|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|
Ostatke predstavlja konzervirana osnova nevelike crkve iz (pretpostavlja se) prve polovine 18. veka.
U okolini crkve je konstatovano više naselja iz srednjeg veka, a uz samo crkvu se nalazi nekropola iz istog vremena. Pošto se parcela uz crkvu obrađuje, često se na površini mogu naći iskopane ljudske kosti.
Zatekli smo par kostiju davnašnjih pokojnika na postolju krsta.

Iskopine su prekrivene zemljom, tako da se na njivi pored stuba 76 ne uočavaju lokacije sondi.

Od utvrđenja danas ne postoji nikakav trag. Na Ribarskom trgu podignut je spomenik kao podsetnik na nestali istorijski objekt.

Nalazi se između zadnjih seoskih kuća u glavnoj ulici.
Lokalitet je nedavno temeljno istražen. Na lokaciji se uočavaju osnove objekta (verovatno bazilike) i iskop nevelike nekropole. Po rečima meštana koji je radio na ispomoći arheološkoj ekipi, sveštenici manastira su verovatno stradali prilikom najezde tokom 9. ili 10. veka.
Imali smo sreću da u pustim ulicama sela nabasamo na pravog čoveka za informaciju. Odveo nas je do lokaliteta, njegova je kuća baš uz njivu sa ostacima, a on sam je pomagao u radu arheolozima.
Tako smo saznali puno interesantnih detalja, a uz to i njegove stihove posvećene postradalim sveštenicima.

Veliki značaj ovom nalazištu daje činjenica neprekidnog života kroz desetine vekova - od bronzanog doba pa do srednjeg veka. Po tome se može svrstati u najpoznatija nalazišta na našoj teritoriji. Lokalitet je istražen i vraćen u početno stanje, sada je to njiva koja se redovno obrađuje.
Na njivi na kojoj su vršena istraživanja iskop je prakriven i njiva se obrađuje.

Utvrđeno je da se na prostranoj banatskoj zaravni nalazio zemljani bedem koji je opasivao prostor od 1 - 1,5 km. Dalja istraživanja nisu vršena. Pretpostavlja se da je utvrđenje podigao bugarski vojvoda Glad radi odbrane od Mađara.

Naziva se i Đuricin (po vlasniku imanja) i Slovenski Grad.
Na lokaciji se po kofiguraciji tla prepoznaju konture zemljanih bedema. Oko centralnog utvrđenja i dalje se rade istraživanja.
Naišli smo u vreme visokih suncokreta, tako da linije bedema nismo mogli uočiti. Ipak, naišli smo na tragove skorašnjih istraživanja u vidu tri veće površine kopane do 2m dubine.

Tvrđava se nalazi u okviru ograđenog šumskog lovićta kojim gazduju Srbija šume i pristupiti se može samo po odobrenju.

Lokacija crkve je čudna, dok se ne pročita njena istorija.
Ona sada stoji usamljena, okružena zasejanim njivama, a kilometrima unaokolo nema ni kuće, kamoli nekog naselja.
U vreme gradnje bila je okružena velikim naseljem. Ceo posed je, kao poklon, predat despotu Stefanu Lazareviću. Kasnije - razoren od Turaka, raseljen i nikada više nastanjen.
Crkve, pokrivene krovom, slične su međusobno. Kada su bez krova, delimično urušene, svaka dobija sopstveni karakter - moj je utisak.
Ovaj objekt je potpuno jedinstven. Dimenzije pročelja, unutrašnji lukovi, lukovi prozora čine intrigantan sklad, idealan za fotografisanje.

Najveći deo nalazišta prostire se na području i oko kopova aktivne ciglane.
Drugi deo istraživanog područja nalazi se sa desne strane puta Čurug - Žabalj. Sondiranje je vršeno nedaleko od izlaska iz mesta kao i na kilometar dalje.
---
Prilikom zaštitnih arheoloških istraživanja otkriveno je višeslojno arheološko nalazište. U 530 istraženih arheoloških celina, kuća, jama i rovova, otkriveni su predmeti datovani u period poznog latena (1. vek pre n. e. - 1. vek n. e.), kao i u period 3-4. veka uz nekoliko grobova (4, 5-6. vek).
("Arheološka nalazišta rimskog perioda u Vojvodini", Maja Đorđević)
Nalazište se prostire se na 100 hektara.

Tvrđava sa podgrađem je zaštićena kao prostorna kulturno istorijska celina od izuzetnog značaja.
Centralna kula je potpuno obnovljena i pretvorena u izložbeni i muzejski prostor.
Delovi bedema su restaurirani. Prilaz i drveni mostić, potkrovlje - vidikovac, kao i informacioni punkt čine celinu potpuno funkcionalnom.
Na najvišoj platformi kule, koja je vidikovac pod krovom, pri sunčanom danu, izuzetna je igra svetlosti i drvene strukture tavanice.

Pošto je, po informacijama od lokalnog arheologa amatera, šuma teško prohodna, a u njoj nikakvih obeležja nema, zadovoljili smo se fotografijama lokacije iz daljine.

Ovo je do sada najveća pronađena naseobina Hazara. Prostire se na 100 hektara, a našoj javnosti je potpuno nepoznata.
Prostire se od groblja u Gložanu do hotela Poloj.
Uspeli smo da pronađemo otkopane grobnice, ali tek po povratku kući. Pravilno raspoređene tačkice vide se na guglovoj satelitskoj mapi, u severoistočnom delu iskopa gline, na jedinom mestu iskopa koje nismo obišli.
Po ponovnom povratku na mesto utvrdili smo da su snimci na googlu stari, cela nekropola je bila pokrivena zemljom.

Istorija gradnje počinje još u vreme Rimljana, a trajala je neprestano, sve do 19 veka. Posle Drugog svetskog rata nema više vojnu namenu. Po površini (112 Ha) druga je tvrđava po veličini u Evropi.

Prema navodu na vikipediji, ovo su ostaci manastira Savinac sagrađenog u vreme Nemanjića.
Po rečima meštana, ovde se odskoro, svakog maja održavaju liturgije. Takođe, kažu da su se ranije mogle videti i freske, odnosno dve ikone na ulazu.
Neobično iskustvo - ostaci srednjevekovnog pravoslavnog manastira i isposnica u steni nedaleko odavde, u istom danu.

Prilaz je obeležen, postoji i par informacionih tabli.
Na samoj lokaciji od sadržaja se može videti samo nešto kamenih blokova bez dodatne informacije.
Osim istorije, tu je i pogled sa brega po Banatu i Bačkoj u širokom luku.
Lokacija se aktivno privodi turističkoj nameni. Na sajmu turizma sam dobio informaciju od čoveka iz turističke organizacije, da će lokacija biti dodatno opremljena što se tiče informacija i postavki (februar 2018.).
Imali smo interesantan doživljaj - ulaz na Kalvariju je bio zatvoren zbog vojnomornaričke vežbe. Uz velike molbe i objašnjenja, dežurni oficir nas je pustio na plato s tim da, uz njegovo prisustvo, snimimo samo ono što on dozvoli. Nije bio veliki problem, pod cenzurom je bio samo deo reke na kojem se nalazilo nekoliko brodova ratne mornarice.

Ostaci rimskog utvrđenja iz 3. veka. Vidljive su osnove kule prečnika 8 do 10 metara. U okolini je pronađeno i rimsko groblje. Doskora nepristupačno, ovo mesto je sada izašlo na svetlo dana - odmah pored prolazi nova trasa pruge (verovatno i usputna stanica) Beograd - Novi Sad.
Tačan naziv utvrđenja nije poznat, mogući su AdHerkule ili Kastra Hercule, a postoje pretpostavke da bi ovo mogao biti Akuminkum, sedište legije i dela rečne flote ("Arheološka nalazišta rimskog perioda u Vojvodini", Maja Đorđević).

Na lokalitetu Kuva otkriveno je rimsko vojno utvrđenje Castellum Onagrinum, podignuto u 4. veku.
Otkriveni i istraženi ostaci obuhvataju kulu sa temeljima polukružne osnove, severni odbrambeni bedem, kasno antičku grobnicu.
Uz severni bedem nalazila se sarmatska nekropola, dok masivne temeljne stope uz obalu Dunava, otkrivaju postojanje pristaništa.
("Arheološka nalazišta rimskog perioda u Vojvodini" Maja orđević)
Na licu mesta - nikakve oznake ili informacije, samo njive i livade.

Višeslojno arheološko nalazište uključuje gvozdeno doba, rimski period i srednji vek. U okviru kompleksa, nalazi se više objekata: zemljano utvrđenje, crkva građena u dve faze i utvrđeni manastir.
Nalazi: zemljano utvrđenje, crkva građena u dve faze i utvrđeni manastir.
Opremljenost: table sa informacijama i uređeno mesto za odmor, uz to i veliki parking.
Posetili smo lokaciju nedavno, tri godine posle prve posete.
Nažalost, uočljiva je samo nebriga. Sve je obraslo zelenilom, visoka trava košena je ko zna kad poslednji put.

Istraživano je veliko područje na ivici sela, malo iznad magistralnog puta.
Sonde su bile međusobno udaljene i po par stotina metara, pojedine su zahvatale veliku površinu.
Zatekli smo grupu meštana u razgovoru, pitali za lokalitet. Jedan od njih se odmah ponudio da pođe sa nama. Ispričao nam je kako je i sam bio pomoćnik istraživačke ekipe, gde se kopalo i šta je iskopano.

Objekat je potpuno renoviran. Kula je u savršenom stanju, manji objekat, sačuvanih zidova je konzerviran, plato i ograda popločani.
U kuli na sva tri nivoa postoji muzejsko-izložbena postavka, a spoljne stepenice i visoki doksat su, kako ukras, tako i lep vidikovac.
Tik ispod kule je padina na kojoj je skakalište paraglajdera gde često organizuju svoje skupove.
Naišli smo baš u momentu kada se održavao skup paraglajdera. Padina na kojoj je skakalište je neposredno uz kulu. Mesto za gledaoce je niz padinu, tik uz zaletište.
Veliko je uzbuđenje kada gledate sa par metara razdaljine čoveka koji se u momentu, skokom, odvaja od zemlje i poleće

Istraženo je i dokumentovano 50 objekata iz antičkog perioda i srednjeg veka.
Na jednom delu nalazište skinut je gornji sloj i površina je bez zaštitinog pokrova. Ostalo je otkopano nekoliko sondi, kao i plitak nepravilan iskop cca 10 m2. Da li i ovo nalazište obilaze divlji kopači?

