to malo ostataka leži pod travom i šibljem i teško se razaznaje. Prepoznaje se mesto ulaza u gornji grad, zid kule sa desne strane ulaza i deo zida na suprotnoj strani platoa.
Negde na polovini ispona se nalazi široki plato sa velikom gomilom rasutog kamena za šta možemo pretpostaviti da je bio spoljni bedem tvrđave.
Pogled sa vrha je vredan penjanja, pruža se sa jedne strane na Brvenik i manastire Staru i Novu Pavlicu, a sa druge na put prema Brzeću.
Penjanje do vrha je relativno naporno, jer je strmina neprekidna. Ipak, najveći deo staze je vidljiv i čist, na svega stotinak metara pri kraju javlja se šiblje koje treba izbegavati.
Po pretpostavci Slobodana Milenkovića, istraživača-amatera iz Raške, u podnožju tvrđave se nalazio kamenolom, a po istoj pretpostavci, par vidljivih ostataka na istoj kosini brda su bili delovi transportnog sistema.

U selu Rakovac, u delu Dubovci postoje dva toponima: Grad, vrh od 1144m i Kulina, područje ispod grada, prema reci Jošanici.
U tom delu, sasvim blizu reke nalazila se kula, kao i još jedna naspram nje, u masivu Vitoš.
Ostataka starih objekata na navedenim lokacijama danas nema.
(informacija:Slobodan Milenković)

Ostaci vizantijske tvrđave iz 3. (?) veka, trajala kratko - do 4. veka.
Višeslojno nalazište.
Korišćena i kasnije, u tursko doba.
Prepoznaju se linije bedema. Bio je trougaoni sa stranicama cca 150 m.
(Dejan Buluć, Utvrđenje Gradina - Končulić kod Raške)
Podatak o tvrđavi je dobijen od lokalnog amatera istraživača. Lokacija nije upisana u registar, iako je službeno istraživana.
Radi se o manjem objektu i verovatno je u pitanju stražarska kula.
Dimenzije lokacije su 250 × 65m. Ništa od objekata nije sačuvano. Glavni materijal su bile opeke koje su meštani razvukli za svoje potrebe.
Jedini vidljivi trag je putni nasip - suva Podzida.
(podaci: Slobodan Milenković)
Mesto je obraslo tankim stablima i šibljem koje delimično ometa kretanje.
Na lokaciji se prema konfiguraciji terena i razbacanom kamenju mogu zapaziti:
- usek pred ulaskom u prostor tvrđave
- linija bedema
- komunikacije
- mesto gde su se nalazili zidani objekti
- mesto glavne kule.
Put do brda na kome se Gradina nalazi je solidan, asfaltni. Parkirali smo na malom prostoru ispred jednog domaćinstva. Bilo je mesta za tačno dvoje kola.
Pešači se par stotina metara pod usponom, nešto po zatravljenom putu, nešto po livadi, a pomalo i kroz šiblje. Usput se mogu videti kameni podzidi za nekadašnji put ka tvrđavi.
Detaljno smo obišli široki prostor tvrđave i pratili vidljiva obeležja nekadašnjih objekata u prostoru.
Na najudaljenijoj tački se nekada (verovatno) nalazila kula. Pogled sa tog mesta je izvanredan.

Na lokalitetu su vidljive osnove nekoliko objekata, a trasa bedema je delimično očuvana.
Ovaj lokalitet sadrži mnogo više objekata od velike tvrđave iznad Pazarišta, ali je i mnogo manji po površini. Zato istoričati i arheolozi i dalje debatuju o tome koji od ova dva lokaliteta bi mogao vizantijski Ras (antička Arsa)m s tim da manjkavosti obe lokacije impliciraju da prava lokacija još nije pro nađena.
Do Gradine se stiže relativno lako. Iz novopazarske banje postoji put koji kreće između rehabilitacionog centra i stare banje i kroz naselje se penje prema vrhu brda.
Posle kilometar i po, u otprilike najvišoj tački puta se sa leve strane vidi kupasti vrh brda i staza koja vodi do njega.
Sa vrha se vidi greben prema severozapadu, a u nastavku, sledeće brdo na kome se nalazi lokalitet Gradina.
Između dva brda je usek sa šumicom, koji se lako prolazi. Staza kroz šumicu je vidljiva i čista.
Problem su samo zadnji metri uspona na Gradinu, jer nema staze, a strmina je poželjni faktor svake brdske fortifikacije.

Potpuno je očuvana jedna kula - Kula Motrilja, zatim ostaci još dve kule i delovi bedema.
Na centralnoj površini tvrđave nalazi se uređeni gradski park, zvani Bedem.

