|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Veliki prostor manježa - bivše vojne jedinice za konjičku obuku, iskorišćen je za umetničku galeriju.
Prostor kao da je namenjen prezentaciji skulptorskih radova.
Ima puno mesta, postavka nije zbijena, tavanica je visoko, prostorija "diše", a prozori, takođe visoko postavljeni, bacaju svetlo na figure, a ne i u oči postilaca.
Kompleks Mini Jugoslavije se nalazi u turbulentnom stanju - prihodi ne pokrivaju troškove, pa se dugovi namiruju prodajom delova poseda. Svakodnevno dežurstvo nije organizovano.
Kompleks Mini Jugoslavije smo zatekli u jadnom stanju - prostor se očigledno ne koristi, oprema je zapuštena ili propala.
U zgradu nismo ni ulazili - bila je zakatančena.
Ovih dana (početak 2018) čitam vesti da se kompleks obnavlja i - radujem se.
Nalazi se u poslovnoj prostoriji koja je deo mesne pijace. Prostor je tesan za ovoliku zbirku, posebno ako muzej poseti veća grupa.
Sa koliko žara i posvećenosti su nam sestre Pudar prezentirale svoj muzej i delove zbirke, to je bio doživljaj sam za sebe.
Njih dve sigurno zaslužuju veći prostor i bolje uslove za rad ovog jedinstvenog muzeja.
Veliki broj traktora svih epoha.
Nekoliko parnih mašina.
Nekoliko starih modela automobila.
Radio aparati predratni i poratni.
Postavka starih zanata.
Skoro sve stare mašine kompletirane.
---
Duško Popov, čuven kao prototip za tajnog agenta Džejms Bonda 007, rodio se na ovom imanju pre nego što ga je njegova porodica prodala familiji Žeravica. Rodna kuća više na postoji, ali je u susednoj iz tog vremena, odskora postavljena fotodokumentacija - njegov život i pregled strane štampe.
Kolikogod da sam priča čuo pre posete, ipak sam bio zatečen sadržajem muzeja.
Jedna od najkompletnijih etno postavki koje smo obišli.
Cela seoska kuća sa velikim dvorištem namenjena je isključivo postavci muzeja. Vlasnik ne živi u njoj, kupio je kuću isključivo za prezentaciju svoje zbirke.
Gospodin Petraš je još u mladosti počeo sa skupljanjem odeće, posuđa i drugih predmeta iz svoje okoline. Računa da ih sada u zbirci ima preko 7000 (!). Neverovatno je posvećen, sistematičan i preduzimljiv u svom poduhvatu.
Zato ovde, što nam nije običaj, ostavljamo i kontakt: (013) 667 -372, (064) 428 09 02, Lenjinova 11, Padina, info@etnomuzejpadina.info
Živopisnost slovačke narodne nošnje. Oprema devojačka i oprema udatih žena.
Nostalgija za danima detinjstava, kada su mnogi od izloženih predmeta bili deo inventara i u kući moje porodice.
U nevelikoj sobi porodične kuće izložena je ogromna faktografija vezana za dolazak i boravak ruske "bele" emigracije, kao i za kasniji život ruske zajednice u Jugoslaviji.
Bela Crkva bila je od strane kralja Aleksandra određena kao odredište za veliki broj emigranata, pošto je raspolagala znatnim kapacitetom napuštenih austrougarskih objekata. U njoj je bilo smešteno 2500 Rusa, od kojih su mnogi ostali i proveli tu čitav životni vek.
Za kratko vreme od domaćina, Vladimira Kasteljnikova čuli smo neverovatnu priču o zajednici danas kod nas potpuno zaboravljenoj.
Mnogi od emigranata su ostavili i svoje potomstvo, koje, nažalost, sve manje pamti i održava vezu sa korenima.
Vladimiru svaka čast na angažovanju da se što više istorijskih podataka zapamti i uspomena održi.
Čuli smo i deo lične priče vezane za roditelje, njega i njegove žene, a koji su bili značajne ličnosti.
Zbirka sadrži preko 80 modela najpoznatijih svetskih proizvođača. Obuhvaćena je skoro cela istorija, počevši sa modelom iz 1926. godine. Svi modeli su u sjajnom stanju.
Nisam veliki ljubitelj motoristike, ali ovo što sam video je, pre svega prevazišlo očekivanja, a zatim podstaklo prisećanja na mlade dane i tadašnju tehniku, a zatim i fascinaciju razvojem tehnike u svim domenima.
Stara kuća, koja je deo kompleksa, građena je 1763. godine. Novija je građena početkom 20. veka, od 1903 do 1909.
Sve pripadajuće ekonomske zgrade, uključujući i vinski podrum, stare su između 100 i 200 godina.