Na platou nekadašnje tvrđave nalazi se hotel i prostor za šetnju i odmor.
Od stare tvrđave ostali su delovi bedema u dužini tridesetak metara na ivici lesne zaravni prema marini. Na platou koji su čuvali bedemi po konfiguraciji terena uočava se veličina fortifikacije, kao i komunikacioni putevi. Između ovog platoa i većeg, na kome se (pretpostavljamo) nalazio Stari grad, vidi se duboki rov koji je, moguće, bio ispunjen vodom.
Veliku atrakciju predstavlja 80-tak metara duga replika reljefa dna reke Dunav u toku od Apatina do Kladova, sa oznakama gradova i ušća svih reka. Replika je postavljena na glavnom platou, ispred hotela, u nivou tla.
Interesantno mesto, lep pogled. Mislim da nije poznato koliko zaslužuje.

Tragovi utvrđenog grada - zemljani rovovi i dve polukružne veštačke uzvišice.
Od gustog rastinja vide se obrisi samo na par mesta. Vrhu prve od dve zaravni ne može se prići, trnovito šiblje je gusto isprepleno, a strmina velika. Na vrh druge se može pristupiti, prilaz je nešto manje strm i manje zarastao.
Na licu mesta se prepoznaju bedemi i useci, njihov zemljani deo, čak mislim, u svoj svojoj dubini (visini).
Uspon na vrh je izuzetno strm sa južne strane, dok je sa istočne mnogo blaži.
Izbodoh se na trnje, pokušavajući uspon sa juga; bezuspešno. Tek posle sam pronašao prilaz sa istoka. Popeo sam se na drugu (severnu) polovinu tvrđave, ali je rezultat bio mršav: svuda samo šiblje i rastinje, nigde ni metar pogleda za iole pristojnu fotku.

Od utvrđenja preostali su bedemi koji opasuju zemljano uzvišenje i to severni sa leve strane ulaza, istočni i južni u celoj dužini. Zapadni deo bedema skoro ne postoji.
Utvrđenje potpuno prekriva trougao koji formiraju dve reke pred ušćem.
Na gornjem platou nema tragova gradnje iz tog doba. Cela površina je prekrivena zemljom, a jedini objekt na platou je savremena stambena zgrada.
Na južnom zidu postoji stepenište kojim se može spustiti do malog rta između dve reke. Nivo rta je skoro u visini vodene mase. Pošto su obe reke bile u punoj snazi u vreme našeg nailaska, a južni zid sa treće strane zatvara prostor, prizor je bio fantastičan.

Skorašnja istraživanja pokazuju da pretpostavka da je ovo bio rimski logor Akuminkum nije tačna.


Očuvana linija bedema u visini 2m.
Radi se otkopavanje i konzervacija (2021. godina).
Podignuta je krajem 13. ili početkom 14. veka. Početkom 15. veka prelazi u ruke srpskih despota. Prvi srpski velikaš, stanovnik grada, bio je Radič Postupovič. Danas je očuvana linija bedema u visini 2m. Prepoznaju se uglovi na kojima su se nalazile kule. Ima status spomenika kulture od velikog značaja.

Grad nije istraživan i poreklo mu je nepoznato, najverovatnija pretpostavka je da su ga gradili Turci.
Ostaci su prekriveni zemljom i zelenilom, obrasli rastinjem. Na par mesta proviruju bedemi u visini cca 1 m. Međutim po konfiguraciji terena se jasno ocrtavaju konture gornjeg i donjeg bedema, kao dubokog jarka koji ih deli. Ocrtava se i prilaz koji je išao sa istočne strane.
Osnova gornjeg platoa je, po laičkoj proceni 80 m u prečniku.
Vidojevica - a ne vidi se ništa.
Od okolnog rastinja, grad na vrhu skoro da ne može ni da se primeti, a kamo li da se pusti pogled na okolinu.
Kamena oznaka kote na vrhu - obrasla šibljem; primetio ju je naš vodič, meštatin, koji je znao gde da je traži.
Pri usponu sa šumskog puta, po ostacima bedema koje čini otklizali lomljeni kamen pomešan sa zemljom, kroz žbunje i retke mladice drveća, 80-tak metara strmine predsavljalo je izuzetan napor. Bolji je način proći šumskim putem do vrha, pa prići gradu sa severne strane.

Lokacija se nalazi blizu seoskog, makadamskog puta. Put nije savršen, ali je dobar.
Od puta se odvaja šumski put (možda sa tvrdom podlogom, ne sećam se) i tu se mora parkirati. Šumskim putem oko 150m blagog uspona. Na mestu gde prestaje šumica sa desne strane, okrenuti za 180 i poći ivicom između njive i šume. Posle pedesetak metara, ako se zađe u šumicu 20-tak metara, trebalo bi da se po pojave obrisi bedema visine do pola metra.
Naš vodič bio je meštanin, Srećko Pantović. Da nismo u nekoj od seoskih kuća nabasali na njega, voljnog da nam pomogne, ovu lokaciju ne bismo mogli pronaći.

Malo je ostataka utvrde, ali je zato lep vidikovac. Od tvrđave su preostali samo delovi bedema na ulazu i deo jedne kule pored koje prolaze montažne stepenice za pristup na vrh.
Na vrhu je betonirani plato sa metalnom ogradom i velikim krstom - poklonom nekog Nemca. Sa platoa vidik se pruža na obližnja brda i ravnicu na jugu.
Ispred tvrđave je izletište sa par objekata koje je nekada bilo uređeno, a sada je potpuno zapušteno.
-----
Uz ostalo, stene ispod tvrđave su odličan teren za slobodno penjanje, sa preko 80 odrađenih smerova.
Kod manastira je veliki parking plac i tu se može ostaviti auto. Dalje vodi makadamski put, na par mesta zasut krupnim šoderom kojim se, uz veliki oprez, putničko vozilo može dovesti do mesta koje se nalazi 500 do 600 m od tvrđave. Poznaćete mesto po tome što se tu put za tvrđavu odvaja levo, a pored puta je stara kuća koja liči na vodenicu.
Posle toga idu jedna ili dve problematične uzbrdice, pa pešačenjem izbegavate rizik.

Od prvog pomena u 9. veku, pa do 18. veka kada je zapustela, tvrđava je mnogo puta menjala stanare.
Takođe, skoro isto toliko puta je oštećena ili srušena pa dizana iz pepela.

Snimak iz ovog ugla daje pravi utisak o veličini prostora koji tvrđava zauzima. U centru fotografije je statua Pobednik koja je radi pripreme za rekonstrukciju obmotana belim zastorom.

Na ovom su mestu 1967. i 1968. godine istraživani ostaci rimskih radionica, kao i srednjevekovne nekropole.
Kompleks čine ostaci crkve, konaka i trpezarije.
Plato na kome je manastir je okružen šumom i pogodan je za izlete, koliko i za obilazak ostataka manastira. Do vrha Kosmaja vodi šumska staza.
Manastir je obnovio despot Stefan, a ostaci su iskopani nedavno.
Putokaz u Nemenikućama na mestu gde se skreće prema manastiru, postoji. Na mestu zadnjih kuća, gde se sa asfalta prelazi na makadam nema oznake. Makadamom se vozi 200-300 m.
Ceo ambijent zaboravljenog manastira okruženog ne previše gustom šumom tankih visokih stabala je vrlo inspirativan, stvara potpuno jedinstvenu atmosferu. Treba ga osetiti.

Obnovljena tvrđava u punom sjaju, osim istorijske predstave, dobila je i sportsku namenu.
Slobodni penjači su već uveliko iscrtali vertikalne pravce kretanja po stenama i ponudili se kao dodatna, neočekivana atrakcija.
Renoviranje započeto 2017. završeno je 2019. godine. Sada je to veliki turistički kompleksa sa pristaništem i hotelom.
Prilikom naše prve posete, magistralni put je još uvek prolazio kroz kapije i prostor utvrđenja, tako da je obilazak bio prilično stresan doživljaj.
Drugi put smo, naobavešteni, posetili grad u vreme renoviranja i - poljubili zatvorena vrata.

Grad su, udruženi, osvojili Milutin i Dragutin. Osvajanjem ovog grada, srpska vlast prvi put prelazi na desnu obalu Velike Morave.
----
Do samog objekta, od puta, ima samo 50-60 m visinske razlike, ali je velika strmina, gusto žbunje i nepostojanje oznake ili vidljive staze najava možda suviše velike avanture.
Nismo se peli do samog objekta, iako je do njega bilo samo 50-60 m visinske razlike.
Velika strmina, gusto žbunje i nepostojanje oznake ili vidljive staze
bili su dovoljan argument da odustanemo.

Na lokaciji se mogu videti: konzervirane isposnice, informaciona table i ostaci manastira i kaskadni potporni zidovi.
Sa druge strane istog brda postoji još jedan usek sa crkvom koju narod zove Mitropolija, a istoričari smatraju da je starija od prve.
Nema mnogo mesta za parkiranje sa strane, skoro sav prostor zauzima kolovoz puta. Pedesetak metara posle objekta, postoji ispust na koji jedva da mogu da stanu dva automobila.

Malo je ostataka, ali su postojnje i razlozi fortifikacije potpuno očigledni. Uska dolina Mlave koja ovde pravi okuku lako se nadzirala sa ove visine, nesavladive strmine su činile nemogućim prilaz sa tri strane, a uska i isprekidana kozja stazica uz sam greben bila je jedini pristup.
Vrhom grebena ide vrlo pravilan, potpuno prirodni bedem visine 6 do 10 metara.
Jedini uočljivi objekt predstavlja kula koja se nadnosi nad vertikalnu strminu i potpuno je nepristupačna. Tri zida kule su očuvana u visini od metra. Potpuno su vidljivi samo sa spoljne, sasvim nepristupačne strane.
Na najvišoj tački utvrde, otkopane su osnove crkve.
Tragovi divljeg kopanja su više nego uočljivi.
Inače, da nismo pri kraju Mlavske ulice naleteli na domaćina Žiku, koji je bio dovoljno ljubazan da prekine trenutni posao i povede nas na krš, mi do tvrđave, uz sva prethodna objašnjenja nikako ne bismo stigli. Do stuba dalekovoda nije preterano zametno, ali kroz potonju šumicu na velikoj strmini sigurno ne bismo pogodili pravu i sigurnu stazu.