Uspon do objekta kreće iz turističkog kompleksa u podnožju brda.
Staza uspona je obeležena i vidljiva. Uspon je na tri mesta od po sto metara srednje težak. Uspon je dug 950 m. Stazu je uradilo provatno preduzeće u čijem je vlasništvu hotel u podnožju.
Nedavno smo čuli (leto 2018) da je u pripremi izgradnja puta do Gradine kojim će se moći kretati i autobusi.
Sasvim slučajno, u povratku opazili smo stazu koja se odvaja od glavne i pošli njome. Na samo pedesetak metara dalje, naišli smo na pećine i ostatke zidanih objekata. Nigde nikakvog znaka niti obaveštenja.
Po povratku, saznali smo da se radi o isposnicama u steni i mestu na kome je nastalo Vukanovo jevanđelje, jedan od prvih dokumenata na srpskom jeziku.

Ovde je stolovala Jelena Anžujska.
Dosta veliki delovi građevine su dobro očuvani. Međutim, sa razdaljine se uočava jedino glavna kula, sve ostalo je prikriveno gustim zelenilom.
Pogled sa vrha je pravi doživljaj.
Krenuli smo peške od škole u selu Grubetiće. Išli smo seoskim putem do zadnjih kuća ispod grada, mesta gde počinje strmi uspon. Konstatovali smo da je put prohodan i da smo se mogli dovesti kolima kilometar bliže cilju.
Par stotina metara se ide kroz šumu i oko grupe stena bez vidljivih orijetira, tako da je teško pogoditi baš najkraći prilaz.
Uspon na zadnjih 200-300 m je vrlo zahtevan i opasan, obavezne su planinarske cipele i štapovi.
Ostaje pitanje - postoji li prilaz iz sela Vojkoviće, pošto je po google satelitskoj mapi strana koja se spušta prema putu u selu, skoro bez rastinja.

Na vrhu kupastog brda nalaze se ostaci utvrđenja
Nažalost, pristup na vrh ovog visa je zahtevan pošto ne raspolažemo terenskim vozilom. Odustali smo zato od potrage za eventualnim tragovima bivših objekata na vrhu i obroncima, zadovoljili smo se sa par slika sa rastojanja.


Nalazi se na vrhu visokog brda iznad magistralnog puta i Morave. Ostaci bedema su nedavno renovirani i konzervirani. Do lokacije vodi vidljiva staza.
Trvđava je nešto duga oko 230 metara, a pošto se nalazi na uskom grebenu, njena osnova se od pedesetak metara širokog prostora kod ulazne kapije postepeno sužava i formira trougao oštrog ugla na istočnom kraju.
Dok su na severnoj strani mahom očuvani bedemi i to u monumentalnoj visini, na južnoj ih skoro nema. Verovatno je velika strmina na toj strani osiguravala odbranu i bez posebno jakih zidova.
Ovoga puta vreme je bilo idealno, obišli smo bedeme celom dužinom.
Pri prethodnoj poseti, nismo imali sreće sa vremenom. U momentu kada smo parkirali pored restorana u čijoj je blizini početak penjanja prema kuli, počelo se spremati nevreme. Požurili smo da pobegnemo od kiše. Kiša nas je ipak stigla. Bio je to pravi potop koji je prestao tek kad smo se našli nadomak Knića.


Na mestu preistorijskog naselja (neolit i bronzano doba), nalaze se rimske utvrde i ranosrednjovekovni grad. Činjenice iz bogate istorije bačinskog atara odnose se pre svega na Đerđelin. (vikipedija)

Na ovoj lokaciji život se odvijao kroz mnogo istorijskih epoha, u praistoriji od neolita, pa preko Vizantije sve do srednjeg veka.
Istraživači su na ovom lokalitetu završili svoj posao. Potom su došli putari i prevaljali autoput preko arheologije.
Šteta što su bili tako brzi, nadao sam se da ću zabeležiti nešto od autentičnog ambijenta.

Tvrđava se prostirala oko celog uzdignutog platoa, a sagrađena je na ostacima antičkog grada. Za smrt poslednjeg branitelja, vojvode Prijezde i žene mu, vezana je poznata legenda.

Nalazi se na brdu 700 m od Morave.
Za okolinu Kruševca u gvozdenom dobu najveći vojno strateški značaj su imala utvrđenja Ukosa u Gradu Stalaću, Gradište u selu Praskovče iznad obale Južne Morave i utvrđenje Bogomoljište iznad Kukljina na obali Zapadne Morave.
Od ostataka postoji tridesetak metara bedema u visini 1.5 do 2 metra, ulazni prostor omećen nazanakama dve kule, kao i savršeno očuvani polukružni prostor širine desetak metara između dva (pretpostavljena) niza bedema.
Divan pogled na Moravu, odozgo (koliko se može kroz olistale mladice).
Do mesta se stiže prašnjavim putem iz Trubareva (makadamski, nije loš). Po prelasku nadvožnjaka nad prugom, posle nekih 400 m treba parkirati i poći na zapadnije od dva brda s desne strane. Najbolje je ići usekom između dva brda, pa pri vrhu - desno.
Uspon nije težak, ali treba se izboriti sa šibljem i grmljem.