Kompletan nameštaj u staroj kući je iz 19. veka. U najstarijoj prostoriji, kuhinji/odžakliji smešterna je mala postavka predmeta domaćinstva i alatki slične starosti.
Pored vredne zbirke odevnih predmeta, najvažniji u muzeju su Sveto pismo, retko izdanje iz 1903. godine, retka ikona Svetog Stefana, verovatno potekla iz nekog sibirskog manastira i vezeni stolnjaci doneti sa Kosova pretpostavlja se još u vreme velike seobe.
U vinskom podrumu može se degustirati ili kupiti nekoliko vrst domaćeg vina.
Veoma ljubazni i razgovorljivi gospodin Stajić (doneto prezime Krstajić moralo je biti promenjeno, reč KRST je bila nepoželjna tadašnjim vlastima), učinio je da nam više od sat vremena boravka proleti u trenutku.
U hodniku stare kuće, kao dokaz o starosti objekta, keramičke pločice poda kod ulaza u sobu su ulegle za nekoliko santimetara. Nisu utonule, komentariše domaćin, već su izlizane!
Celo korito Dunava prostire se pod vašim nogama na ciglo 80 metara dužine, a prati ga popločana staza. Maketa je rađena u svrhu ispitivanja tokom projektovanja brane na Đerdapu.
Na području opštine Inđija, kao i nekih susednih opština, pronađen je veliki broj lokaliteta za koje je utvrđeno ili se sa razlogom pretpostavlja da su ih naseljavali Kelti.
Lokaliteti su dali veoma preciznu sliku ondašnjeg života, tako da je ova replika, iako prvenstveno namenjena turistima, vrlo verovatno veran odraz kulture koju treba da predstavi.
Postavka predstavlja raznovrsne objekte - stambene, zanatske i kultne, na dovoljno velikom i autentično uređenom prostoru. U malom izlogu može se videti i odeća, tačno onakva kakva je nađena u nekropolama.
Pre oko godinu dana imali smo sreću da se ovde nađemo dva dana po prvom otvaranju, ali i nesreću da je za Keltsko selo to bio neradni dan.
Ovaj put sve je bilo u redu, ušli smo.
Muzej hleba je jedan lični, porodični i umetnički prostor posvećen proizvodnji osnovne životne namirnice.
Sadrži postavku svih faza i svih potrebnih alata od setve do žetve žitarica, zatim kućne rekvizite za pripremu i pečenje hleba, kao i modele hlebova kako običnih tako i onih za svečane prilike.
Posebna atrakcija muzeja je sam vlasnik, Jeremija, slikar. Živopisni, agilni i aktivni domaćin, rad da ispriča svaku pojedinost o sadržaju muzeja, takođe i svoje susrete i doživljaje - a bilo ih je, pošto su muzej obilazile mnogobrojne visoke delegacije.
Posete - samo po najavi.
Postavka muzeja nije samo bogata. Vlasnik-umetnik je od predmeta koji čine sadržaj napravio intrigantnu igru oblika i ritma. Pravi izazov za ljubitelje fotografije.
Jedan ne mnogo upadljiv ulaz u velikoj službenoj zgradi ni najmanje ne nagoveštava sjajnu zbirku.
Kratka istorija pošte u Srbiji i cela priča o razvoju telefonije izložena je po salama i dugačkim hodnicima muzeja. Sadrži makete, fotografije i primerke od prvih zgrada poštanske službe i prve ručne centrale sa desetak priključaka sve do početka digitalne ere.
Relativno mali prostor muzeja verovatno ne sadrži sve što je u njega moglo da stane, hala je popunjena do zadnjeg santimetra. Izloženi su zanimljivi modeli iz svih faza razvoja auto industrije.
Viktor Kiš se sprema da otuđi i otseli veliki deo zbirke. Za uzvrat, namerava da naseli galeriju radovima umetnika vajara sa raznih strana Balkana.
U klubu se održavaju džez večeri.
Jednom godišnje na celom prostoru - festival.
Impresivna galerija u betonskoj hali, a i ispred hale.
Otvoren je 1977. godine, a fond nuzeja je činila lična zbirka umetničkih predmeta bračnog para Pečar - Zagorac.
Jedina je postavka zasnovana na umetnosti Afrike u čitavom regionu, odnosno na prostoru Jugoslavije.
Muzej se nalazi u okviru poseda porodice Petrović.
U okviru poseda nalazi se i Kuća domaćeg čaja. Završava se apartman za smeštaj, a veliki prostor između objekata je ceo popunjen biljno-cvetno-kamenim aranžmanima.
Na ivici proplanka, smešten je kružni natkriveni prostor za odmor i posluženje.