Tvrđavu je izgradio despot Đurađ Branković, između 1427. i 1430. godine.

Ostaci tvrđave se nalaze na plavnim površinama Dunava i pristupačni su kad to vodostaj dozvoli.
Oko ostataka i na gornjem platou preostale strukture rastinje je vrlo gusto. Zbog toga je nemoguće kratkom posetom proceniti oblik osnove i funkciju pojedinih zidova.
Deo koji smo obišli, a izgleda da to nije cela slika, nepravilnog je oblika, veličine cca 40 × 30 m.
Ono što sasvim laički procenjujemo da smo videli su dve kule, bedem imeđu njih i bedem prema istoku.
Interesantno je da smo naišli na bunker (građen tokom ili posle 2. sv. rata) i na nekoliko betonskih ploča (1 × 1 m) povrh starih zidina.
Objekt je od nasipa udaljen oko 300 m, preko šumskog prohodnog terena, ali prvo treba nekako pregaziti plitki rukavac koji se formira odmah ispod nasipa, a dubina zavisi od sezone. Kad smo ga mi prelazili, bio je širok 2, a dubok pola metra.

U nedavno otkrivenom objektu u krugu manastira Merkšinac, nađeno je olovno slovo srednjevekovne štamparije.
Po tome je objekt identifikovan kao deo Mrkšine crkve u kojoj je jeromonah Makarije odštampao nekoliko važnih crkvenih knjiga.
Tvrđava je izgrađena neposredno pred tursko osvajanje Srbije. Oko njenih zidova nije se vodila ni jedna bitka.
Cela osnova tvrđave je očuvana, bedemi su visoki od 0,5 do 1,5 metar. Međutim, gusto rastinje onemogućava sveobuhvatan pogled na ostatke.
Ovaj objekat je u velikoj opasnosti - stena na kojoj se nalazi intenzivno se ekploatiše kao kamenolom. Iskop kamena je prišao do na tridesetak metara od dela stene na koju se oslanjaju bedemi.
---
Nova vest (mart 2022.): deo tvrđave se obrušio pošto se sa kopanjem bezobzirno nastavilo.

Na širokom kružnom platou, nešto iznad rečice koja ga okruđuje, nalaze se ostaci crkve i kuhinje, kao i slabije vidljivi ostaci bedema i konaka.
Lokacija je pristupačna, ali potrebno je malo raspitivanja, jer ne postoje putokazi do samog mesta.
Asfaltom se stiže do na 200 m od objekta. Može se spustiti zemljanim putem još bliže, ali nismo hteli da rizikujemo pa smo parkirali u najbližem dvorištu ljubaznih domaćina (uz sam put nema mesta).
Zemljani put prolazi kroz plitku rečicu neposredno pre platoa na kome se nekropola nalazi. Nije bila visoka i lako smo je pregazili, ali, za svaki slučaj, potrebne su čizme ako nemate terensko vozilo.

Navod u spisku starih gradova A. Deroka koji lokaciju označava kao "Zamak Toplice Milana, Berkovac" ima nedostataka. Na parceli su pronađeni određeni arheološki artefakti, ali ništa ne ukazuje da su se tu nalazile veće, odnosno dvorske građevine.
Prema objašnjenju gospodina Radivoja Arsića iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture Valjevo, lokacija se nalazi na samoj granici atara sela Berkovci, odnosno u centru Banje Vrujci na dvorišnom delu parcele koja pripada motelu Konak Kondir.
Bili smo na mestu na kome su se ranije nalazili ostaci nekih (srednjevekovnih?) građevina, koji su u međuvremenu sklonjeni ili razvučeni. Priču smo čuli od Mire Kovačević, sestre vlasnika Konaka Kondir, a Miloš Kovačević, otac, nam je pokazao parcele na kojima su se objekti nalazili.

Crkva je građena krajem 13. ili početkom 14. veka, a prilikom istraživanja je nađen i tumul nastao 1500 do 1200 godine pne. Preko 200 nadgrobnih ploča čine ovu nekropolu najvećom u Srbiji, a i šire.

Ktiror je nepoznat, a pretpostavlja se da je prvobitna crkva građena krajem 13. ili početkom 14. veka.
U podzemnoj prostoriji prislonjenoj na pročelje crkve, nađena su tri kamena sarkofaga. Postoji pretpostavka da su u sarkofazima tela Jerine i Đurađa Brankovića, kao i jednog od njihovih sinova.

Naselje je slučajno otkriveno tokom gradnje stadiona. Sve što je sada vidljivo su ostaci nekolicine zidova jednog ili više objekata.

Na desnoj obali reke Gradac, iza rečne krivine prema vrhu brda prostiru se ostaci starog grada (još jedan "Jerinin" grad).
Na lokalitetu je u obradi desetak objekata. Svaki od objekata ima očivane sve ili pojedine zidove u visini 0,5 do 1,5 metar. Nalazi su zaštićeni plastičnim pokrivačima.
Lokalitet je smešten na sredinu strmine. Pedesetak metara iznad je izvanredan vidikovac.
U podnožju grada, a pedesetak metara od reke nalaze se ogromne vertikalne stene, visine preko 6, dužine oko 100 metara. Očigledno su bile prirodni bedem, dograđen sa još malo, sada rasutog, kamenja.
Ostaci se nalaze na grebenu stene zvane "Šareno platno". Stena gleda na izletište smešteno na proširenju rečne doline i lako ju je prepoznati po plavo-belim površinama. Staza za prilaz koja počinje kod reke nije uočljiva dok se ne zađe u šumicu, a tamo je uredno markirana.

Ovo je dvor poslednjeg, ali manje poznatog, srpskog despota Pavla Bakića čiji je posed dospeo u turske ruke tek početkom 16. veka. Na lokaciji su vidljivi arheološki radovi na dva ili tri manja objekta. Objekti su pokriveni, a visina ostataka govori da su u pitanju samo osnove zdanja.
Table sa informacijama postoje, postoji i natkriveno odmorište, takođe i putokaz za skretanje na glavnom putu.
Na lokaciji je nedavno otkrivena i monumentalna srednjevekovna crkva čiji bi ktitor mogao biti neki od kraljeva Nemanjićke loze.
Lokacija se nalazi blizu grada je i nije teško naći je.

Nalazi se na starom seoskom groblju (novo, veće groblje nalazi se na kilometar dalje). Nema podataka o gradnji, vreme se procenjuje na prelaz između 14. i 15. veka. Po svojim dimenzijama, ovo je u svoje vreme sigurno bio vrlo značajan objekt.
Posle 6 godina ponovo sam obišao ovu crkvu, u pratnji dvojice "novajlija". Ništa se značajno nije promenilo, osim mog novog aparata koji je pomalo "unapredio" naslikano.

Grad više ne postoji, ali može se konstatovati da je ovo idealno mesto za kontrolu puta pored Lepenice. Arheloška istraživanja su konstatovala neprekinutu naseljenost ovog brda još od paleolita. U rimsko doba, za vreme Vizantije i u srednjem veku ovde su bila važna utvrđenja. U dnu brda nalaze se i dve praistorijske pećine, takođe u statusu zaštićenog arheološkog nalazišta.
Prošetali smo gornjim platoom u potrazi za bilo kakvim ostacima, ali uzalud.
Na severnoj strani brda, odmah uz praistorijaske pećine, napravljen je parking. Međutim, kako smo kasnije ustanovili, mnogo lakši uspon je sa južne strane, do samog autoputa, gde nema gustog rastinja, a uspon je blaži.

Samo jedna preostala kula u visini cca 10 m, nešto malo bedema i gomile kamenja koje se osipaju.
Vozili smo lokalnim putem, bez mnogo nade da ćemo lokaciju pronaći.
Stali smo da pitamo meštanina, uzgrednog pešaka. "Idem tamo, pokazaću vam".
Nije išao baš tamo, produžio je svoj put da bi nas "za ruku", kroz šumu i preko brda, odveo tačno tamo gde smo nameravali. Mladice i gusto šiblje - svuda okolo; nema šanse da vidite ni "beograd na vodi" ako ste ga samo za dvadesetak metara mimoišli.
Mališa Milošević - tako se zvao čovek. Bez njegove pomoći, slavni srpski grad nikada ne bismo pronašli.

Nalazi se na brdu Gradina. Do brda se stiže prolaskom pored seoskog groblja.
Na lokaciji, koja je potpuno obrasla niskim i visokim rastinjem, prepoznaju se: tvrda izdignuta staza radijalno postavljena; veliki bedem ili zid postavljen uz stenu 5 × 20 m; ozidana kružna rupa širine 3 m (bunar?); velike kopane površine uz samu stazu, celom njenom dužinom.
Ako su bedemi idealno pratili kosine brda, utvrđenje je bilo ovalnog oblika dimenzija 100 × 90 m.
Arheološka istraživanja su i u podgrađu ispod Gradine dala značajne rezultate.
Sa vidikovca na jugoistoku platoa se pruža divan pogled, sve do Kragujevca.
Po suvom vremenu i van perioda vegetacije, do pretpostavljenog ulaza u grad se može doći kolima.
Ide se pored seoskog groblja, a na 200 metara dalje, malo ulevo je ulaz na njivu. Desnom ivicom njive se vozi oko 200 m dok se ne naiđe na prolaz u međi. Uslov za vožnju kolima je, naravno, da je usev požnjeven.
Tu počinje šumski put sa blagim usponom koji obilazi brdo sa severozapada. Na svega 100 m dalje, na desno, prepoznaje se utabana pešačka staza. Konfiguracija terena ovde sugeriše moguće mesto ulaza, a tvrda podloga i izdignuti nivo staze navode na bivši bedem ili na koridor kroz prostor grada.
Nažalost, rastinje koje je uznapredovalo, onemogućava da se realni utisci sa terena prenesu na fotografiju.

Na lokalitetu se nalaze ostaci crkve brvnare i nekropola, nastali pre 16. veka.
Ostatke crkve čine samo osnove, odnosno podloga u punom obimu.
Uz ostatke je postavljeno više info panoa sa važnim detaljima.