Nalazi se na brdu Gradac, na 317 mnv.
U Spisku starih tvrđava u Srbiji (A. Deroko, 1950) postoji navod "Zemljani grad (Kukljin) - je utvrđenje udaljeno 10 km severozapadno od Kruševca. Danas postoje ostaci utvrde".
Na ulazu u selo Kukljin, tačno iznad velikog kamenoloma nalazilo se veliko utvrđenje iz starijeg kamenog doba.
U razgovoru sa arheolozima gradskog muzeja u Kruševcu obavešteni smo da u mestu Kukljin postoje samo ostaci naselja koje je postojalo od praistorije do srednjeg veka. Vidljivi nadzemni ostaci ne postoje. Seoski put prilazi do odbrambenih rovova utvrđenja.
Lokalitet sa ostacima praistorijskog do srednjevekovnog naselja nalazi se na ulazu u Kukljin iz pravca Kruševca, na brdu iznad kamenoloma.
Snimili smo navedeno mesto direktno sa puta, nismo trošili vreme na penjanje - uspon je veoma strm.

Grad je verovatno podigao ili dogradio knez Lazar.
Bio je prestoni grad do 1405. kada to postaje Beograd. Početkom 15. veka zauzimaju ga Turci u dva navrata, a zatim i Mađari. Od 1444. do 1454. kada ga konačno uzimaju Turci, bio je vraćen despotu urđu.
U okviru kompleksa su ostaci kule, ostaci bedema, crkva Lazarica koja je i najbolje očuvana, Narodni muzej, spomenik Knezu Lazaru, kao i osnove drugih objekata.
Arheološka istraživanja kompleksa su i dalje u toku.

Podignuta je krajem 14. veka.
U skorije vreme, pre nekoliko godina, prostor tvrđave je dopunjen postavkom koja je predstavljala ondašnji život na dvoru. Ima status spomenika kulture od velikog značaja.
Do tvrđave se stiže putničkim vozilom. Dobar deo puta je zemljani ili makadamski.

Arheološki kompleks čine ostaci kasnoantičkih objekata i ostaci bazilike iz doba ranog hrišćanstva
Po lepom vremenu kružni pogled po Srbiji i Kosovu

Na brdu iznd sela locirano je utvrđenje dimenzija 200
Nalazi se ili na mestu ili u neposrednoj blizini Devojačke stene.
Prema rečima meštanina Ljubisava Mitrovića, ostaci grada se nalaze na vrhu, kao i u podnožju brda.
Nalazi se na uniskom visu na 284 mnv.
Nalazi se na brdu 700 m od Morave.
Za okolinu Kruševca u gvozdenom dobu najveći vojno strateški značaj su imala utvrđenja Ukosa u Gradu Stalaću,
Gradište u selu Praskovče iznad obale Južne Morave i utvr
đenje Bogomoljište iznad Kukljina na obali Zapadne Morave
Jedini vidljiv objekt na lokaciji je kula, sačuvana u visini cca 3m, uz još par ostataka bedema ili drugog objekta.
Iako se kula nazire sa puta, a od atarskog puta koji vodi do obližnje šume nije udaljen više od 10 m, ipak smo je teško našli. Prilaz sa šumskog puta i pogled na kulu zaklanja gusto rastinje između i tek smo sledeći jedva vidljiv ugaženi trag sa puta kroz šiblje, nabasali na kulu.

Nalazi obuhvataju starije i mlađe gvozdeno doba, kasnoantički/ranovizantijski period, rani i pozni srednji vek, kao i novi vek.
Vidljivih ostataka nema, ima ostataka kamena i šuta. Otkopan je bedem, ranije u znatnoj visini, a sada, devastiran, ispod mivoa terena.
Bovan je bio administrativni centar šireg okruga pred dolazak Turaka, a i potom. Bio je branjen sa tri dobro postavljene utvrde:
- Kulina čiji ostaci su vidljivi na izlazu iz moravičke klisure,
- utvrda na naspramnom brdu Kitica
- Gradina Ljiljače, iznad samog mesta.
Ostaci su minimalni, nad visokom padinom stoje delovi jedne kule i bedema, visine 1 do 2 metra.
Put do ostataka vodi preko vrha stene ispod koje je manastir, zatim preko livade do šume koja nije preterano gusta. Straza je vidljiva, postoji i drveni putokaz za skretanje prema ostacima. Putokaz nije sasvim uočljiv.
Idući stazom kroz šumu, nisam primetio strelicom na daščanoj tabli obeleženo skretanje ulevo. Video sam je tek u povratku, posle dosta uzaludnog pešačenja. Ostaci grada su bili na vrhu strmine obrasle šibljem, udaljene svega 50 metara od staze kojom sam prošao.