Zbirka i postavka su izuzetno interesantne i reprezentativne. Sadržaj postavke se može porediti sa svim drugim značajnim zbirkama u zemlji.
Muzej i ceo posed ostavljaju jedinstven utisak, ali je gospodin Petrović - Peca biolog, svojom autoritativnom pričom, doživljaj sam za sebe.
Velika zbirka poljoprivrednih mašina - traktora, vršalica, kombajna i drugih mašina slične namene, nalazi se na posedu do porodične kuće.
Zbirka nije priređena za publiku.
Pojedini primerci se izlažu na sajmovima, a obavezno u okviru Sajma poljpprivrede u Kragujevcu.
Muzej je aranžiran u okviru stare željezničke stanice sa sačuvanim peronima i okretnicom za lokomotive.
Izloženo je nekoliko lokomotiva od kojih i jedna iz sastava partizanskog oklopnog voza. Tu su takođe i autentični stari vagoni i željezničarske mašine.
U postavci muzeja su i primerci stari 150 godina. Jedan je skoro unikatni - na svetu postoji samo još jedna istog tipa.
Radovi Miladina Lekića predstavljaju duhovitu stilizaciju seoskog života i življa, u drvetu, kamenu i gipsu.
Galerija je radni i prodajni prostor. Ne postoji stalna postavka, sve što je izloženo, prodaje se.
U samom centru sela nalazi se mali muzej, sa lepom postavkom.
Ispred, kip pletilje u radnoj pozi.
Mali muzej - jedna sala sa faktografijom i nekoliko uzoraka pletene odeće, izaziva veliku nostalgiju kod nas koji pamtimo zlatna vremena naše države. Tu su uzorci visoke mode, poznati kreatori, maštoviti dezeni, slike seljanki - pletilja, sve u vreme kada je sve išlo uzlaznom linijom.
Galeriju, po smrti slikarevoj, održavaju i upotpunjavaju svojim slikama njegove ćerke.
Pored glalerije, u kompleksu koji čine četiri etno objekta, nalaze se i apartmani, radionica za izložbe i kurseve, lepo dvorište i kafić.
Božidar Kovačević je, kao izuzetno produktivan umetnik, ostavio brojne slike za sobom, pored drugih aktivnosti u koje spada i gradnja ovog ambijenta.
Zet Božidarev, gospodin ..., proveo nas je kroz galeriju i objekte kompleksa, posedeo sa nama uz kaficu i opisao nam rad slikarev i rad porodice na održavanju i proširenju aktivnosti.
Vrlo inspirativno i sadržajno mesto, plod neverovatne preduzimljivosti i talenta jednog čoveka. Pored značajne zbirke slika, nameštaja, posuđa, kao i srednjevekovnih upotrebnih i borbenih predmeta, u muzeju postoji i kolekcija dokumenata urađenih izvanrednom kaligrafijom.
Detaljnije:
- Muzej
posvećen pojedinim odrednicama istorije Srbije. Postavka u nekoliko prostorija sadrži veliki broj predmeta, većinom replike, ali se nađe i po neki original. Postavka ikona i kandila se sastoji od originalnih unikatnih komada. Jedna od najatraktivnijih je knjiga prepisa srednjevekovnih i novijih istorijskih dokumenata, koja sadrži i nekoliko listova Miroslavljevog jevanđelja, kao i Dušanovog zakonika.
- Kafić
u pokrivenom prostoru ili na otvorenom, kako vama odgovara.
- Restoran
radi samo po najavi (dan ranije).
- Skulpture
po celom prostoru, na travi, na postamentu, pod tremom, ... Ljudske figure, orlovi, ...
- Tronovi
drveni, kameni; replike.
- Etno objekti
pravi, izmišljeni; bure za spavanje.
- Konj
višenamenski.
- Pulin, jarići i šuma...
Zaista neobično mesto, zaista neverovatna energija.
Prva mašina dobavljena i ovde instalirana služila je za upredanje gajtana. Gajtani su, kao deo odevnih predmeta, služili za ukrašavanje, ali i za "prezentaciju"; što više gajtana - to bogatija odeća.
U sastavu muzeja su "gornja" zgrada - vodenica i gajtanara, pretvorene delimično u muzej, delimično u mesto okupljanja, i - "donja" zgrada, cela iskorišćena za muzejsku postavku.
Stigli smo po isteku radnog vremena, pa smo računali da ćemo snimiti par fotki i krenuti dalje.
Tek što smo počeli, iz susednog dvorišta, preko plota, bili smo upitani za razlog posete. Nije prošlo ni pet minuta, stigao je kustos i mi smo bili usluženi obilaskom muzeja i krajnje zanimljivom pričom.