Nekropola zauzima prostor dužine stotinak metara. Istraživano područje je konzervirano i prekriveno zemljom. Nad prostorom je iznikla mlada šumica.

Srednjevekovna, omanja crkva nalazi se na groblju. Zidovi crkve su opstali u visini od oko 1,5 metar.
U Bečevici je rekognosciranjima terena otkrivena utvrda Klik (https://njnjnj.ikragujevac.com/vesti/31782-neverovatno-kragujevac-lezi-na-zakopanom-blagu.html).
U blizini su stari grad Borač i Gružansko jezero.
Pogled sa uzvišenja na kome se groblje nalazi je izuzetan.

Na grebenu Krša vidljive su nevelike osnove crkve i kule, sa ostacima zida do 1 m visine.
Sa grebena se pruža veličanstven pogled sve do gružanskog jezera, a može mu se prići kroz zabran i šumicu sa severne ili preko kamenoloma sa južne strane.
Pri penjanju kroz šumicu, nailazi se na jedan veći zid, verovatno deo neke građevine i na još par manjih ostataka.
Ispod istočne, veoma strme, ivice Krša nalazi se srednjevekovna crkva koja je uz manja oštećenja preživela Turke. U porti se uz debelu hladovinu stoletnih stabala nalaze i srednjevekovne nadgrobne ploče.
Odmah do ulaza u portu, sa desne strane, nalazi se staro groblje prepuno spomenika iz 19. veka, a verovatno i starijih. Groblje je do pre par godina uredno održavano, ali je sad prepušteno i zaraslo u travu i korov.
Stotinak metara dalje od crkve, putem koji savija ka kamenolomu nekada je bilo kupalište. Podignuta je mala brana, pa je i sada kupanje moguće, samo što nema izletnika kao ranije. Pritom, Boračka reka je oduvek bila izuzetno hladna, čak i preko leta.
Krš upadljivo odskače od okoline kad se gleda sa severa, odnosno istoka.
Sa te strane nema nikakvog rastinja, tako da oštre kamene gromade deluju pomalo avetinjski u odnosu na okolna ozelenjena brda.

Tvrđava se pominje krajem 14. veka, ali su vreme gradnje i osnivač nepoznati.
Do lokacije se lako stiže. Na oko 500 m od centra sela, dobrim seoskim putem, može i kolima.
Od objekata nema ničeg vidljivog. Prepoznaje se samo mesto ulazne kapije, kao i pravac glavnog prolaza.
Nismo vozili do same lokacije. Iz predostrožnosti smo parkirali na 200 m od cilja. Pokazalo se da smo mogli i dalje kolima.
Do lokacije nas je doveo meštanin Bojan Starčević, inače član planinarskog društva Čestin-Gruža-Knić (kome se zahvaljujemo), ali vodič vam ovde nije neophodan.

Višeslojno naselje iz starijeg gvozdenog doba, antike i srednjeg veka.
Smešteno je na uzvišenju Čukara - Gradac (kota 248m).
Vidljivi ostaci temelja.

Ostaci kule nalaze se tik uz zgradu muzeja.
Građevina je otkopana samo delimično, s obzirom da se proteže i na susedno privatno imanje, dok se veoma dugi zid, koji počinje od kule, proteže ispod zgrade muzeja i zalazi duboko u prostor obližnje kasarne.

Grad ima jedinstvenu konfiguraciju. Pokušaćemo da je opišemo iako nismo stručnjaci. Grad se nalazio se na tri poduža uska platoa, koji se kaskadno spuštaju u ukupnoj dužini oko 250 metara. Od zidanih bedema nije preostalo ništa vidljivog, ali su same stene, visine i do 7 metara, bile prirodni bedem za veliki deo oboda tvrđave. Jedna od stena je prirodni fenomen - sa određene razdaljine izgleda kao rukom zidana kula, sa prozorom.
Od objekata se prepoznaju osnove dva kružna i jednog izduženog na jednom platou i jednog kružnog na najvišem platou tvrđave.
Grad se nalazi tačno na 3 km od Doma kulture u selu. Orijentir je tabla preduzeća Srbijašume - "Lovićte", koja se nalazi na 100 do 150 metara pre uspona. Uspon do najnižeg platoa je veoma kratak - pedesetak metara. Put iz sela je makadamski, dobar.
Ovo nigde nema - do tvrđave skoro da nema uspona, penjanje traje dok se ide kroz prostor grada.

Do manastira se dolazi dobrim makadamskim putem, kroz usku dolinu rečice Crnice. Nalazi se na oko 1 km od centra sela.
Ostaci manastira su konzervirani. Po rečima meštana iz lokalnog udruženja Mala Sveta Gora predstoji i kompletno renoviranje. Isto udruženje je preduzelo korake za zaštitu i drugih značajnih objekata u okolini.
Pored manastira, na istom platou, odnosno proširenoj zaravni koju deli tok reke je uređeno izletište. Usku dolina je uglavnom u senci okolnih brda pod šumom. Zaravan je zasejana travom, trava ošišana.
Natkriveno odmorište sa stolovima i klupama za boravak do 100 ljudi ima i mesto za pripremu jela, čak i ograđenu peć za pečenje.
Odatle kroz šumu uzbrdo vodi uređena staza do ostataka srenjevekovnog grada Petrusa, zatim velike pećine, odnosno do vidikovca na vrhu brda odakle se pogled pruža daleko na sever ili, na jugoistok - do Paraćina. Na drugu stranu put vodi do ostataka manastira Sv. Marije Blage.
Mesto je pogodno za izlete i manje skupove. Zatekli smo se baš kada se održavao skup - drugi dan jedne lokalne svadbe. Tako smo i dobili priliku da porazgovaramo sa lokalnim poznavaocima i aktivistima.

Skoro pravilni kvadar čini potpuno prirodna stena na vrhu brda koja je kumovala lokaciji.
Do lokacije se stiže sa platoa pored Crnice na kome se nalazi manastir Sv. Jovana Glavoseka. Penje se vidljivom stazom kroz šumu, oko 400m. Uspon je srednje težak.
Pri prolasku kroz nekadašnji ulaz u grad, bedemi sa strane i velika kula se vide, ali su prilično zaklonjeni rastinjem. Teško im je i prići, zbog strmine i gustine šiblja. Vidljivi su ostaci kule na gornjem platou, na ivici koja se nadnosi nad put i reku ispod.

Najskrivenija je od nekoliko crkava (i starog manastira) ove male Svete gore. Vodič je neophodan ako ne poznajete kraj.

Ostaci tvrđave - deo zida priljubljen uz vertikalnu stenu.
Ostrovica je zaštićena i kao spomenik prirode (geološki).
Plato na vrhu, podeljen na dva dela, suviše je mali za tvrđavu.
Na nižim delovima stene, osim uklesane klupe, nismo primetili druge ostatke.
Uzbudljiv doživljaj - penjanje, alpinizam, pogled na sve strane.

Na ovoj livadi i na nekoliko okolnih otkriveni su ostaci velikog srednjevekovnog grada.
Otkriveni su crkva i brojni stambeni objekti, tako da se pretpostavlja da je konačno rešena tajna srednjevekovnog grada Rudnik.
Po završetku istraživanja, nalazište je konzervirano - pokriveno je zemljom. Tabla sa mapom na samom mestu pokazuje da se radi o prilično velikom kompleksu.
Nije "sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš" već: "prekrili su zemlja, trava i paprat".
Kada ćemo videti ta zdanja i crkvu, a tek ceo veliki i tajanstveni grad Rudnik?

Sokolica je jedan od dva visa u Ostri. Viša od nje je Ostrica. Prepoznaje se po goloj steni koja se izdiže dvadesetak metara iznad okolne šume.
Ispod stene na kojoj je grad, a malo iznad rečice, nalazi se pećina sa uklesanim krstom i sekirom. Pećina je vrlo niska i nepristupačna. Legenda kaže da čuva skriveno blago.
Do Sokolice se dolazi uz rečicu koja protiče tik ispod stene na kojoj se nalazi.
Kola se parkiraju nešto pre zadnje kuće, u krivini, u dolji, desetak metara od rečice. Ide se šumskim putem, vidljivim, sa blagim usponom koji samo povremeno postaje strmiji.
Negde na dvesta metara pre cilja, od puta se odvaja vidljiva staza, na dole tj, na desno. Lakše je nastaviti putem - dolazi se do njive, pa do livade. U livadi odmah skrenuti desno i stiže se tačno ispod grada. Bedem se već vidi, ostaje samo još pedesetak vrlo strmih metara.
Ako se pre toga skrene desno, na dole, stići ćete do podnožja stene, tačno ispred spomenute pećine. Sada za penjanje do grada predstoji stotinak vrlo strmih metara koji zahtevaju veliki oprez. Ali - donji put, pored same rečice, mnogo je živopisniji.

Sa gornjeg nivoa tvrđave se pruža izvanredan pogled od svih 360 stepeni - na reku Moravicu koja ga okružuje sa tri strane i dve velike doline uz reku, jednu prema Arilju i drugu prema Ivanjici.
Uspeli smo da do same tvrđave dođemo putničkim vozilom. Ipak, to ne preporučujemo. Zadnjih dvesta metara mogu biti problematični po lošem vremenu - strm je uspon, put je posut šoderom, postoji oštro skretanje pod kosinom. Parkirajte pre toga, negde gde nađete mesto pored puta (nema ga mnogo).

Vrlo upečatljivo mesto. Selo vijuga između tri ili četiri grupe gromadnih stena, ne nižih od 50 m u odnosu podnožje.
Iznad samih seoskih kuća je stena na kojoj se nalazio grad. Od grada je ostao samo jedan poveliki zid, priljubljen uz stenu. Na platou na vrhu nema vidljivih ostataka. Sada je tamo pozornica i mesto na kome se održava Vrmdža fest, kao i vidikovac. Sa platoa puca pogled nadaleko na jug.
U blizini sela je jezero Vrmdža, nastalo nedavno, prirodnim putem. Jezero je u prijatnom ambijentu, neveliko, okruglo i idealno za obići jedan krug oko.
Na putu do jezera je izvor Vrmdžanske reke, kao i Deda Mijina vodenica. Vodenica radi, može se kupiti brašno, a uz nju je prijatan restoran i mesto za odmor.
Vrmdža je jedino selo u Srbiji koje ima pozitivan priraštaj. To je posledica toga što se u selo doseljavaju stranci. Kupuju kuće i ostaju tu da žive.
Meštani kažu da se u poslednjih petnaestak godina doselilo pedesetak porodica. Pitali smo ih da li znaju razlog, ali nisu znali da nam odgovore. Jedna od mogućnosti je da je mit da će svetsku kataklizmu preživeti samo planina Rtanj sa okolinom.
Postoji i drugi mit - da u okolini ima zlata. Posledice ovih glasina su vidljive. Stena na kojoj se nalazio grad je izbušena kao sir, očigledno ne prirodnim putem.