Prema navodima arheologa koji su istraživali ovu lokaciju, ostaci tvrđave ne postoje - negde u prvoj polovini veka su poslužili kao materijal za izgradnju puta.
Ni meštani ovog sela, čak i oni, rođeni tridesetih godina prošlog veka, ne pamte tvrđavu. Jedino se sećaju priče svojih starijih da se tvrđava nalazila na obroncima Malog Jastrepca, na južnom kraju sela, "preko reke".
Marker smo postavili na pretpostavljenu poziciju u skladu sa ovim navodima.

Tvrđavi se lako pristupa. Kolima se stiže asfaltnim putem do na 200m od ulaza u tvrđavu.
Pristup na plato tvrđave ide kroz prirodni uski i dugački usek, koji je sigurno bio nepremostiva prepreka osvajačima.
Na vrhu su preživele dve kule, s tim što je jedna od njih, iz nepoznatih razloga, minirana 1999 godine. Po rečima meštana, miniranje je izvršeno dinamitom, sa zemlje, odnosno nije posledica pogotka rakete iz vazduha.
Ispod vertikalnih litica teče Svrljiški Timok, a njegovim kanjonom ide pruga za Knjaževac čuvena po broju tunela i mostova - i jednih i drugih ima preko 30.
Milena Ristić iz TO Svrljiga povezala nas je sa Dejanom Ranđelovićem iz Niševca. Dejan nas je proveo kroz Niševac i popeo na tvrđavu.
Usput smo saznali puno toga o samom selu Niševac, o istoriji i bogatstvu kulturno-istorijskih i prirodnih sadržaja ovog mesta. Mesto je vredno da mu se posveti ceo dan za obilazak.

Na terenu su istraživana dva objekta. Jedan je konzerviran i ponovo prekriven zemljom. Drugi, koji se nalazi u neposrednoj blizini, samo sa istočne strane puta, je bio otkopan. Vodič nam je rekao da je u pitanju kupatilo - terme.
Niševac, koji se vodi kao selo, izuzetno je interesantno mesto.
Atar sela je prilično velik, a u njemu se može naći mnogo arheoloških, istorijskih, etnoloških i prirodnih zanimljivosti.
Takođe je interesantno da je pre osnivanja Svrljiga Niševac bio okružno mesto, a prvi svrljižani su bili upravo meštani Niševca.

U podnožju kule Železnik na jednom mestu cveta crveni božur.
Oko kule se intezivno radi na uređenju pristupa, stepeništa sa rukohvatom.
Od kule do izletišta Vidrište uređuju se staze i mesta za odmor.

Od celog utvrđenja, danas se mogu videti samo ostaci apside pripadajuće bazilike. Osim toga, na pojedinim mestima se mogu ispratiti linije bedema.
U neposrednoj blizini lokacije se nalazi "Jovina jama", mesto na kome se intenzivno kopalo u potrazi za legendarnim, zakopanim, blagom.

Pošto se vila nalazi u neposrednoj blizini tvrđave, mogla je pripadati samo nekom vrlo visokom dostojanstveniku. A pošto je postojala ili građena baš u vreme života cara Konstantina, velika je mogućnost da je vila pripadala baš njemu ili njegovoj porodici.

Prostor obiluje sadržajem iz mnogo epoha. Tu su: ulazna kapija, hamam, rimske terme, vizantijska ulica, Bali-begova džamija, lapidarijum, ostaci bazilike, barutane u spomen kosturnica. Zatim - savremeni spomenici, gradska bašta, turistička prezentacija i solidna ugostiteljska ponuda. Na samo par koraka od tvrđave je (rimska) Vila sa oktogonom, za koju postoji mogućnost da je Konstantinov rodni dom. Tvrđava ima status spomenika kulture od velikog značaja.

Celo brdo, osim dela grebena, je pod gustom šumicom i pod trnjem.
Osim rasutog kamenja i konfiguracije terena koji na par mesta, moguće, ocrtavaju liniju bedema i komunikacije, druge ostatke je teško naći.
Teškom mukom, kroz šiblje i trnje smo se probili do vrha brda, a tamo smo zatekli malo toga.
Našli smo usečenu putanju koja je mogla biti prilaz tvrđavi, kao i ovalni prostor na njenom kraju na vrhu, moguće kulu na ulazu.
Nešto rasutog kamenja po uzdignutim linijama terena su verovatno delovi bedema.
Meštani kažu da se veliki objekt, ranije snimljen kao dobro očuvan, urušio i da je na tom mestu sada gomila kamenja. Mesto nismo uspeli naći.

U blizini sela Jelašnice odnosno delu Jelašničke klisure kroz koju je išao srednjevekovni put za Pirot na lokalitetu Kulina I i II, Šanac, Velika i mala Crkvica, Građenica, Spomenik, lađište i Gradac nalaze se ostaci koji pripadaju manjim utvrđenjima i kulama.
Takođe, iznad samog ulaza u klisuru (Ždrelo), u ataru sela Čukljenik, na lokalitetu Kulina, postoje ostaci zidova i kada uklesana u kamen sa par kamenih stepenika (Utvrđenja Niša i okoline, Vladan Stojiljković 2012).
Pronašli smo kadu uklesanu u stenu, kao i mesto gde se nalazila jedna od kula na suprotnoj strani klisure.
Takođe, naš vodič nam je pokazao i kamen koji je verovatno obeležavao tgrasu rimskog puta.

Jedini vidljivi ostatak grada je linija bedema koja je obeležena/konzervirana slojem tucanog kamena širine 2 metra. Linija je nepravilnim polukrugom štitila pristup sa tri strane, dok je zapadnu stranu (verovatno) čuvala velika strmina. Ulaz u tvrđavu, sudeći po konfiguraciji terena, nalazio se na najjužnijoj tački bedema.
Odmah ispod brda nalazi se izletište Gradac opremljeno drvenim klupama u hladu lepe šume.
Za pristup je najmanje strm pravac od izletišta Gradac, tj. severoistočna strana brda. Tu je problem gusto šiblje na pojedinim mestima, ali to u ovom momentu (2019. godina) još nije prevelika teškoća.

Naselje nastalo u 3. veku kao rimsko poljoprivredno gazdinstvo, živelo je sve do 8. veka, odnosno do upada Slovena. Predstavlja arheološko nalazište od izuzetnog značaja. Lokalitet je već duže vremena zatvoren zbog rekonstrukcije (2019.). Radi se krovna konstrukcija kojom će lokalitet biti zaštićen od padavina.
Nismo imali sreće, lokalitet je zatvoren zbog rekonstrukcije. Radi se krovna konstrukcija kojom će lokalitet biti zaštićen od padavina.
---
Najnovija vest: početkom 2023. godine, lokalitet je ponovno otvoren za publiku.

O tvrđave je preostao samo bedem na jednoj strani.
Pristup tvrđavi je uređen, ali se, očigledno, ne održava svakodnevno.
Od parkinga pored restorana do koga se dolazi kolima, prema vrhi vodi popločana staza sa osvetljenjem i klupama uz put.
Pedesetak metara ispod tvrđave izrađeno je nadsvođeno odmorište za par desetina ljudi.
Pogled sa brda na kome je tvrđava je bolji od svih vidikovaca u okolini Niša, a ima ih dosta i svi su zanimljivi.
Pored pešačke staze do vrha ide i zemljani put kojim može proći terenac, a i poneko putničko vozilo.

Vlasnik na svom imanju otkopao ostatke crkve i bedema

Prema navodima arheologa iz pirotskog muzeja naziv objekta je poznat, ali nema nikakvih ostataka niti je poznata njegova tačna lokacija.
Objekt je potpuno renoviran i otvoren za posete 2019. godine.
Stari grad deluje izuzetno atraktivno. Gornji grad je mala tvrđava, ali je sav u kulama, stepenicama i prolazima.
Okolni park je izuzetno prijatno mesto.

Bugarska tvrđava; ostaci utvrde.
Po rečima upućenih ljudi iz Pirota, tvrđava se nalazi iza grebena koji se uzdiže iznad reke Temske u visini brane HE Temska.
Da bi se došlo do pretpostavljenog mesta tvrđave, mora se proći kroz prostor HE.
Nažalost, nismo dobili dozvolu da prođemo. Dežurni radnik nam je objasnio da je nedavno došlo do promene vlasništva nad HE i da je od tada zabranjeno ulaženje, prolaženje i snimanje unutar prostora hidrocentrale.

Građen je krajem 19. veka kao odbrambeni objekt, odnosno skladište, za slučaj napada iz pravca Bugarske.
Danas je samo turistička atrakcija. Oko utvrđenja je uređeni prostor - izletište.