Tvrđava se nalazi u okviru gradskog izletišta Lepterija, koje je zaštićeno kao Predeo izuzetnih odlika.
Sa tvrđave se pruža pogled samo prema severu, ostali pravci su zaklonjeni višim brdima.
-----
Ispod tvrđave je stena koju koriste slobodni penjači. Stena ima 6 smerova.
Šetalište kojim se dolazi do uspona na tvrđavu, je samo po sebi dovoljno atraktivno - šumica, prijatna hladovina, mirna reka i okolne stene čine nestvarni ambijent.
Prilaz samoj tvrđavi je dosta strm i zadnjih nekoliko metara su bez rukohvata zbog čega je na tom mestu potreban poseban oprez.

U selu nismo uspeli dobiti precizna uputstva o položaju ostataka grada, kao i načinu pristupa, tako da smo penjanje odložili za neku sledeću posetu. Izgleda da niko od meštana odavno nije bio na toj lokaciji. Jedino što smo ustanovili (verovatno) je brdo na kome se ostaci nalaze, a koje smo snimili.

Predstavlja arheološko nalazište od izuzetnog značaja.
Zbirku čine ploče, slemenjaci i sanduci, a preostalo ih je oko devedest od ranijih oko 200.
Nalazi se blizu centra mesta, izmeću puta i reke.

Uređene planinarske staze - više njih. Uređeno odmorište i informacije na početnoj tački - odmah iza crkve.
Dole na toku rečice objekat za koji je navedeno da je vodenica.
Grad je na vrhu brda, a prema informaciji na tabli do vrha ima preko 1 km, odnosno penjanje traje više od 90 minuta. Staza je obeležena.
Do tvrđave se može stići na tri načina:
- prvi je penjanje pešačenjem od podnožja (Crkva Presvete Bogorodice) koje traje više od sat vremena.
- drugi je kolima sa Kaluđerskih bara na Tari; vozi se makadamskim putem (6.5 km) kojim ne mogu proći sasvim niska putnička vozila; više od dva km je jako lošeg puta; pravac je zaseok Šanik,
- treći je da se prema selu skrene sa pute Bajina Bašta - Užice i zatim na mestu račvanja prati krak puta koji ide uz reku Solotušu; put je uzan ali dobar, a meštani se spremaju da ga presvuku asfaltom; jedina mana je uspon koji traje svih 6 km.

Na dve veoma bliske lokacije nalaze se značajne grupe stećaka, po tridesetak, otprilike.
Na ovoj lokaciji skoro svi spomenici imaju sleme i stopu. Po neki su sa dva slemena.

Na dve veoma bliske lokacije nalaze se značajne grupe stećaka, po tridesetak, otprilike.
Na ovoj lokaciji skoro svi spomenici su ravni, samo poneki su urađeni sa slemenom.

Područje grada se nalazi u rekonstrukciji. Pri tome, pristup turistima nije blokiran.
Osnove svih bedema i objekata unutar njih su konzervirane i vidljive. Ograde i rukohvati postoje na svim kritičnim mestima. Pravci kretanja su omogućeni na centralnom i gornjem nivou. Table sa informacijama objašnjavaju svaki pojedini nivo, odnosno objekt.
Postoje i dva laguma ispod gornjeg novoa tvrđave, a služili su za skrivanje zbegova.
-----
Uz sve to, pod gradom se nalaze stene sa stazama za slobodno penjanje. Dva bloka ispod Grada, kao i treći na Velikoj brani ukupno imaju 64 elementa.
Interesantno je da je pravac do Starog grada u centru Užica obeležen potpuno neadekvatno.
Ako želite prići gradu, bilo kolima, bilo peške, morate proći kroz splet uličica za šta morate ili imati kartu grada ili pitati meštame.

Mnogo velikih kamenih blokova u redovima, sred relativno mlade šume, ali sasvim ili do pola, utonulih u zemlju.
Blokovi su postavljani u pravilnim razmacima, ali se to sada, zbog šume i utonuća nekih pod zemlju, sada ne može dokumentovati.
Do nekropole smo stigli asfaltiranom trasom uske pruge - putem koji ide od Užica do jezera Vrutci (kretanje vozilma dozvoljeno samo u određenim periodima dana).
Uz put smo se pred jednim tunelom u Staparima, prinuđeni da manevrišemo radi mimoilaženja (put ima samo jednu traku), zaustavili da vozača vozila iz suprotnog smera upitamo za put prema nekropoli.
Ispostavilo se da smo imali neverovatnu sreću. Gospodin Lazar Jeftić se ponudio da nam bude vodič u obilasku više značajnih lokacija u okolini. Tako smo sa njim proveli dobar deo dana i obišli rimsko groblje, arheološku lokaciju Gradina (za koju nismo ni znali), Divljakovića vrelo, branu na jezeru Vrutci i manastir Rujan.

Nalazi se na visokom kupastom vrhu planine Oštrik.
Pretpostavlja se da se radi o ostacima grada u kome je stolovala loza Vojinovića iz 13. i 14. veka.
Makadamsko-zemljanim putem se putniččkim utom može prići do na stotinak metara od uspona. Jedna strana vrha je sva u okomitim stenama, druga je pod relativno prohodnom šumicom. Ipak, uspon od 250 metara visinske razlike nije baš šala.

Na lokaciji se nalazi kula sa zidovima očuvanim u visini 6 do 8 metara. Vidljivi su ostaci još dve kule, ali ostaci nisu viši od metar. Takođe, preostali su i delovi bedema koji povezuje kule.
Na lokaciji se kroz gustu vegetaciju jako malo može zabeležiti fotoaparatom. Ni iz vazduha ne može bolje - vidi se samo deo zida najveće kule.
Pogled na okolinu - vredan truda.
Iz Priboja se u Sjeverin stiže preko teriorije BiH, potreban je zeleni karton.
Novo: zeleni karton je ukinut (2021. godine).

Nalazi se na brdu Mali Bić, kod predajnika.
U zadnjih desetak godina su pod vođstvom direktora zavičajnog muzeja vršena obimna istraživanja na tvrđavi, kao i konzervacija ostataka. Na osnovu dosad urađenog, može se sagledati veličina tvrđave, kao i raspored glavnih objekata. Radovi se, koliko smo obavešteni, nastavljaju u skladu sa finansijskim mogućnostima.
Do tvrđave se može prići samo terenskim vozilom ili pešačenjem (oko 2,5 km).

U mestu Crnuzi, ispod utvrđenja Jagat, nalazi se srednjovekovna nekropola, u sklopu koje se nalazi i nekoliko stećaka, a sam prostor se naziva Grčko groblje.
Nekropola se nalazi uz samo seosko groblje, odnosno, njihov prostor se delimično preklapa. Spomenici oba groblja su izmešana na najvišoj tački brda na kome se nalaze, dok se nekropola spušta prema istoku, a savremeno groblje prema ostalim padinama.
Dolazi se uskim asfaltnim putem. Na četiristo metara pre groblja, odvaja se udesno, uvis put za tvrđavu Jagat.
Groblje se nalazi na brdu sa koga se pruža pogled na celu kotlinu u kojoj se nalazi Priboj.

Na lokaciji se uočava tridesetak stećaka različitih po veličini i obliku. Ima ih u obliku ravnih ploča, dvostrukih ploča, kovčega, kao i jedan u obliku kovčega sa postoljem. Na kamenovina se ne uočavaju uklesani znaci, osim jednog sa krstom i jednog sa figurom od koncentričnih krugova.
Blokovi su pomerani i premeštani prilikom gradnje novog medicinskog centra.

Nalazi se na Židovskoj gradini u Kukurovićima.
Osnove bedema se naziru na nekim mestima. Osnove tri kule ili drugih objekata kružnog oblika su sasvim oučljive. Tvrđava je bila elipsastog oblika, otprilike 60 sa 80 metara.
Na platou grada se nalazi dosta kamenih (nadgrobnih) ploča. Ispod grada, sve do današnjeg šumskog puta, se nalazi veliko (verovatno) srednjevekovno groblje. Nadgrobne ploče su postavljene jedna do druge dužinom cele staze u ukupnoj dužini većoj od 100 metara.
Kada bi se bar zelenilo poseklo, možda bi ljudi zapazili koliko je ovo bilo važno mesto.

Tvrđavu štite prirodne formacije stena, više nego što ima građenih bedema. Na vrhu je greben, oko koga nema puno prostora za komunikaciju, pa je pitanje koliki je bio krug tvrđave i gde je bila odbrana sa južne strane.
Sama kula je izdvojena i teška za prilaz.
Do tvrđave se stiže putem koji sa železničke stanice u Prijepolju (Zalug) vodi do železničke stanice u Džurovu. Asfalt, mestimično vrlo loš i sa površinskim udubljenjima.
Od stanice u Džurovu, ide deo lošeg puta, zatim malo asfalta, a zatim do kraja kombinacija tvrdog/zemljanog puta sa velikim usponima. Ovaj deo smo prešli putničkim vozilom, ali to nije baš za preporuku.

Vidljivi su bedemi sa južne strane, očuvana donja kula. Vide se i ostaci istočne i dve zapadne kule.
Bedemi na platou su pod gustim zelenilom i nisu potpuno uočljivi.
Put kroz selo Hisardžik je vrlo uzan, asfaltni, ali sa oštećenjima.
Penjanje na tvrđavu nije zahtevno. Staza obilazi džamiju sa jugoistočne strane, a zatim prolazi celu južnu stranu brda pre nego što počne uspon. Staza je uska, ali vidljiva.
----
Na drugoj obali reke nalazi se tunel i oko koga je sniman domaći film Lepa sela lepo gore.