Ostaci crkve. Ranije se okupljao narod za dan nekog sveca. Nalazi se na granici atara sela Vojnici.

Kale se nalazi uz selo Obrenovac, sa suprotne strane autoputa u odnosu na selo Gojin dol. Lokaciju je sada teško naći jer je postala deo okolne prašume, koja je još okružena bedemima trnja. Na lokaciji se prepoznaju osnove dve kule, deo prolaza i deo linije spoljnih bedema.
Uz trasu Koridora 10 otkriven je još jedan arheološki lokalitet - raskrsnica puteva iz rimskog doba. Jedinstveno otkriće pružilo je mogućnost da se prouči kako su Rimljani rešavali ukrštanja puteva.

Nalazi se na nižem od dva naspramna vrha istog brda koja razdvaja usek (moguće veštački).
Zaravan na kojoj se nalaze ostaci utvrde, ovalnog je oblika, otprilike 60 puta 30 m.
Prepoznaju se prilaz i ulaz u objekt, kao i prolaz dužinom tvrđave. Vidljivi su ostaci kule, bedemi na par mesta, kao i kamenom ograđen otvor (bunar?).
Informaciju o ovom mestu nismo našli na internetu, na njega nam je ukazao meštanin, Dejan Radosavljević Beli.

Ovo je neproverena informacija.
U Donjoj Bresnici smo obavešteni o postojanju ostataka starog naselja na području mesta Krnji Grad. Takođe i o legendi koja opisuje nekad gusto naseljeno područje rečima da je "...mačka išla sa krova na krov od Bresnice do Krnjeg Grada" (Dejan Radosavljević - Beli, Donja Bresnica).
Kako smo bili u vremenskom tesnacu, ostavili smo proveru ove informacije za sledeću posetu.

Tvrđava je podignuta još za vreme Rimljana. Nalazi se na brdu koje dominira udolinom Prokuplja. Isto brdo je posvećeno razonodi i rekreaciji meštana. Do vrha, odnosno do restorana se može doći i kolima, ali je mnogo ugodnije prepešačiti široko, senovito stepenište od podnožja.
Sa bedema tvrđave i sa terase restorana se pruža izvanredan pogled na grad i kotlinu.
---
Ispod tvrđave, a pri kraju kosine koja se završava ravnom obalom Toplice, nalazi se Vodena kula. Pristupa joj se pešačenjem uz obalu reke.
---
Takođe, par stotina metara dalje, Toplica pravi prirodni fenomen, tzv. topličku epigeniju. Radi se o tome da se formiraju kotrljajući talasi koji na površini imaju obrnuti smer, pa se čini da deo toka teče uzvodno.
---
Na samom kraju asfaktnog puta, pred samim ulazom na praking restorana, pronađeni su ostaci velikog srednjovekovnog ili antičkog objekta. Put je zatvoren, istraživanje se radi.
Do restorana na vrhu se može i kolima.
Može se i stazom (stepenicama) do vrha, što zahteva jedan dobar napor.
Takođe, postoji i trim staza oko brda.

Nalazi se ispod brda na kome je prokupačka tvrđava, u zoni obale reke Toplice.
Jedan ugao kule je vrlo oštećen.
Kuli se može pristupiti pešačkom stazom koja počinje stepenicama u blizini Latinske crkve. Uređena staza vodi do mesta gde se seče sa prugom, a potom se ide utabanim putićem kroz šumicu na obali reke.

Sve što je ostalo od kule, vidi se na ovoj slici - deo bedema ne veći od 2 kv. metra.

Ranovizantijski grad, po veličini sličan Caričinom gradu.
Vidljivih ostataka je malo, ali se na površini terena ocrtavaju spoljašnje dizmenzije, ako i pravci komunikacija unutar bedema.

Od zidanih bedema skoro da nema tragova, iako se na slikama sa ranijih iskopavanja vidi da su postojali.
Meštani potvrđuju da su seljaci ostatke bedema iskoristili prilikom izgradnje puta.

Ostaci crkve Svetog Pantelejmona su vidljivi i konzervirani.
Po rečima meštana, ostaci (minimalni) bedema srednjevekovne tvrđave, vizantijske ili srpske, nalaze se na brdu iznad crkve.
U blizini se nalazi zavetno drvo.
Ostatke tvrđave nismo stigli da potražimo - već je počinjao sumrak.

Nalazi se na grebenu brda koje se izdiže iznad puta prema selu Rudare. Podigla je u 15. veku Mara Branković, žena Mehmeda 2. Ostaci Gornjeg grada su delovi bedema i osnove par objekata. Prilaz je neobeležen, gusto rastinje pokriva celo brdo, a pošto je to i lovno područje, vodič je neophodan.

Do objekta iz centra sela ima manje od 600 m pešačenja, od čega oko 200 m dobre strmine. U zavisnosti od vremenskih uslova, putničkim vozilom se može prići do prve veće strmine i time smanjiti pešačenje na pola.
Terensko vozilo može da izgura do kraja.
U planu je popravka puta i uređenje mesta za normalan pristup i parkiranje.
Postojeći šumski put vas dovodi do bedema sa severozapadne, veoma strme strane.
Nikako nemojte pogrešiti i tu početi uspon preko bedema.
Pedesetak metara ranije, od puta se odvaja manji (izgleda lošije!) put koji se produžava u jedva vidljivu stazu, a kojim se objektu prilazi sa istočne strane, sa koje nema nikakve prepreke za prilaz.

U blizini groblja između Gornjeg i Donjeg Nerodimlja (desetak metara severno od crkve Sv. Nikole) nalaze se ostaci srednjevekovnog grada Nerodimlja sa ostacima crkve sv. Nikole.
Ima status arheološkog nalazišta od izuzetnog značaja. Veća je po obimu i sadržaju od nekih mnogo posećenijin lokacija u Srbiji. Razlog slabije posete su udaljenost od glavnih puteva, kao i loše pristupne saobraćajnice.

Na mestu arheološkog lokaliteta nalazi se i crkvište koje lokalno stanovništvo povremeno posećuje. Još tokom 70-tih godina prošlog veka na ovom mestu su se održavali urđevdanski sabori. Sada su slični događaji potpuno zamrli.
Ispostavilo se da za pristup lokalitetu treba potrošiti mnogo više od vremena koje smo predvideli. Zato smo samo markirali poziciju brda na kome se lokalitet nalazi, a obilazak ostavili za sledeći put.
Vratićemo se opet, Toplica je izuzetno zanimljiv i bogat znamenitostima kraj.

Nalazilo se na uzvišenom platou do koga se prostire seosko groblje. Plato je ravan i bez šiblja koje je osvojilo sve strmine oko platoa. Može se prepoznati dokle se utvrđenje prostiralo, ali se ne primećuju tragovi bedema.
Na platou nekadašnje tvrđave sada se nalazi samo stara crkva.

Na lokaciji je vidljiva samo crkva novijeg datuma, sagrađena na temeljima starije.
Slabo vidljivi ostaci bedema tvrđave, prema rečima meštana, nalazili su se u neposrednoj blizini, sa južne strane. Taj deo terena ne samo da je izuzetno strm, već je i potpuno urastao u zeleni gustiš, tako da je potpuno nepristupačan.
Snimili smo samo deo stene sa severozapadne strane koji ilustruje strateški položaj brda na kome se tvrđava nalazila.
Ispod brda se danas nalazi rudnik mermera.
Prilikom prve posete stigli smo u sumrak, slike nisu kvalitetne.

U zapadnom delu Leskovačke kotline, prvoj celini pripadaju dva utvrđenja, jedno na Brajšorskom visu (kat. 170), a drugo na lokalitetu Kuline ili Jeriningrad u Lecu (kat. 182). Za fortifikaciju na Brajšorskom visu nedostaje bliži opis. Više podataka ima za utvrđenje na brdu ispod kojeg se spajaju Lecka i Rudnička reka, severozapadno od Leca (kat. 182). Tu se može ispratiti kontinuitet utvrđivanja od praistorije do srednjeg veka. Ova fortifikacija je nepravilne osnove, približne površine 80 dž 45 m, okružena odbrambenim rovom. Vidljivi ostaci bedema, debljine oko 3 m, građeni su od lomljenog kamena vezanog krečnim malterom (sl. 33). Odavde potiču nalazi iz eneolit-skog perioda, zatim novac Konstantina I, fragmenti ke-ramičkih posuda, ali i ostaci peći za topljenje rude.
Eneolitska bakarna sekira nađena u blizini okna ukazuje na značaj rudarstva na ovom prostoru od praistorije do danas. Utvrđenje u Lecu, na lokalitetu Kuline, sigurno se može dovesti u vezu sa rudarstvom i svakako je bilo važno u zaštiti rudarskih revira.
(Sonja Stamenković: Rimsko nasleđe u Leskovačkoj kotlini)

Na lokaciji se mogu uočiti: linija bedema u dužini tridesetak metara, nekoliko gomila rasutog lomnjenog kamena i više rupa iskopanih od "arheologa amatera". Dublje od tridesetak metara se ne može proći od guste vegetacije.
Ostaci se nalaze tridesetak metara ispod releja, svega par metara udaljeni od šumskog puta, ali ih je veoma teško pronaći ukoliko nemate pravu informaciju. Gusto šiblje i trnje pored puta onemogućavaju da se sa puta vidi više od par metara u stranu.
Na sreću, samo malo proređeno rastinje na jednom mestu nas je uvelo pravo do velike stene ispod kojih smo zatekli prvu gomilu rasutog kamena. Dalje je bilo lakše.