Ovi spomenici su nastali tokom 14. i 15. veka. Lokacija je upisana na preliminarnu lista svetske kulturne baštine. Na lokaciji je preko trideset spomenika. Spomenici su ukrašeni geometrijskim i antropomorfnim figurama.
Lokacija je propisno opremljena informacijama.

Posmatrano sa vode, ostaci liče na kulu i bedem. Treba proveriti.

Postoji teza da je ovo Dostinika - prva prestonica Srbije. Za Dostiniku je utvrđeno da je postojala još u 9. veku, 200 godina pre Nemanjića.
Tačnu lokaciju nismo pogodili.
Cenim to po tome što smo naišli samo na tri gomile kamenja i par kvadratnih rupa koje su moguće bile sondiranje terena.
Lokaciju smo tražili smo na osnovu okvirnih uputstava. Od orijentira smo imali samo "Brdo Kik, niži vrh".
Sledeći put moramo uzeti lokalnog vodiča.

Na brdu Stramnica koje se, sa leve strane Ribnice uzdiže iznad Crkvine, nalaze se rasuti ostaci bedema srednjevekovnog grada.
Područje su, uočljivo je, temeljno prekopali tragači za zlatom. Drugih uočljivih markera nema.

Ne zna se tačno vreme i razlog podizanja utvrđenja. Pretpostavlja se da su ga gradili ili Uroš Prvi ili Stefan Prvovenčani.
Tvrđava je solidno restaurirana, staze na bedemima su bezbedne, vidik sa bedema fantastičan. Prilaz od podnožja brda čini popločana široka staza koja se postepeno uspunje stranom brda.
Koliko je prostor same tvrđave bezbedan za posetioce, toliko je improvizovani pešački most preko Ibra problematičan i pitanje je koliko je prelazak veće grupe u isto vreme rizičan za samu grupu.

Oko stare crkve nalazi se savremeno groblje.
Zidovi su očuvani do otprilike polovine svoje originalne visine. Kamen kojim je zidana (preziđivana je više puta) je lagana siga.
Do Savova se stiže putem koji nije za sasvim niska vozila. Mi smo prošli sa Puntom i Mazdom.
Selu sa malo preostalih stanovnika nije lako održavati ni samo groblje, pa je tako bršljan već dobro obuhvatio njene zidove. Što smo mogli, snimili smo.

Postojala je katolička rudarska zajednica Sasa, a u obližnjem selu i dubrovačka kolonija.
Otkriveno postojanje 150 kuća, od pretpostavljenih 500 do 600.
Do sela se, s obzirom na zabačenost, stiže neočekivano solidnim makadamom. Jedino o čemu treba voditi računa je - stalni uspon, zbog čega se pri povratku kočnice mogu prekomerno zagrejati.
Već smo znali, a to nam je potvrdio i jedan komšija na kilometar pre, u selu živi samo jedan meštanin. Nije bio problem da ga nađemo, selo čini pet-šest grupisanih kuća. Na prvi naš poziv, Ljubiša (meštanin) se odazvao. Sredovečan je, nije star kako smo pretpostavljali da može biti jedini žitelj zabačenog sela. Vrlo rado je prihvatio da nas povede na lokacije koje su nas interesovale.
Prvo smo obišli mesto gde su bila rimska rudarska okna, na ivicama klisure plitkog Carinskog potoka. Od starih okana, videli smo samo jedan, skoro zatrpani otvor na (verovatno veštačkoj) zaravni uz potok, čiji deo je sada (ili od ranije) pretvoren u plitko tamno-smeđe blatno jezero. Spuštanje niz obraslu strminu je bilo dosta naporno, tako da smo se vraćali dužim putem, uz potok.
Na povratku smo snimili mesto na kome su bile topionice, gde i sada postoje gomile šljake (rudnici su radili i tokom 20. veka), snimili okolne, izvanredne pejzaže i nabrali gomilu pečuraka.
Nismo stigli da snimimo ostatke katoličke srenjovekovne crkve, već se smračilo. Nismo stigli ni do potesa Selište gde se nalazilo srednjovekovno naselje. Nije problem, sigurno ćemo svratiti ponovo.

Od starog grada nije preostalo mnogo. I to malo ostataka leži pod travom i šibljem i teško se razaznaje. Prepoznaje se mesto ulaza u gornji grad, zid kule sa desne strane ulaza i deo zida na suprotnoj strani platoa.
Negde na polovini ispona se nalazi široki plato sa velikom gomilom rasutog kamena za šta možemo pretpostaviti da je bio spoljni bedem tvrđave.
Pogled sa vrha je vredan penjanja, pruža se sa jedne strane na Brvenik i manastire Staru i Novu Pavlicu, a sa druge na put prema Brzeću.
Penjanje do vrha je relativno naporno, jer je strmina neprekidna. Ipak, najveći deo staze je vidljiv i čist, na svega stotinak metara pri kraju javlja se šiblje koje treba izbegavati.
Po pretpostavci Slobodana Milenkovića, istraživača-amatera iz Raške, u podnožju tvrđave se nalazio kamenolom, a po istoj pretpostavci, par vidljivih ostataka na istoj kosini brda su bili delovi transportnog sistema.

Nalazi se u blizini srednjovekovnog grada Brvenika. Ktitor je nepoznat.

Lokalitet je veliki kompleks sa objektima rasutim po gornjoj trećini brda čija površina prelazi 50 Ha. Na brdu je konstatovano oko četrdeset tačaka na kojima je topljena ruda.
Pretpostavlja se da se na niže pozicioniranim žarištima topilo olovo, a na višim bakar.
Lokalitet nije istraživan od strane službenih institucija, a nije ni registrovan niti zaštićen.
(podaci: Slobodan Milenković)
Na lokalitetu mogu da se uoče ulaz, komunikacije, odmorišta za volove, mesta za utovar, moguće pozicije baraka za radnike, veće i manje gomile kamenja (peći za topljenje), kao i delovi posuda za izlivanje rude.
Do vrha brda smo stigli sa jugoistočne strane, terenskim vozilom, ali uz dozvolu uprave kamenoloma. Inače, moguć je prilaz sa druge strane brda, ali pešice.
Prostor kompleksa je obrastao rastinjem šibljem. Nije mnogo gusto, ali ono ipak ometa i prolaz i prepoznatljivost na fotografijama.

Mali objekt, ali veoma značajan. U ovoj crkvi je kralj Dragutin održao veliki sabor 1282. godine, a u susednom selu Miščići je rođen Sveti Sava.
Lako se i brzo stiže iz Novog Pazara, odnosno još bliže je ako ste usput obišli Petrovu crkvu. Putokaza usput ima.
---
I, kao što to biva u današnje vreme turbo pravoslavlja, 'neugledni' ostaci stare crkve su skrajnuti. Između stare crkve i puta, podignuta je sasvim nova crkva. Novo i nalickano na uštrb starog i (beskrajno) vrednog.

Uspon do objekta kreće iz turističkog kompleksa u podnožju brda.
Staza uspona je obeležena i vidljiva. Uspon je na tri mesta od po sto metara srednje težak. Uspon je dug 950 m. Stazu je uradilo provatno preduzeće u čijem je vlasništvu hotel u podnožju.
Nedavno smo čuli (leto 2018) da je u pripremi izgradnja puta do Gradine kojim će se moći kretati i autobusi.
Sasvim slučajno, u povratku opazili smo stazu koja se odvaja od glavne i pošli njome. Na samo pedesetak metara dalje, naišli smo na pećine i ostatke zidanih objekata. Nigde nikakvog znaka niti obaveštenja.
Po povratku, saznali smo da se radi o isposnicama u steni i mestu na kome je nastalo Vukanovo jevanđelje, jedan od prvih dokumenata na srpskom jeziku.

Ovde je stolovala Jelena Anžujska.
Dosta veliki delovi građevine su dobro očuvani. Međutim, sa razdaljine se uočava jedino glavna kula, sve ostalo je prikriveno gustim zelenilom.
Pogled sa vrha je pravi doživljaj.
Krenuli smo peške od škole u selu Grubetiće. Išli smo seoskim putem do zadnjih kuća ispod grada, mesta gde počinje strmi uspon. Konstatovali smo da je put prohodan i da smo se mogli dovesti kolima kilometar bliže cilju.
Par stotina metara se ide kroz šumu i oko grupe stena bez vidljivih orijetira, tako da je teško pogoditi baš najkraći prilaz.
Uspon na zadnjih 200-300 m je vrlo zahtevan i opasan, obavezne su planinarske cipele i štapovi.
Ostaje pitanje - postoji li prilaz iz sela Vojkoviće, pošto je po google satelitskoj mapi strana koja se spušta prema putu u selu, skoro bez rastinja.

U priči gospodina Nikolića, meštanina iz samog susedstva crkve, upućenog u sredenjevekovnu istoriju kraja, ova lokacija se vezuje za ime Jelene Anžujske.
Na samom mestu su vidljive osnove stare crkve, prilično velike, sa osnovom građenom od neobično velikih kamenih blokova.
Oko crkve je staro groblje sa velikim kamenim nadgrobnim pločama.
Nedaleko odavde je i srednjevekovni grad Jeleč, tako da je veza sa kraljicom Jelenom vrlo verovatna.

Kompleks se sastoji od crkve, arhitektonski neuobičajene (laički utisak), i jednog manjeg i jednog većeg objekta. Zidovi crkve su rekonstruisani do visine jednog metra (lukovi potpuno), a objekti delimično, u istoj visini.
Prema stanju koje smo zatekli, lokacija se još uvek istražuje.
Sa platoa se pruža izvanredan pogled na Novi Pazar.
Kompleks se nalazi na privatnom imanju.
Do Gradine se može stići kolima. Put za selo se odvaja neposredno po izlasku iz Pazara. Makadamski je, povremeno lošiji, ali svaki prosečno nizak auto ga može proći. Na kraju puta se nalazi prostor za parkiranje, dovoljno velik čak i za autobuse.
Na gomilama prikupljenog kamenja naišli smo na mnoštvo fosilnih ostataka, sličnog oblika, a različitih dimenzija. Za sada nemamo identifikaciju, a čudi nas da takvi artfakti stoje na lokaciji potpuno neobezbeđeni.

Selo Tušimlja je planinsko, razbacano na širokom prostoru. Veoma je zanimljivo zbog brojnih arheoloških lokaliteta, stare crkve/manastira. Jedan od lokaliteta je i ova nekropola.

Nalazi se uz staro seosko groblje na platou iznad magistralnog puta.
Pored crkve je podignuta i natkriljena sobrašica, potpuno u tradicionalnom duhu. Crkva, sobrašica, zvonara, česma i pedesetak nadgrobnih krstova potpuno zauzimaju malu zaravan na kojoj se nalaze.

Na kupastom brdu nedaleko od sela u hladu hrastove šumice, nalazi se nedavno otkriveno i još ne sasvim istraženo srednjevekovno groblje. Groblje čini ogroman broj ležećih dvometarskih ravnih ili ploča sa slemenom.
Po slobodnoj proceni ovde je najmanje 200 velikih ploča i po tome se groblje može uporediti jedino sa srednjevekovnom nekropolom u selu Dići.
Odmah pored je savremeno seosko grblje, tako da lokaciju nije teško naći.

Lokalitet predstavlja arheološko nalazište, na njemu su nađeni ostaci manastira sa crkvom, konacima i grobljem. Crkva je podignuta krajem 13. ili početkom 14. veka. Lokalitet se nalazi na mestu izlaska rečice Vidrenjak iz manjeg kanjona.

Nalazi se na vrhu visokog brda iznad magistralnog puta i Morave. Ostaci bedema su nedavno renovirani i konzervirani. Do lokacije vodi vidljiva staza.
Trvđava je nešto duga oko 230 metara, a pošto se nalazi na uskom grebenu, njena osnova se od pedesetak metara širokog prostora kod ulazne kapije postepeno sužava i formira trougao oštrog ugla na istočnom kraju.
Dok su na severnoj strani mahom očuvani bedemi i to u monumentalnoj visini, na južnoj ih skoro nema. Verovatno je velika strmina na toj strani osiguravala odbranu i bez posebno jakih zidova.
Ovoga puta vreme je bilo idealno, obišli smo bedeme celom dužinom.
Pri prethodnoj poseti, nismo imali sreće sa vremenom. U momentu kada smo parkirali pored restorana u čijoj je blizini početak penjanja prema kuli, počelo se spremati nevreme. Požurili smo da pobegnemo od kiše. Kiša nas je ipak stigla. Bio je to pravi potop koji je prestao tek kad smo se našli nadomak Knića.

Na ovoj lokaciji život se odvijao kroz mnogo istorijskih epoha, u praistoriji od neolita, pa preko Vizantije sve do srednjeg veka.
Istraživači su na ovom lokalitetu završili svoj posao. Potom su došli putari i prevaljali autoput preko arheologije.
Šteta što su bili tako brzi, nadao sam se da ću zabeležiti nešto od autentičnog ambijenta.

Tvrđava se prostirala oko celog uzdignutog platoa, a sagrađena je na ostacima antičkog grada. Za smrt poslednjeg branitelja, vojvode Prijezde i žene mu, vezana je poznata legenda.

Plato na kome se crkva nalazi je arheološki višeslojni lokalitet, vrlo važan, s obzirom na kontinuitet nastanjenosti od eneolita do srednjeg veka.

U Spisku starih tvrđava u Srbiji (A. Deroko, 1950) postoji navod "Zemljani grad (Kukljin) - je utvrđenje udaljeno 10 km severozapadno od Kruševca. Danas postoje ostaci utvrde".
Na ulazu u selo Kukljin, tačno iznad velikog kamenoloma nalazilo se veliko utvrđenje iz starijeg kamenog doba.
U razgovoru sa arheolozima gradskog muzeja u Kruševcu obavešteni smo da u mestu Kukljin postoje samo ostaci naselja koje je postojalo od praistorije do srednjeg veka. Vidljivi nadzemni ostaci ne postoje. Seoski put prilazi do odbrambenih rovova utvrđenja.
Lokalitet sa ostacima praistorijskog do srednjevekovnog naselja nalazi se na ulazu u Kukljin iz pravca Kruševca, na brdu iznad kamenoloma.
Snimili smo navedeno mesto direktno sa puta, nismo trošili vreme na penjanje - uspon je veoma strm.

Grad je verovatno podigao ili dogradio knez Lazar.
Bio je prestoni grad do 1405. kada to postaje Beograd. Početkom 15. veka zauzimaju ga Turci u dva navrata, a zatim i Mađari. Od 1444. do 1454. kada ga konačno uzimaju Turci, bio je vraćen despotu urđu.
U okviru kompleksa su ostaci kule, ostaci bedema, crkva Lazarica koja je i najbolje očuvana, Narodni muzej, spomenik Knezu Lazaru, kao i osnove drugih objekata.
Arheološka istraživanja kompleksa su i dalje u toku.

Nalazi se u blizini tvrđave Koznik. U krugu porte se uočavaju ostaci crkve, manastirskog konaka, nekoliko starih grobnih mesta. Zidovi crkve su konzervirani u visini 1,5 metar. Smatra se da je podignut tokom prve polovine 15. veka.
Pristup je označen putokazom.

Podignuta je krajem 14. veka.
U skorije vreme, pre nekoliko godina, prostor tvrđave je dopunjen postavkom koja je predstavljala ondašnji život na dvoru. Ima status spomenika kulture od velikog značaja.
Do tvrđave se stiže putničkim vozilom. Dobar deo puta je zemljani ili makadamski.

Jedini vidljiv objekt na lokaciji je kula, sačuvana u visini cca 3m, uz još par ostataka bedema ili drugog objekta.
Iako se kula nazire sa puta, a od atarskog puta koji vodi do obližnje šume nije udaljen više od 10 m, ipak smo je teško našli. Prilaz sa šumskog puta i pogled na kulu zaklanja gusto rastinje između i tek smo sledeći jedva vidljiv ugaženi trag sa puta kroz šiblje, nabasali na kulu.

Ostaci su minimalni, nad visokom padinom stoje delovi jedne kule i bedema, visine 1 do 2 metra.
Put do ostataka vodi preko vrha stene ispod koje je manastir, zatim preko livade do šume koja nije preterano gusta. Straza je vidljiva, postoji i drveni putokaz za skretanje prema ostacima. Putokaz nije sasvim uočljiv.
Idući stazom kroz šumu, nisam primetio strelicom na daščanoj tabli obeleženo skretanje ulevo. Video sam je tek u povratku, posle dosta uzaludnog pešačenja. Ostaci grada su bili na vrhu strmine obrasle šibljem, udaljene svega 50 metara od staze kojom sam prošao.

Tvrđavi se lako pristupa. Kolima se stiže asfaltnim putem do na 200m od ulaza u tvrđavu.
Pristup na plato tvrđave ide kroz prirodni uski i dugački usek, koji je sigurno bio nepremostiva prepreka osvajačima.
Na vrhu su preživele dve kule, s tim što je jedna od njih, iz nepoznatih razloga, minirana 1999 godine. Po rečima meštana, miniranje je izvršeno dinamitom, sa zemlje, odnosno nije posledica pogotka rakete iz vazduha.
Ispod vertikalnih litica teče Svrljiški Timok, a njegovim kanjonom ide pruga za Knjaževac čuvena po broju tunela i mostova - i jednih i drugih ima preko 30.
Milena Ristić iz TO Svrljiga povezala nas je sa Dejanom Ranđelovićem iz Niševca. Dejan nas je proveo kroz Niševac i popeo na tvrđavu.
Usput smo saznali puno toga o samom selu Niševac, o istoriji i bogatstvu kulturno-istorijskih i prirodnih sadržaja ovog mesta. Mesto je vredno da mu se posveti ceo dan za obilazak.

U podnožju kule Železnik na jednom mestu cveta crveni božur.
Oko kule se intezivno radi na uređenju pristupa, stepeništa sa rukohvatom.
Od kule do izletišta Vidrište uređuju se staze i mesta za odmor.

Prostor obiluje sadržajem iz mnogo epoha. Tu su: ulazna kapija, hamam, rimske terme, vizantijska ulica, Bali-begova džamija, lapidarijum, ostaci bazilike, barutane u spomen kosturnica. Zatim - savremeni spomenici, gradska bašta, turistička prezentacija i solidna ugostiteljska ponuda. Na samo par koraka od tvrđave je (rimska) Vila sa oktogonom, za koju postoji mogućnost da je Konstantinov rodni dom. Tvrđava ima status spomenika kulture od velikog značaja.

Jedini vidljivi ostatak grada je linija bedema koja je obeležena/konzervirana slojem tucanog kamena širine 2 metra. Linija je nepravilnim polukrugom štitila pristup sa tri strane, dok je zapadnu stranu (verovatno) čuvala velika strmina. Ulaz u tvrđavu, sudeći po konfiguraciji terena, nalazio se na najjužnijoj tački bedema.
Odmah ispod brda nalazi se izletište Gradac opremljeno drvenim klupama u hladu lepe šume.
Za pristup je najmanje strm pravac od izletišta Gradac, tj. severoistočna strana brda. Tu je problem gusto šiblje na pojedinim mestima, ali to u ovom momentu (2019. godina) još nije prevelika teškoća.

O tvrđave je preostao samo bedem na jednoj strani.
Pristup tvrđavi je uređen, ali se, očigledno, ne održava svakodnevno.
Od parkinga pored restorana do koga se dolazi kolima, prema vrhi vodi popločana staza sa osvetljenjem i klupama uz put.
Pedesetak metara ispod tvrđave izrađeno je nadsvođeno odmorište za par desetina ljudi.
Pogled sa brda na kome je tvrđava je bolji od svih vidikovaca u okolini Niša, a ima ih dosta i svi su zanimljivi.
Pored pešačke staze do vrha ide i zemljani put kojim može proći terenac, a i poneko putničko vozilo.

Bugarska tvrđava; ostaci utvrde.
Po rečima upućenih ljudi iz Pirota, tvrđava se nalazi iza grebena koji se uzdiže iznad reke Temske u visini brane HE Temska.
Da bi se došlo do pretpostavljenog mesta tvrđave, mora se proći kroz prostor HE.
Nažalost, nismo dobili dozvolu da prođemo. Dežurni radnik nam je objasnio da je nedavno došlo do promene vlasništva nad HE i da je od tada zabranjeno ulaženje, prolaženje i snimanje unutar prostora hidrocentrale.