Na ovom lokalitetu pronađeni su metalni predmeti od izuzetnog značaja za nauku.
Lokalitet sadrži tragove naselja iz neolita, bakarnog, bronzanog i gvozdenog doba, iz rimskog, vizantijskog i turskog perioda.
Od svega navedenog, na lokaciji je vidljiv (jedva) samo deo konzerviranog bedema i to je jedino od arheologije što smo mogli da snimimo.

Lokacija je potpuno urasla u zelenilo. Kule i bedemi, očuvani u visini 1 do 2 metra, jedva se naziru.
Na lokaciji su nađeni i delovi bedema iz predrimskog vremena.
Iako je skoro očigledno da se toponimi Skobaljić Grad i Zelen Grad odnose na isti lokalitet, nigde nisam našao informaciju o vezi ova dva termina.
Nije teško popeti se do grada. Ako se auto ostavi kod hotela Vlaina, treba prepešačiti oko 400 m do početka kanala (jaza) koji snabdeva hidroelektranu vodom. Kanal uz blagi pad ide ivicom stene oko 1 km. Pedesetak metara pre kraja kanala (vidi se kućica na kraju) treba potražiti prolaz naviše i popeti se (tridesetak metara) na šumski put koji prolazi ispod grada. Negde pre kraja tog puta vidi se utabana uska staza prema vrhu. Tim putem se stiže do vrha posle stotinak metara srednjeg uspona.

Iz spiska starih gradova u Srbiji, Aleksandra Deroka.
Deroko je preuzeo podatke od Milićevića (M. Milićević, Kraljevina Srbija, Beograd 1884.). Na strani 23 stoji: "U hataru sela Pečenjevca, na mestu Dobroj Glavi, ima porušeni gradić koji se zove Dobra Glava. (Informacija: Julijana Pešić, kustos arheolog Narodnog muzeja u Leskovcu)
Ova lokacija do sada nije istraživana. Na lokaciji postoji nekoliko nevelikih gomila kamenja, verovatno ostaci bedema i ulazne kapije. Prostor koji ispinjavaju ostaci iznosi 300 puta 100 m (vrlo slobodna procena).
Pošto istraživanja nisu rađena, sve iznete procene potiču od arheologa "amatera".
Inače okolina Surdulice obiluje neistraženim ostacima starih naselja i tvrđava. Prema rečima meštana postoje minimalni ostaci:
- ispod Strešera, prema Gornjim Romanovcima, rimski (?),
- ispod sela Božica prema Romanovcima,
- iznad manastira Palja, rimski (?)
- selo Bitvrđa, potes Straža kod HE1, velika i mala tvrđava, rimska (?); Straža ima male kule, a mesto na Čemernoj se zove Kula,
- ispod mesta Bukova glava na Vlasini,
- kod Kijevca, uzvišenje između dva potoka,
- selo Jelašnica, nađeni su srebnjaci Marije Terezije.

Tvrđava se nalazi na par kilometara severno od Vranja, na pedesetak metara od magistralnog puta. Zaklonjena je od očiju, a malo mesta za parkiranje nalazi se u jednoj oštroj krivini gde se od glavnog odvaja zemljani put ka tvrđavi. Osim uskog prilaza, sa svih strana plato se završava vrlo strmim ili okomitim stenama. Građena je u 13. veku.
Vrlo neobičan odbrambeni objekt. Nalazi se na uskom trouglastom platou, stešnjen između dva brda, od jednog odvojen vrlo uskom klisurom reke. Ima visoki bedemo sa jedne i neveliku strminu sa druge, dok je pitanje na koji način se branila strana prema kanjonu rečice i drugom brdu koje se, takoreći moglo rukom dohvatati. Jedina je pretpostavka da je i taj greben bio deo utvrđenja, ali vidljivih naznaka nema.

Na području same Vranjske Banje ima više mesta na kojima su vidljivi minimalni tragovi starih naselja i na kojima su vršena istraživanja.
Međutim, pošto se susedno selo zove Izumno, logično je da lokaciju treba tražiti u tom mestu.
Niko u mestu nije znao za lokaciju pod nazivom "Izom".

Naselje je postojalo tokom dugog perioda, od kasnog bronzanog doba sve do helenističkog.
Tvrđava verovatno potiče iz kasnijeg perioda (srednjeg veka?).


Istražen je samo deo arheološkog nalazišta od ukupno 70Ha.

Naslovna strana