Ovo je neproverena informacija.
U Donjoj Bresnici smo obavešteni o postojanju ostataka starog naselja na području mesta Krnji Grad. Takođe i o legendi koja opisuje nekad gusto naseljeno područje rečima da je "...mačka išla sa krova na krov od Bresnice do Krnjeg Grada" (Dejan Radosavljević - Beli, Donja Bresnica).
Kako smo bili u vremenskom tesnacu, ostavili smo proveru ove informacije za sledeću posetu.

Tvrđava je podignuta još za vreme Rimljana. Nalazi se na brdu koje dominira udolinom Prokuplja. Isto brdo je posvećeno razonodi i rekreaciji meštana. Do vrha, odnosno do restorana se može doći i kolima, ali je mnogo ugodnije prepešačiti široko, senovito stepenište od podnožja.
Sa bedema tvrđave i sa terase restorana se pruža izvanredan pogled na grad i kotlinu.
---
Ispod tvrđave, a pri kraju kosine koja se završava ravnom obalom Toplice, nalazi se Vodena kula. Pristupa joj se pešačenjem uz obalu reke.
---
Takođe, par stotina metara dalje, Toplica pravi prirodni fenomen, tzv. topličku epigeniju. Radi se o tome da se formiraju kotrljajući talasi koji na površini imaju obrnuti smer, pa se čini da deo toka teče uzvodno.
---
Na samom kraju asfaktnog puta, pred samim ulazom na praking restorana, pronađeni su ostaci velikog srednjovekovnog ili antičkog objekta. Put je zatvoren, istraživanje se radi.
Do restorana na vrhu se može i kolima.
Može se i stazom (stepenicama) do vrha, što zahteva jedan dobar napor.
Takođe, postoji i trim staza oko brda.

Nalazi se ispod brda na kome je prokupačka tvrđava, u zoni obale reke Toplice.
Jedan ugao kule je vrlo oštećen.
Kuli se može pristupiti pešačkom stazom koja počinje stepenicama u blizini Latinske crkve. Uređena staza vodi do mesta gde se seče sa prugom, a potom se ide utabanim putićem kroz šumicu na obali reke.

Sve što je ostalo od kule, vidi se na ovoj slici - deo bedema ne veći od 2 kv. metra.

Ostaci crkve Svetog Pantelejmona su vidljivi i konzervirani.
Po rečima meštana, ostaci (minimalni) bedema srednjevekovne tvrđave, vizantijske ili srpske, nalaze se na brdu iznad crkve.
U blizini se nalazi zavetno drvo.
Ostatke tvrđave nismo stigli da potražimo - već je počinjao sumrak.

Bazilika je proglašena za kulturno dobro, a potom srušena i razvučena od strane meštana.
Po rušenju, obnovljene su osnove objekta u visini 1,5 m.
Objekt se nalazi pod brdom na kome su ostaci utvrđenja Marina Kula iz turskog perioda.
Objekat se nalazi uz sam put, obeležen je i odvojeno je mesto za parking. Ali ništa više - čak se ni trava ne kosi.

Ostaci su živopisni, utonuli u zelenilo.
Crkva nije bila ni mala ni velika.
Okolni prostor je zaštićen kao prirodni spomenik pod nazivom "Prirodni prostor oko nepokretnog kulturnog dobra Crkva Svete Bogorodice".
Na magistralnom putu sa koga se vidi manastir, postoji predviđeno mesto za parkiranje.
Peške ima oko 250 m zemljanim putem.

Nalazi se na grebenu brda koje se izdiže iznad puta prema selu Rudare. Podigla je u 15. veku Mara Branković, žena Mehmeda 2. Ostaci Gornjeg grada su delovi bedema i osnove par objekata. Prilaz je neobeležen, gusto rastinje pokriva celo brdo, a pošto je to i lovno područje, vodič je neophodan.

Do objekta iz centra sela ima manje od 600 m pešačenja, od čega oko 200 m dobre strmine. U zavisnosti od vremenskih uslova, putničkim vozilom se može prići do prve veće strmine i time smanjiti pešačenje na pola.
Terensko vozilo može da izgura do kraja.
U planu je popravka puta i uređenje mesta za normalan pristup i parkiranje.
Postojeći šumski put vas dovodi do bedema sa severozapadne, veoma strme strane.
Nikako nemojte pogrešiti i tu početi uspon preko bedema.
Pedesetak metara ranije, od puta se odvaja manji (izgleda lošije!) put koji se produžava u jedva vidljivu stazu, a kojim se objektu prilazi sa istočne strane, sa koje nema nikakve prepreke za prilaz.

Crkva se obnavlja (leto 2022).
Objekt je okružen grupom lepih, visokih hrastova i debelom hladovinom.
Kao laike, začudilo nas je da je ceo autentični materijal podignut i da se crkva radi iz osnova, ali sa betoniranom podlogom, kao i sa četiri vertikalna betonska stuba.

Brdo Gradac se nalazi iza crkve. Celo brdo je nalazište.
Tokom ranijeg istraživanja bili su vidljivi ostaci antičkog i srednjevekovnog utvrđenja. Ostaci su u međuvremenu uništeni prekopavanjem.
Nalazište Trap je u neposrednoj blizini, na tom prostoru je sada fudbalski teren. Na samom lokalitetu nema vidljivih ostataka.

Na mestu arheološkog lokaliteta nalazi se i crkvište koje lokalno stanovništvo povremeno posećuje. Još tokom 70-tih godina prošlog veka na ovom mestu su se održavali urđevdanski sabori. Sada su slični događaji potpuno zamrli.
Ispostavilo se da za pristup lokalitetu treba potrošiti mnogo više od vremena koje smo predvideli. Zato smo samo markirali poziciju brda na kome se lokalitet nalazi, a obilazak ostavili za sledeći put.
Vratićemo se opet, Toplica je izuzetno zanimljiv i bogat znamenitostima kraj.

Prostor nekropole je, po istraživanju, prekriven zemljom.
Uz sam lokalitet je podignuta nova crkva.

U zapadnom delu Leskovačke kotline, prvoj celini pripadaju dva utvrđenja, jedno na Brajšorskom visu (kat. 170), a drugo na lokalitetu Kuline ili Jeriningrad u Lecu (kat. 182). Za fortifikaciju na Brajšorskom visu nedostaje bliži opis. Više podataka ima za utvrđenje na brdu ispod kojeg se spajaju Lecka i Rudnička reka, severozapadno od Leca (kat. 182). Tu se može ispratiti kontinuitet utvrđivanja od praistorije do srednjeg veka. Ova fortifikacija je nepravilne osnove, približne površine 80 dž 45 m, okružena odbrambenim rovom. Vidljivi ostaci bedema, debljine oko 3 m, građeni su od lomljenog kamena vezanog krečnim malterom (sl. 33). Odavde potiču nalazi iz eneolit-skog perioda, zatim novac Konstantina I, fragmenti ke-ramičkih posuda, ali i ostaci peći za topljenje rude.
Eneolitska bakarna sekira nađena u blizini okna ukazuje na značaj rudarstva na ovom prostoru od praistorije do danas. Utvrđenje u Lecu, na lokalitetu Kuline, sigurno se može dovesti u vezu sa rudarstvom i svakako je bilo važno u zaštiti rudarskih revira.
(Sonja Stamenković: Rimsko nasleđe u Leskovačkoj kotlini)

Postoje osnovane pretpostavke da je reč o ostacima najstarijeg manastira (5. vek) na tlu Evrope (Novosti, 25.8.2007.)
Iako je priložena gps pozicija precizna, nemojte se pouzdati u navođenje putem navigacije. Dug je put kroz selo, a nas je uređaj dva puta zaveo na pogrešnu stranu. Bolje pitajte meštane.

Na ovom lokalitetu pronađeni su metalni predmeti od izuzetnog značaja za nauku.
Lokalitet sadrži tragove naselja iz neolita, bakarnog, bronzanog i gvozdenog doba, iz rimskog, vizantijskog i turskog perioda.
Od svega navedenog, na lokaciji je vidljiv (jedva) samo deo konzerviranog bedema i to je jedino od arheologije što smo mogli da snimimo.

Lokacija je potpuno urasla u zelenilo. Kule i bedemi, očuvani u visini 1 do 2 metra, jedva se naziru.
Na lokaciji su nađeni i delovi bedema iz predrimskog vremena.
Iako je skoro očigledno da se toponimi Skobaljić Grad i Zelen Grad odnose na isti lokalitet, nigde nisam našao informaciju o vezi ova dva termina.
Nije teško popeti se do grada. Ako se auto ostavi kod hotela Vlaina, treba prepešačiti oko 400 m do početka kanala (jaza) koji snabdeva hidroelektranu vodom. Kanal uz blagi pad ide ivicom stene oko 1 km. Pedesetak metara pre kraja kanala (vidi se kućica na kraju) treba potražiti prolaz naviše i popeti se (tridesetak metara) na šumski put koji prolazi ispod grada. Negde pre kraja tog puta vidi se utabana uska staza prema vrhu. Tim putem se stiže do vrha posle stotinak metara srednjeg uspona.

Nedaleko od ušća potoka German u Južnu Moravu. Autoput E75 ga deli na dva jednaka dela.
Po rečima meštana, istraživanja su rađena baš na trasi novog autoputa, nedaleko od ulaza u tunel.

Tvrđava se nalazi na par kilometara severno od Vranja, na pedesetak metara od magistralnog puta. Zaklonjena je od očiju, a malo mesta za parkiranje nalazi se u jednoj oštroj krivini gde se od glavnog odvaja zemljani put ka tvrđavi. Osim uskog prilaza, sa svih strana plato se završava vrlo strmim ili okomitim stenama. Građena je u 13. veku.
Vrlo neobičan odbrambeni objekt. Nalazi se na uskom trouglastom platou, stešnjen između dva brda, od jednog odvojen vrlo uskom klisurom reke. Ima visoki bedemo sa jedne i neveliku strminu sa druge, dok je pitanje na koji način se branila strana prema kanjonu rečice i drugom brdu koje se, takoreći moglo rukom dohvatati. Jedina je pretpostavka da je i taj greben bio deo utvrđenja, ali vidljivih naznaka nema.

Naslovna strana